ZLATNE LEGENDE

IŠČEKUJUĆI NOVO NEBO I NOVU ZEMLJU

MIR I RAZDOR

Bijaše to davno, davno, toliko davno da se vremenom ne može ni mjeriti. Zapravo, na početku vremena, kada Bog stvori nebo i zemlju. I na zemlji razna živa bića, dok čovjeku još ne bijaše ni traga. A sva su ta živa bića živjela u slozi, miru i blagostanju.

Među njima bijahu i tri golema stvora, Zrink, Fink i Pink, koja su bdjela nad svim ostalima i čuvala mir i red. Zrink, koji je svojim krilima mogao prekriti nebo, Fink, koji je svojom snagom mogao preskočiti brda i doline, i Pink, koji je svojim perajama i repom mogao uzgibati čitav ocean. Uvečer bi Fink podno najveće planine legao na počinak. Tada bi ga Zrink prekrio svojim krilima, a Pink iz oceana ispružio bi do njih svoj golemi rep. Anđeli, njihovi prijatelji, pjevali su im uspavanku, sve dok ne bi spokojno usnuli.

Bijaše to za sva ta bića pravi raj na zemlji. Ali ne za dugo. Đavao, zavidnik tih sretnih Božjih stvorova, posija među njih razdor i pobudi u njima neku čudnu proždrljivost i grabežljivost. Veće ptice počeše loviti manje, veće životinje počeše proždirati manje, a veće ribe počeše gutati manje. U raju zemaljskom nastadoše nemir, strah i očaj. Život postade težak, nesnosan.

* * *

"To jamačno nije htio Stvoritelj kada je i nas, mala i nemoćna bića, stvarao" - rekoše očajne životinjice. "Ovome se mora stati na kraj, jer će nas inače nestati s lica zemlje. Ali kako?"

"Za vrijeme svoga seljenja iz hladnih predjela u one toplije vidjela sam tri golema stvorenja, pticu, životinju i ribu, koja su prijatelji i kojima svake večeri anđeli pjevaju uspavanku. Možda bi nam oni mogli pomoći?" - priopći im vitka lastavica.

Svi se s time složiše i odlučiše da im pošalju izaslanstvo, jednoga vrapca, jednoga miša i jednoga morskog račića. Ovi se odmah predstave rečenim golemim bićima i izlože im svoje nevolje.

Zatečena takvom neobičnom viješću i molbom, ta se golema i dobra bića za savjet obratiše anđelima koji im pjevahu uspavanku. Sama među sobom rekoše: "Došlo je vrijeme za velike riječi!" Anđeli im potvrdiše: "Da, došlo je vrijeme...!"

Nakon što obećaše malim stvorovima da će sve učiniti za njihovu sigurnost i za miran suživot, prvi na svoj zadatak poletje Zrink. Čim je zamahnuo svojim krilima, zrak se uskovitla kao da je nastala oluja. A kad se oglasio svojim gromkim glasom, sve se ptice grabežljivice pritajiše u svojim gnijezdima. Ne ču se više njihovo kreštanje, prestade njihov lov i prvi put osjetiše sućut prema malim stvorovima. Zrakom ponovno odjeknuše veseo cvrkut i pjev ptičica, a mali pozemljari bez straha pođoše u potragu za hranom.

Za Zrinkom krenu Fink. Zemlja se potrese pod njegovim nogama; njegov urlik uzdrma planine. Vukovi, hijene, tigrovi, medvjedi i sve poljske, šumske i stepske zvijeri povukoše se u svoje jazbine, prekrivši glave šapama da ne čuju taj strašni Finkov urlik. Ovce tada počeše mirno pasti, gazele veselo skakutati, zečevi slobodno jesti plodove zemlje. Živjeli su sretni i zadovoljni.

Napokon se i Pink, golemo morsko stvorenje, uputi u oceanske dubine. Svojim perajama i repom uzvitla vode i u njima podiže takvu buku da se od straha svi morski psi i sve morske grabežljivice ukočiše kao da su od kamena. Završio je lov na manje ribe, a ni ove nisu više hvatale još manje od sebe. Nesmetano se mrijestiše i množiše, te opet napuniše mora, rijeke i jezera.

Mir je vladao u moru, na zemlji i u zraku.

Kažu da su sva ta Božja stvorenja tada naučila i pjevala novu pjesmu, koja se sastojala od četiriju velikih riječi: mir, pravednost, sućut i ljubav, pjesmu sloge, dobrote, vedrine i radosti.

* * *

Sve se to zbilo mnogo, mnogo prije nego što se na zemlji pojavi čovjek, kojemu bî dano da vlada nad pticama u zraku, nad životinjama na zemlji i nad ribama u moru. Zato čovjek ne nauči njihovu pjesmu, niti je ikada zapjeva zajedno s njima. O, kad bi čovjek mogao tu pjesmu čuti, naučiti i zapjevati! Opet bi zavladao mir na zemlji, u moru i u zraku!

Nekima, ipak, bî dano da je čuju, nauče i pjevaju. To su oni koji Stvoritelja svega stvorenoga nazivaju svojim Ocem, kako ih je naučio Sin njegov Isus Krist i nadahnuo Duh Sveti. Ali u punini to se još ne ostvaruje. Zato još uvijek nema mira na zemlji, u moru i u zraku. Ostvarit će se kada se ispune vremena, zapjevat će se kada Bog bude rekao: Evo, činim sve novo! Novo nebo i novu zemlju!

Kažu da Zrink, Fink i Pink, i svi anđeli nebeski, i sva Božja stvorenja, i čitav svemir, očekuju dolazak toga dana.

* * *

Davno prije pojave Isusa Krista Izaija je prorekao: "Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi..." Je li pritom mislio upravo na Isusov dolazak i na njegovo poslanje, kao znak općeg pomirenja svakoga stvorenja s Bogom? U stvari, to je zaista i počelo, no puninu toga moramo još uvijek strpljivo čekati, živeći u miru, slozi, opraštanju i ljubavi - dok se sve doista ne ispuni.

Priredio: ZVONIMIR ZLODI

>[SADRŽAJ]<