BOŽIĆ
KRALJ NEBA I ZEMLJE, A PROGNANIK!
MUDRACI
Jedino je sv. Matej zabilježio u
svojem Evanđelju da su došli mudraci i donijeli darove za mladoga kralja.
Zabilježio je i njihovo raspitivanje na Herodovu dvoru i odlazak iz zemlje
nekim drugim putem, prevarivši tako onoga koji je smišljao zlo malom Isusu.
U prvom redu zanimljivo je da su tri čovjeka, vjerojatno
znanstvenici onoga vremena, proučavali zvijezde i svaki je od njih u svom kraju
opazio posebnu zvijezdu. Vjerovali su da je to zvijezda novorođenoga kralja i
krenuli za njim. Budući da se radilo o kralju, svaki je od njih krenuo na put
da mu se pokloni i da ga obdari.
Kada danas razmišljam o tom događaju,
sigurna sam da se Gospodin poslužio ondašnjom znanošću i da je i tu Duh Božji
djelovao i pokrenuo svu trojicu na dalek i opasan put.
* * *
Mudraci ili magi dobili su svoja imena već u 7. ili 8.
stoljeću, a trojica su jer predstavljaju tri dara koja se daruju velikome
kralju, odnosno predstavnici su triju različitih uzrasta, rasa i krajeva. Gašpar
je mladić, žućkast je i predstavlja Aziju, Melhior je starac, bijelac je i
predstavlja Europu, dok je Baltazar u zrelim godinama, crnac je i predstavlja
Afriku. Iako ih se naziva i kraljevima ipak to vjerojatno nisu bili, nego su
bili znanstvenici, zvjezdoznanci. U svakom slučaju radilo se o pametnim
ljudima, s kojima se Gospodin poslužio da svijetu objavi svoga Sina, Spasitelja
i Otkupitelja svih ljudi.
Jedno je sigurno: zaista ih je vodio Duh Božji. Znamo, otišli
su na Herodov dvor, a kada su spomenuli rođenje mladoga kralja, Herod se
pretvorio u pravu zmiju. "Kada ga nađete, dođite i recite mi gdje je dijete,
da mu se i ja poklonim." U svojoj prostodušnosti oni bi se i vratili, da im
Gospodin nije otkrio Herodovu pravu želju.
Ali, krenimo sada s tim mudracima
do kućice u kojoj je bila smještena Sveta Obitelj. Došljaci iz raznih krajeva
na popis koji je naredio car, već su otišli svojim kućama i sad se našlo
mjesta i za njih troje, i to u pravoj kućici. Sv. Matej je točno zapisao: "Uđoše
u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom."
Možemo zamisliti Marijino iznenađenje.
Sigurno nikada još nije vidjela toliko otmjenih ljudi i toliku pratnju.
Nesvakidašnji prizor za tu skromnu i siromašnu majku koja gleda otmjenu
trojicu došljaka kako su se prostrli pred djetetom koje drži na krilu. A onda,
kada su pred dijete postavili kraljevske darove, zlato, tamjan i plemenitu mast,
njezinom čuđenju nije bilo kraja. Možda se toga trenutka sjetila čudesnog
navještenja i Gabrielovih riječi: "On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega".
Došli su, poklonili se, predali mu darove i "vratili se drugim putem u svoju
zemlju".
Budući da Evanđelist naglašava da su mudraci našli majku
s djetetom, može se zaključiti da Josip nije bio kod kuće. Zacijelo je negdje
radio. Došao je kući, vidio je darove, čuo je sve što mu je Marija ispričala,
a on je bio toliko umoran od cjelodnevnog rada, da je jedva čekao da legne.
Usred noći anđeo Božji ga je probudio i naredio mu da odmah uzme majku i
dijete i s njima bježi u Egipat, jer djetetu prijeti smrtna opasnost. Herod se
rasrdio i paklenska misao rodila se u njegovoj pokvarenoj duši. Naredi
vojnicima da pobiju svu mušku djecu koja su mlađa od dvije godine. Vjerovao je
da će među tim malim mučenicima biti ubijen i mladi kralj.
* * *
Mogu zamisliti strku u tim kasnim
noćnim satima. Marija umata dijete koje je spavalo, uzima najpotrebnije. Josip
uzima samo svoj alat da bi imao čime zarađivat kruh u tuđini. Sprema tadašnje
prijevozno sredstvo, svoga vjernog magarca, na njegova leđa posjede majku s
djetetom i usred noćne tame pobjegoše u stranu zemlju, u Egipat. Marija, Isus
i Josip odjednom su postali prognanici.
Teško je reći koliko je to putovanje tj. bijeg trajao i
jesu li putem doživljavali različite probleme. Sudeći po onom što se ovih
godina događalo na našim prostorima, moguće je zamisliti da je sv. Josip u
Egiptu teško našao posao i novi smještaj i da su živjeli krajnje siromašno.
Sigurno se i tada sjetio onoga što su proživjeli u Betlehemu, kada je trudnu
Mariju morao smjestiti u štalu.
Nigdje nije zapisano koliko su
dugo živjeli u tuđini. Mali Isus vjerojatno je tamo već prohodao, Marija je
bila s njime kod kuće, a sv. Josip, taj brižni otac obitelji zarađivao je od
jutra do večeri svoj kruh. Marija se bavila kućanskim poslovima, a sigurno je
znala i presti i šivati. Njezine blagoslovljene ruke vjerojatno nikada nisu
mirovale.
Zacijelo je za Josipa i Mariju bio najsretniji dan u Egiptu,
kada im je anđeo javio da su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete i da se mogu
vratiti kući. Vratili su se, ali ne više u Judeju, jer tamo vlada Arhelaj,
Herodov sin, već su otišli u Galileju, u grad Nazaret. Ondje se nastavilo
Isusovo djetinjstvo i njegova mladost, sve do trenutka kada je nastupio dan
njegova javna djelovanja.
* * *
A mudraci? Nigdje se o njima više
ništa ne piše. Ti veliki, ali ponizni ljudi, sigurno su se vratili svojim
domovima i bavljenju zvijezdama. Tko zna jesu li se još ikada susreli?
Vjerojatno su radili svoj posao, godine su prolazile, a njihove su se misli i
uspomene često vraćale u malu kućicu u Betlehemu, pred jednu divnu mladu
majku i pred njezino predivno dijete, za koje su sva trojica bila sigurna da je
to pravi kralj o kojemu su čak i zvijezde svjedočile.
NEVENKA BAKOŠ
>[SADRŽAJ]<