VERITAS - br. 12/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
NAKON GOTOVO 2000 GODINA ČEKANJA
NAŠA NADA
Započelo je vrijeme došašća ili adventa, vrijeme radosnog
iščekivanje i neposredne priprave za blagdan Božića. To je ujedno i vrijeme
vjere i nade da će Krist ponovno doći. Iščekivanje u nadi trajat će do
onoga trenutka kada nas Bog pozove k sebi ili kada odluči ostvariti svoja obećanja
o svršetku svijeta i o konačnom sudu.
"Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak. Udijeli, molimo te, da mu idemo u susret pravednim životom." Tako započinje uvodna molitva prve nedjelje došašća.
"Možda smo iskusili", kaže R. Knox u jednoj meditaciji o Došašću, "što znači ići noću i hodati kilometrima, uperena pogleda prema dalekom svjetlu koje označava kuću. Kako je teško, u mraku, odrediti daljinu! Cilj može biti udaljen nekoliko kilometara ili par stotina metara."
U takvoj situaciji su se nalazili proroci uperena pogleda naprijed, očekujući spasenje svoga naroda, nisu mogli precizirati, pa niti približno procijeniti da li će Spasiteljev dolazak biti za stotinu ili za pet stotina godina. Znali su samo da će jednoga dana započeti procvat Davidova plemena, da će na određeni način, pronaći ključ kojim će se otvoriti vrata zatvora, da će se svjetlo, koje se tada pojavljivalo kao slabašna točka, do te mjere povećati i pojačati da će sve postati kao dan. Božji narod je morao ustrajati u iščekivanju.
Crkva želi da i mi ostvarimo isto takvo iščekivanje. Mi, njezini sinovi i kćeri, u svim trenucima svoga života. Ona smatra bitnim dijelom svoga poslanja učiniti to da nam pogled uvijek bude upravljen prema budućnosti, iako smo već na kraju drugoga tisućljeća od prvoga Rođenja (Božića).
Ohrabruje nas da krenemo s pastirima, u mrklu noć, bdijući uperena pogleda prema svjetlu koje se pojavljuje iz Betlehemske špilje.
* * *
Kad je došao Spasitelj, malo ih ga je uistinu očekivalo. "Među svoje dođe, ali oni ga ne primiše" (Iv 1, 11). Toliki su zaspali upravo onda kada se zbivao najvažniji događaj u njihovu životu i u životu cijeloga svijeta. "Bdijte", veli nam liturgija Došašća, da ne bismo zaboravili i zaspali u najvažnijem trenutku svoga života. "Vrijeme je već da se oda sna prenemo" (Rim 13, 11), ponavlja sv. Pavao, jer i mi možemo zaboraviti temeljni vid našeg postojanja.
"Koje radosti kada mi rekoše: ‘Hajdemo u dom Gospodnji!’" Crkva nas opominje četiri tjedna unaprijed da se pripremimo na ponovno slavlje Božića, a u isto vrijeme, prisjećajući se prvog dolaska Bogočovjeka na svijet, pripremamo se i za druge Božje dolaske, na kraju života svakoga od nas i na kraju vremenâ.
Zato je vrijeme došašća, vrijeme priprave i vrijeme nade. "Dođi, Gospodine, i nemoj kasniti." Pozvani smo pripremiti put Gospodinu koji dolazi; a ako primijetimo da je naš život zamagljen, te ne možemo jasno vidjeti svjetlo koje dolazi iz Betlehema, od Isusa, vrijeme je da uklonimo sve zapreke koje nas dijele od tog svjetla, od Krista.
* * *
Vrijeme je da posebnu pažnju posvetimo ispitu savjesti da bismo mogli rasti u unutarnjoj čistoći i da bismo mogli što dostojnije primiti Boga. To je trenutak da uočimo ono što nas odvaja od Gospodina i time udaljava od njega. Zato ispit savjesti mora doseći samu srž naših čina i motiva koji nadahnjuju naša djela.
Budući da Gospodin dolazi nama, moramo se pripremiti. Kada dođe Božić, Gospodin nas mora naći u iščekivanju i s dušom koja je spremna prihvatiti ga; tako će nas morati naći kod našeg konačnog susreta s njime. Moramo ispraviti smjer našega života, usmjeriti ga prema Bogu koji nam dolazi ususret. Čitav čovjekov život je jedna trajna priprava za susret s Gospodinom koji nam je sve bliže. Ali u došašću nam Crkva pomaže na poseban način.
Kao vjernici svi smo pozvani biti Kristovi preteče, poput Ivana Krstitelja, ali pozvani smo biti i svjedoci Kristovi. Milošću krštenja i sv. potvrde primili smo čast i dužnost svjedočiti vjeru u Krista riječima i djelima. Da bismo bili u stanju izvršiti to poslanje, često primamo božansku hranu tijela Kristova. Svećenici nam u izobilju prenose sakramentalnu milost i poučavaju nas poukom Božanske riječi.
* * *
Blažena Djevica Marija, naša nada i uzor u iščekivanju, pomaže nam u ovom vremenu došašća da se pripravimo, da postanemo bolji. Ona u velikoj sabranosti iščekuje rođenje svoga Sina koji je Spasitelj. Sve njezine misli usmjerene su prema Isusu koji će se roditi u Betlehemu. U njezinoj blizini bit će nam lako pripremiti svoju dušu da nas Gospodnji dolazak ne zatekne pozaspale, rastresene i zaokupljene drugim stvarima koje su od male ili nikakve važnosti.
Priredio: ILIJA MIŠKIĆ
>[SADRŽAJ]<