VERITAS - br. 12/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
NEOBIČNO ODJEVENI HODOČASNICI
HODOČAŠĆE POD KRINKOM
Nisu samo poznati hodočasnici privlačili pažnju i pobuđivali zanimanje. Povijest rimskih jubileja pamti i hodočasnike koji su se zakrabuljeni kretali po Vječnom gradu, budeći tako, uz redovitu znatiželju, pomalo i strah, jer, nikad se ne zna…
Sveta godina 1400. slavila se u dosta neobičnim okolnostima. Zbog tzv. zapadne shizme, Katoličkom su crkvom upravljala dva vrhovna poglavara. Mnogi nisu znali tko je pravi papa, onaj u Rimu, ili pak onaj u Avignonu. U takvom ozračju žalosti i tuge zbog pocijepanog jedinstva, u Rim je pohrlilo mnoštvo tzv. "bijelih" hodočasnika, koji su u sebi nosili mješavinu izraza pučke pobožnosti srednjeg vijeka, ali i ostataka pustolovne izrasline vremena koje je neumitno odlazilo. Nazvani su "bijelima", jer su bili zaodjeveni bijelim vrećama, s crvenim križem na grudima, s konopom oko bokova i poduljom kapuljačom koja je sprijeda imala dva otvora za oči. Nije se nikad znalo tko se krije pod takvom krinkom, jesu li to muškarci ili žene, stari ili mlađi ljudi. Obično su se kretali u skupinama i klicali čudnom mješavinom provansalskog i sjevernotalijanskog govora: "Vječno milosrđe, Bože mir, mir, mir! Bože, ne gledaj na naše strahote!"
Dakako, najveći dio njih bio je iskreno raspoložen, željan
obraćenja i popravka, ali se među njima našao i poneki pustolov, željan
neobičnih dogodovština koje omogućuju takve haljine. Rimska kurija je u
strahu da se pod ovim krinkama kriju pristalice avinjonskog protupape, najprije
pokušala spriječiti ulazak toga nekontroliranog mnoštva u Vječni grad, ali
vidjevši kako takva zabrana može samo pogoršati stanje, dala je svoj
pristanak, čak i svoj blagoslov.
Iz kronika nekoga trgovca, imenom Luke Dominici, doznajemo da je tijekom te Svete godine, posebno u rujnu, u Rim ušlo čak oko 200.000 takvih hodočasnika. Riječ je očito o pretjerivanju, jer drugi kroničari govore samo o desecima tisuća "bijelih" hodočasnika. Kako se pak bližio kraj godine, sve je veći broj dolazio u Rim i tko zna kako bi se sve završilo da nije opasna kuga počela harati i tako rastjerala ne samo one željne pustolovina, nego i iskreno motivirane hodočasnike.
* * *
Jubilej svete 1750. godine održan je u posve promijenjenim okolnostima. Prosvjetiteljske ideje širile su se velikom brzinom među izobraženim vjernicima, pa je sve više pod tim utjecajem počelo opadati zanimanje za hodočašće. Ipak, obični vjernički puk nije mario za te misli koje su Crkvi mnogo naškodile, te se okupljao u Vječnom gradu, tako da je već prvih dana spomenute Svete godine izbrojeno oko 30.000 hodočasnika. Počele su stizati manje skupine i iz daljih krajeva, a posebnu su pažnju Vječnoga grada krajem siječnja privukle armenske hodočasnice, koje su se kretale potpuno pokrivene, kao što se u istočnjačkim krajevima i danas mogu susretati tako odjevene žene. Armensko hodočašće brojilo je oko 200 vjernika i dulje vremena ostalo je u Rimu, obilazeći jubilejska mjesta, s mnogo izraza iskrene pobožnosti. Znatiželjni Rimljani htjeli su pak otkriti lica pobožnih žena, propisno zakrabuljenih u duhu svoje tradicije, ali kroničari kažu da nisu nijednom doživjeli tu radost. Ipak, jednom su se te armenske hodočasnice morale javno otkriti. Bilo je to kad su pohodile hodočasničku bratovštinu Presvetog Trojstva, gdje je šest kardinala pogostilo muškarce, a njihove su žene isto doživjele, samo što su ih dvorile neke rimske plemkinje sa suprugama mletačkog i francuskog poslanstva u Rimu. Prije blagovanja žene su morale otkriti lice da bi jele, pa su tako pobožni znatiželjnici uspjeli ugledati prizor: uz neobičnu ljepotu armenske je žene krasio bogati nakit oko čela i pod ušima. O tome su sljedećih dana brujale sve rimske ulice i tržnice, ali ovog se puta nitko nije uplašio da bi se pod tom krinkama mogle prikrivati neke osobe podmuklih namjera.
LJUDEVIT MARAČIĆ
Ovim prilogom, budući da uskoro završava i Sveta godina 2000., završavamo seriju prikaza poznatih i manje poznatih hodočasnica i hodočasnika koji su davnih svetih godina, u bližoj ili dalekoj povijesti, pohodili Vječni grad. Možda će jednoga dana, u dalekoj budućnosti, netko na sličan način pisati i o slavnim hodočasnicima Svete 2000. godine, o našim već poznatim ili još uvijek nepoznatim suvremenicima.
>[SADRŽAJ]<