VERITAS - br. 12/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
UZ ZAVRŠETAK JUBILEJSKE GODINE
UVIJEK OTVORENA VRATA
Priredio: ZVONIMIR ZLODI
Veliki jubilej 2000. godine
približava se kraju. Znakovit po svom sadržaju, poruci, primjeni i plodovima,
ostavlja nam u zalog vjernost Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji je došao na
ovaj svijet da nas otkupi i spasi. Došao je da nam otvori vrata raja i kroz
njih nas uvede u vječno blaženstvo, koje je jedini smisao i svrha čovjekova
života na zemlji. Krist se predstavlja takvim i doista je središte svemira,
povijesti i čovjeka: "Isus Krist jučer, danas i uvijeke" (Heb 13, 8).
Povijest spasenja, u glavnim njezinim etapama, zorno nam je predočen u petnaest umjetničkih slika na "Svetim vratima" vatikanske Bazilike sv. Petra. Predstavili smo ih i promotrili, ali ne da im se divimo, nego da k srcu primimo njihovo značenje i poruku. Sveta vrata nas potiču da sve svoje pouzdanje stavimo u Isusa Krista, da pođemo za njim i da od njega živimo, pa da i, ako želimo, bar mišlju prođemo kroz ta "Sveta vrata" u duhu kajanja, obraćenja i novoga života. Zar to nije divno? Divno, jer tako doista postajemo Kristovi i dostojni da nas on jednom dočeka na "nebeskim vratima" i primi u svoj božanski zagrljaj...
* * *
Zadnja, šesnaesta slika prikazuje čin otvaranja "Svetih
vrata", što ga je obavio papa Pijo XII. uoči početka Svete godine 1950.,
prve nakon II. svjetskog rata. Još uvijek pod dojmom ratnih strahota, papa je
naglasio kako su vjernici stoljećima dolazili do "Svetih vrata" da zatim,
prolazeći kroz njih i ulazeći u sveti hram Božji, "suzama operu svoje
grijehe i mole Boga za oproštenje i mir." Poziv koji, dakako, vrijedi i za naše
vrijeme.
Na kraju, kad smo već, ne više pred otvaranjem, nego pred zatvaranjem "Svetih vrata" ove godine Velikog jubileja, valja se upitati što je ona za nas značila, koliko smo posvijestili Kristovu nazočnost među nama i u nama? Jesmo li pred njim pali na koljena moleći za oproštenje tolikih grijeha, u svijetu i osobnih, jesmo li mi drugima oprostili i sa svima se pomirili i, konačno, čvrsto odlučili poći za Kristom, živjeti njegovim životom poniznosti, žrtve i ljubavi?
Ne zaboravimo: Isus sam kaže: "Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se." "Sveta vrata" dobivaju puninu svoga značenja tek kada se promatraju i kada se ulazi kroz njih kao kroz Isusa, prava i jedina vrata spasenja. A ta su vrata uvijek otvorena za Božju milost i život u njemu, Isusu Kristu: "Došao sam da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju." Tako govori onaj koji "svoj život daje za ovce svoje!"
Vrata-Krist otvorena su i za vječnost. Točnije, za pravi "život
u izobilju" u toj vječnosti. U nebeskom blaženstvu. U Bogu.
* * *
Time se zatvara krug našega putovanja od izgona iz zemaljskog raja do uvođenja u nebeski raj, od zatvaranja vrata prolaznoga i izgubljenog raja, do otvaranja vrata neprolaznoga i zadobivenog raja po smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Da se ona nikada više ne zatvore otkupljenicima i miljenicima njegovim! Potrebno je samo prihvatiti Božju milost, živjeti po njoj, odreći se sebe i svijeta, poći za Isusom i vjerno služiti Stvoritelju i Gospodaru neba i zemlje.
S pouzdanjem! Jer - kako rekosmo - naša su prava "Sveta vrata" sam Isus Krist, uvijek otvorena za milost i vječnost. Milost nam obilno udjeljuje, a u vječnosti nas očekuje raširenih ruku da nas privine na svoje Božansko Srce. Ponavljamo, nije li to doista divno?
>[SADRŽAJ]<