Koja je razlika između Hloverke promukla alta i Branimira Bilića? On uglavnom govori u prvom licu jednine, ona u trećem licu množine: on kaže lopovluk i pljačka, a ona: kažu to i to…; lice i naličje novinarstva i medija.

Jednostavno moram citirati Glavnog urednika, iako mi dodvoravanje nije ni na kraj pameti. Uvijek sam mislio i mislim svojom (ne "kolektivnom") glavom, govorim i pišem jasno i glasno, uvijek u prvom licu jednine! Dakle, u VERITASU br. 11/99, između ostalog, stoje i ove urednikove rečenice: "One koji nam zamjeraju dosta oštar i kritički odnos prema aktualnoj društveno-političkoj stvarnosti potičemo na razmišljanje o tome je li ispravno šutjeti i onda kada je očito da pojave u društvu ne zaslužuju ništa drugo do kritiku, pa čak i osudu. Domoljublje i rodoljublje, a time i čovjekoljublje, za VERITAS nikada nisu značili dirigirano povlađivanje, kompromise sa zlom ili šutnju nad onim što je nužno mijenjati nabolje." I završava urednik: PISATI IZ LJUBAVI PREMA ISTINI I SAMO SE BOGA BOJATI.

Kristalno jasno. Kome nije jasno, bit će mu jasnije malo kasnije… ili čak ni tada! Tu ničije suze ne pomažu.

* * *

O ratnim i mirnodopskim profiterima, te velikim i manjim lopovima, nije potrebno trošiti riječi, jer narod je rekao svoje na parlamentarnim izborima i on, narod, ide dalje! (Ne mislim na list medvedgradske provenijencije!) Mesić je najveći vic-maher i on je novi predsjednik (slobodno prejudiciram stvar, jer, dok pišem tekst, još je nekoliko dana do predsjedničkih izbora). Tko ima pravo minorizirati njegovu beogradsku epizodu u stvaranju hrvatske države, dok se u lice smijao Miloševiću i Joviću, Adžiću i Kadijeviću, te kupovao vrijeme za Hrvatsku, kada je svaki odlazak u Beograd bio više ludost no hrabrost, kada su pucale gume na njegovom automobilu i kada su mu radili o glavi na znane i neznane načine? Istina, i hvala Bogu, bolje je prošao od Arkana, no ostaje nejasno gdje je završila "lova" od Arkanove otkupnine. Prvi ministar policije spominje iznos od milijun DEM!? Odgovore ostavljamo vremenu koje je pred nama i onima koji mogu progovoriti… A da su progovorili ’91. ne bi bilo Arkanovih zločina u Dalju, Bijeljini, Zvorniku...

No, kako stoje stvari sa živoderima? Živoderska ideja javila mi se u kazalištu KEREMPUH, dok sam slušao Predraga Matvejevića potkraj prošle godine, prigodom 18. obljetnice Krležine smrti: dan nakon Krleže umro je kardinal Franjo Šeper. Usput, možda je došlo vrijeme da iz Krležine kuće na Gvozdu odu prodavači trupaca(!?) i automobilskih guma(!?)? Očito je, Ministarstvo kulture odradilo je svoj posao, ali kako? Zna se! Trupci i automobilske gume, Balade Petrice Kerempuha i Povratak Filipa Latinovicza: kombinacija k’o češnjak i čokolada! Na rubu pameti! Ostaje nada, iako lijepo reče dr. Slaven Letica kako ona na španjolskom znači NIŠTA, nada u bolje dane, unatoč i usprkos svemu. Pored nade, ostala je i moralna, duhovna, gospodarska, socijalna i kulturna devastiranost nulte kategorije; k’o bistro KUNA u Kravarskom.

* * *

Vraćam se živoderima: ZOVU GA i strvoder; ostaje upitno da li mu je rodno mjesto Voloder… Može i ovako: Dakle, uputio se dotični živoder (strvoder) nekom vododerinom i najednom, u kolopletu misli, na puškomet od sebe, spazi oblakoder; srpski oblakoder i hrvatski neboder. Bolji poznavatelji jezičnih (ne)prilika na istočnom i zapadnom Balkanu (bez balkanskih asocijacija, molim) kažu: niti je oblakoder srpski, niti je neboder hrvatski, nego su oba oblika nebulozna prevedenica njemačkoga WOLKENKRATZER-a, kojeg bi doslovan prijevod bio OBLAKOGREB. Nakon svega što je bilo, kako kaže jedna pjesma, niti su Srbi "nebeski narod", niti im oblakoderi deru nebo; M-I H-R-V-A-T-I uzvraćamo: neboder sveudilj stoji, i kad je vedro, kad nema oblaka.

Četverored i desetopreg: Bleiburg i deset glupih i ukradenih, točnije, opljačkanih godina, koje nas dovedoše u rang Ugande ili Obale Bjelokosti. Mali, Jawa i - neodoljiva asocijacija: Bolivija, Kolumbija, Paragvaj, Čile… Jedna činjenica je vrlo zanimljiva i poučna, jer, u laži i krađi uistinu su kratke noge, a to je: u posljednjih mjesec dana saznali smo puno o proteklih deset godina, oči nam otvoriše parlamentarni izbori, predsjednički dovršiše posao…

I opet, vrlo zanimljivo: čak i okorjeli HDZ-ovci odriču se i ograđuju od "lika i djela" onoga čijom voljom i postadoše ono čega se danas (velika većina!) srame! S pravom. No, za sram je potrebno još nešto osim crvenog pigmenta…, a za ono što je prethodilo sramu, Bože moj, Remetinec, Lepoglava ili Goli Otok mogu sasvim pristojno poslužiti! Peti ortaci i jataci, rika jelenâ, ali i rika (donedavno su bili njihova dika) tajkunâ, a nakon tajkunâ? Zna se. Bože, čuvaj Hrvatsku!

Ostalo je i plavetnilo: nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad, ostaju DINAMOVI modro-plavi dresovi, ostaje plavetnilo na hrvatskim prsima od prevelikog busanja i - poučava nas dr. Mate Granić - ne volim "velike Hrvate", jer iza toga se uvijek nešto krije… Ja sam o tome govorio i pisao već nekoliko godina, no bolje je ikad nego ikad…

Vjerujem, svakim danom ću dobivati sve više istomišljenika, samo da ne počne guranje k’o u crkve posljednjih godina, po mogućnosti na rezervirana, i ograđena, sjedala! Kako ovaj tekst, ova stranica kalendara, ostaje kod domaćih tema, s neskrivenim zadovoljstvom konstatiram: novi Sabor, nova Vlada, novi Predsjednik! Problemi stari: otprilike stari posljednjih 55 godina, što službenog, što stvarnog mraka, te crnih i ozonskih rupa, koje sve gutaju i usisavaju i gdje stvari neće tako brzo doći na svoje mjesto. Ostaje nam "nada protiv svake nade", abrahamovska, jobovska, pavlovska… naša, hrvatska. Kako veliki Hrvati lagano izumiru k’o dinosauri ili mamuti u klopkama i živom blatu koje sami zamijesiše, nama, malim Hrvatima, ostaju uistinu veliki problemi. O njima sada svi pričaju, a za njih nitko nije kriv. Razumije se, krivi su nasljeđe i rat, kriva je tranzicija, krivi su jalnuši, nedržavotvorni i anacionalni Hrvati, koji "ne žele ovu i ovakvu Hrvatsku!"

Život u Hrvatskoj sve je napetiji: "Dvjesto bogatih obitelji", koje su to postale nemoralom, podobnošću, a ne sposobnošću, te propast gospodarskih sustava i tko bi sve naveo, dok, s druge strane, stoje stotine tisuća onih koji pokušavaju preživjeti trudom svojih ruku. Deplasirano i maloumno je sada prozivati nekoga za komunističku prošlost; uostalom, zar baš u HDZ-u nije ovih godina bilo više desetaka tisuća "bivših" komunista? Jedan od problema je bila i logika: Sve će biti napravito kako ja htjednem, ili, sine, sve su to dušmani…

* * *

Od stoljeća sedmog, "antemurale christianitatis", "reliquae reliqiarum" kraljevine "Croatiae, Sclavoniae, Dalmatiae": život u prošlosti. Vrijeme novih mogućnosti, ali i velikih opasnosti; blago (sna)lažljivima! Politička retardiranost i mentalna insuficijencija, zablude, koristoljublje… daj Bože da su iza nas! Došlo je vrijeme otvorenog pokera, blefovi više ne prolaze; demagogija i laži još manje, bezočna pljačka ni u jednoj varijanti! Prošlo je vrijeme provizija; nadam se da je došlo vrijeme "novih ljudi i novih vizija"; prošlo je i vrijeme diskrecijskog prava odlučivanja, jer tada su krivi svi i nitko! A svaki čovjek ima svoje ime i prezime. Filmski redatelj Mate Relja bi rekao: tekst pisan žiletom. Čemu laži i obmane? Jer, ovaj i ovakav rukopis jedini je rukopis koji ONI razumiju - oni koji su nas doveli u ovu i ovakvu situaciju! Prošlo je vrijeme živodera i profitera, došlo je i dolazi vrijeme "amatera i vic-mahera". Oblakoder i neboder stoje na svome mjestu; pred nama je, ako ne korak, onda makar iskorak i odmak… od onoga što je bilo jučer! A taj dan je bio tako dug… "the longest day", rekla bi profesorica "s onu stranu katedre".

MIRKO KALANJ