Uvijek kad vidim novoga premijera svoje Vlade, nešto me zazebe oko srca. Osjećam se kao kad sam išla na ispit pa na stubištu fakulteta srela profesora kod kojega sam polagala: ne možeš ga izbjeći, a dok uz njega hodaš, noge klecaju od treme. Tako je i sad. Svaki put strepim da će Ivica Račan cijeloj hrvatskoj javnosti obznaniti kako sam tolike godine radila u školi, a bila moralno-politički nepodobna, jer sam išla svaki dan na misu. I svaki put spremna sam podići ruke: "Predajem se! Idem i sad!"

* * *

Sjećanja naviru... Evo, već više od mjesec dana ne mogu se osloboditi nekih lica, nekih imena i nekih novina. Opet se osjećam "šugavo", "kontrarevolucionarno", te "ultrakonzervativnom", "kleronacionalistkinjom", kako su me zvali novinari "Starta", "Komunista" i neki iz "Danasa", a danas su glasnogovornici nove političke elite. A da je "Feral Tribune" sad gotovo službeno glasilo hrvatske Vlade i onih s druge strane Markova Trga - doživljavam kao da me Viktor Ivančić osobno udario maljem po glavi: ošamućeno i polumrtvo.

Kad tome dodam činjenicu da ću svojim pisanjem i porezima na svoje honorare, kojima punim državni proračun, sad "sponzorirati" Slavenku Drakulić, Igora Mandića, Miljenka Jergovića ili Predraga Raosa, perjanice hrvatske kulture, dođe mi da zaplačem od smijeha. Pa, moj se Bog sa mnom zaista poigrao.

Uz to što se osjećam vrlo duhovito izmanipulirana kulturom, sa mnom se poigrala i politika. I sama se pitam kako sam mogla biti tako naivna da sam pokidala jednu diplomu odmah nakon demokratskih izbora 1990. A lijepo je pisalo da sam je stekla kao član SK. Nisam bila, naravno, nego smo svi mi nastavnici morali ići na nekakvo permanentno obrazovanje iz "samoupravnog socijalizma i dijalektičkog materijalizma"; tek kad smo dobili diplome, shvatila sam da su me komunisti "prešli". Sad mi je žao što sam pokidala diplomu. Tko zna - možda bi mi dobro došla?! Premda..., kad bolje razmislim, i nisam loše prošla! Što je neka bezvezna diplomica u usporedbi s fasciklima kojekavih diploma i odlikovanja koje su neki komunisti pobacali kad su se, odjednom, sjetili da su, zapravo, oduvijek bili "pravi-Hrvati-i-katolici". Kako je tek njima? Koliko se tek oni moraju kajati?

* * *

Upravo sam se nečega sjetila: Hoće li ikome od današnjega političkog i kulturnog establishmenta pasti na pamet da se ispriča vjernicima, onima starijim od trideset godina, kojima su neki od danas demokratski izabranih ili imenovanih - institucionalno uskraćivali pravo na rad, recimo, u medijima, u diplomaciji i vojsci, samo zato što su bili vjernici.

Čitam po bjelosvjetskom tisku kako je baš super što Ivica Račan ima iskustva s marihuanom i što se osjeća rockerom. Eto, opet sam "omanula"! Premda sam bila "rasna rockerica", do ušiju zaljubljena u Paula McCartneya, od marihuane, alkohola, cigarete (a i od dvosmislenih viceva) uvijek sam se i svim srcem distancirala. Htjela sam, naime, u svakom trenutku svoga života sačuvati čisto srce i radost života bistre glave. A "pionirka malena" Sanja Kapetanović kaže (u "Jutarnjem listu" ) kako će se u Saboru zalagati za dekriminalizaciju lakih droga. Nije mi baš jasno u čemu je caka, ali ako je ono što mislim - predlažem da se dekriminaliziraju laka razbojstva, lake klevete, lake pljačke, lake krađe, laki razvrati, sve što dušu i tijelo ubija lako i "instant". Pa kod nas i tako mladi više umiru od droga, nego od bolesti. I to - vrlo lako.

Uostalom, i tako je dekriminalizirana i zakonski regulirana selekcija budućih ljudi - i zdravih muškaraca i žena, a pogotovo defektnih - samo zato što su nerođena i "neželjena". I nitko se zbog toga ne uzbuđuje. Osobno sam gledala na HTV-u nekog liječnika koji se hvalio kako su u dvije godine uspjeli ultrazvukom otkriti "defektne fetuse" i na vrijeme ih pobaciti i tako državi i društvu uštedjeti silan novac koji bi se potrošio na njihovu njegu, na bolovanja njihovim majkama i za ustanove u kojima bi se oni nalazili. Meni je sve to bilo poznato - iz povijesti; prisjetila sam se Sparte i Hitlera. I oni su "selektirali" ljude na one koji će preživjeti ili odmah umrijeti, samo su čekali da se rode ili da odrastu.

* * *

I to je Hrvatska danas! Postomoderna, europska, dekadentna, glamurozna i - prazna. Čisto u trendu "civilizacije smrti". Ipak, u svemu ovome postoji zrnce duhovitosti Duha Svetoga. Do sada je "Feral Tribune", unatoč svojim gadostima i sirovostima, bio hit, jer je bio oporba. Sad je "Feral Tribune" duhovni šlag hrvatske (ne)kulture.

"Veritas" je prava oporba. Sa srcem. S evanđeoskim šarmom i dosljednošću. Jasan. Neuvijen. Nedvosmislen. Pobjednički! I osjećam se u tome super. Prihvatiti izazov - biti protiv struje, vrlo je "šminkerski".

Živjeti evanđelje ovdje i sada - vrlo je, vrlo oporbeno "in".

I to je - Hrvatska danas!

ANA PENIĆ