Svaki put ugodno iznenadi koliko se mladih stisne u toj dvorani, navijajući za svoje favorite (neki su ih dopratili i autobusima), ili jednostavno uživajući u glazbi. Ali i izvođači su ove godine pokazali da se na području popularne duhovne glazbe itekako ima što pokazati, odnosno poslušati. Za one koji nikada nisu bili na Uskrs-festu, evo nekoliko razloga zašto da ga posjete iduće godine.

* * *

Što je, zapravo, Uskrs-fest i kako je sve počelo?

Sve je počelo još 1978. godine, kada je na inicijativu isusovca o. Božidara Nagyja Katehetski ured Zagrebačke nadbiskupije priredio smotru glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih. Potaknut uspjehom te smotre kod mladih, o. Božidar se već sljedeće godine odlučuje u Dječačkom sjemeništu na Šalati organizirati prvi Uskrs-fest, pod nazivom "Festival duhovne glazbe - Zagreb 1979". Za razliku od ovih suvremenijih, program festivala te je prve godine trajao punih pet sati, a sa svojim glazbenim izvedbama predstavilo se (čak!) 180 izvođača. Sljedeće godine organizatori odlučuju da smotra bude doista festivalskog tipa, odnosno da se na njoj izvode još neizvođene pjesme, a zbog prikladnijeg (većeg) prostora seli u crkvu u Sigetu, gdje se od tada redovito održava sve do 1989. godine.

Iako je festivalskog tipa, i sudionicima i publici na Uskrs-festu nikada nije bilo najbitnije tko će odnijeti "pobjedničke vijence". Bila je to jedna od rijetkih, a tada i jedina, prilika da mladi iz cijele Hrvatske koji se bave ovom vrstom glazbe, pokažu svoj način slavljenja Boga glazbom i glasom. Na njemu se u ovih 21 godinu, koliko postoji, moglo čuti najraznovrsnijih glazbenih smjerova, od šansona do zabavne i rock-glazbe, a na pozornici Uskrs-festa nastupile su svojedobno (tada još anonimne) i neke od zvijezda naše glazbene estrade (Danijela Martinović, Toni Cetinski, Damir Lipošek...).

* * *

Kad gledamo ovako unazad, mnogo se toga promijenilo od samih početaka. Uskrs-fest, počevši već od samih uvjeta i kriterija pri odabiru pjesama, nastoji iz godine u godinu biti što profesionalniji i što kvalitetniji, a s obzirom na ono što smo ove godine imali prilike čuti, može se reći da u tome i uspijeva. Iako se, za razliku od entuzijastičkih početaka popularne duhovne glazbe u nas, kod onih s dugogodišnjim iskustvom na tom području danas već osjećaju određeni zamor i razočaranje tretiranjem te vrste glazbe u javnosti, nedovoljnom podrškom, praktičkom anonimnošću i sličnim, ide se dalje. Jedan festival svakako nije dovoljna zadovoljština svima onima koji su u ovu vrstu glazbe uložili godine svog života, ljubav i trud, koji znaju da imaju što pružiti i mlađim i onim starijim generacijama, ali za to nemaju prikladnog načina. Od nedavna takva se glazba može slušati i na našim katoličkim radio-postajama (Hrvatski katolički radio, Radio Marija...), ali situacija s glazbeno-duhovnom diskografijom još uvijek nije sjajna.

* * *

Ovogodišnji Uskrs-fest bio je u znaku nešto žešćih, rockerskih tonova - a takve su bile i prve dvije pobjedničke pjesme. Izbor pjesama, kao i izbor pobjednikâ, pokazuje da festival, unatoč svom dugom stažu, nije istrošen i da, za razliku od nekih drugih (popularnijih) festivala, još uvijek može iznenaditi i oduševiti. To je najbolja preporuka onima koji ovaj festival još nisu posjetili, a onima koji tu mogu nešto učiniti dokaz da je u popularnu duhovnu glazbu potrebno i poželjno ulagati mnogo više.