JUBILEJI POZNATIH

POBOŽNE ŽENE HODOČASNICE (1)

Bilo bi nemoguće izdvojiti sve one poznatije žene koje su u sedamsto godina održavanja jubileja sudjelovale na tim slavljima u Vječnomu gradu, pa se naš izbor zaustavlja samo na nekoliko njih, čija su imena duboko urezana u jubilejska zbivanja.

POVRATAK SV. BRIGITE

Ne samo vremenski, prvo mjesto pripada švedskoj plemkinji sv. Brigiti, koju je nedavno papa Ivan Pavao II. proglasio suzaštitnicom Europe. Kao zanimljivost možemo spomenuti da je nepunih četrdeset dana potom uza zid vatikanske bazilike sv. Petra, pri ulazu s Trga sv. Marte, postavljen novi mramorni kip, visok šest metara, a težak 24.000 tona. Kip je 12. studenoga 1999. blagoslovio papa Ivan Pavao II., u nazočnosti švedskoga luteranskog primasa i švedskoga kraljevskog para. Djelo su darovale redovnice sv. Brigite, koje u Rimu i danas imaju svoju crkvu i samostan, gdje se čuvaju brojne uspomene na ovu neobičnu sveticu, kao što su hodočasnički plašt i prigodni šešir, koji su ovoj Šveđanki služili na njezinim brojnim putovanjima i hodočašćima.

* * *

Iako smo o sv. Brigiti dosta opširno pisali u prvom dijelu ove serije, gdje se govori o svecima i sveticama na jubilejskim slavljima, ovdje želimo nešto više reći o toj Šveđanki kao hodočasnici. Njezina nazočnost u Rimu vezana je posebno uz drugi jubilej, 1350. godine, kada u Vječnom gradu nema pape, kojega je i ova svetica pokušala nagovoriti da iz Avinjona siđe u svoj grad. Ta sveta švedska princeza, kako su je još za života nazivali Rimljani, poduzela je brojna hodočašća, ne samo po Europi, nego čak i u Svetu zemlju. Svoja hodočasnička iskustva svetica često povezuje s mističkim doživljajima, o čemu ima dosta potvrda u njezinim djelima.

Bila je majka osmero djece, od kojih je najpoznatija kćerka Karin. Poput svoje majke, i ona je bila velika hodočasnica, dobra majka i sveta udovica. Prigodom 25 godina braka Brigita je lako nagovorila svoga muža da krenu na hodočašće zahvalnosti u Compostellu, a kad je malo nakon toga ostala udovica, hodočašća su postala njezin redoviti izražaj vjerskog života. Neki u tim njezinim putovanjima pokušavaju pronaći tragove starih nordijskih nomadskih lutanja, ali ostaje činjenica da je za ovu svetu ženu sveto putovanje, hodočašće, bilo i ostalo autentični izričaj duhovnog, pa i mističkog, poimanja života.

* * *

U Rim je došla uoči jubilejske 1350. godine i tu će sa kćerkom Karin ostati više godina. Ondje će joj se pridružiti i sinovi Karlo i Birger, s kojima će hodočastiti u neka talijanska svetišta, posebno sv. Nikoli u Bari i sv. Mihovilu na Monte Gargano. S kćerkom Karin obići će asiška svetišta i Loreto.

Vječni je grad u to vrijeme bilo pusto i zanemareno mjesto, među ostalim i zbog odsutnosti rimske kurije. Jubilejsko slavlje sredinom 14. stoljeća unijelo je dosta živosti i zanosa, a nemale zasluge za to ima i ova švedska hodočasnica, koja je, zajedno s ostalim pukom, obilazila grobove apostolskih prvaka. Kažu da je najradije zalazila u Baziliku sv. Pavla, gdje je provodila mnoge trenutke u samoći, u molitvi i kontemplaciji. Pripovijeda se da je u toj crkvi Raspeti Krist s jednoga križa pružio ruke prema svetici, što redovito prikazuje sva ikonografija sv. Brigite, pa i najnoviji spomenik u Vatikanu.

* * *

U Rimu je ostavila trajan spomen, a kao daleku jeku ove svete nazočnosti nalazimo i u djelu o rimskim veličajnostima ("Magnificenze di Roma"), koje je nekoliko stoljeća kasnije napisao Giuseppe Vasi. Ovaj napose inzistira na tome da je ova Šveđanka bila "sveta i udata", što se vjerojatno najdublje bilo utisnulo u sjećanja ljudi. Posebno su je cijenili i po tome što ova bogata plemkinja po gostinjcima, a koji put i pod vedrim nebom, razgovara i blaguje sa siromasima. Ponekad je, u nedostatku novčanih sredstava, i sama išla prosjačiti, kako bi mogla udijeliti potrebnima. Umrla je u Rimu, ali je njezina kći Karin kasnije njezine zemne ostatke prenijela u domovinu.

>[SADRŽAJ]<