MISLI I RAZMIŠLJANJA

JE LI ISUS DOŠAO SPASITI SAMO ZEMLJANE?

IZVANZEMALJCI

Piše: JOSIP SANKO RABAR

Možemo li zamisliti Katoličku crkvu kako šalje misionare među zvijezde da bi obraćali izvanzemaljce? Šala ili mogućnost?

Ovo je rubrika naviještanja Isusa Krista, pa odakle joj čudan naslov? U kakvom su odnosu Isus Krist i izvanzemaljci? Univerzalna Božja ljubav i mogućnost postojanja nekih bića u svemiru sličnih čovjeku? Tu nije riječ samo o mašti, već i o zbiljskoj mogućnosti, koju na znanstvenoj osnovi ispituje program radio-astronomskog osluškivanja svemira SETI.

Nedavno, 7. kolovoza ove godine, tri su istražiteljska tima iz Švicarske i Amerike objavila da je otkriveno devet novih planeta izvan Sunčeva sustava. U orbiti zvijezde Epsilon Andromedae otkriven je multiplanetarni sustav, dok je planet otkriven i u sustavu zvijezde Epsilon Eridani, odakle tobože potječe Mr. Spock, izvanzemaljac sa šiljastim ušima iz televizijske SF serije "Zvjezdane staze".

Postojanje planeta izvan Sunčeva sustava prvi put su otkrila dva švicarska astronoma, Michael Mayor i Didier Queloz, 3. srpnja 1995. na opservatoriju u švicarskim Alpama. Premda su ti planeti zbog goleme udaljenosti optički nevidljivi, uočili su ih zbog utjecaja njihovih masa na zvijezde oko kojih kruže.

U proteklih pet godina na obližnjim zvijezdama otkriveno je čak pedeset izvansunčevih planeta. Samo naša galaksija ima nekoliko stotina milijardi zvijezda; galaksijâ, pak, ima na milijarde! Iako je život silno rijedak u svemiru, kao i uvjeti kakvi vladaju na Zemlji, koji su ga omogućili, izgleda da je broj planeta u svemiru toliko golem da to poništava tu strahovitu rijetkost, pa je među tim milijardama milijarda lako zamisliti čitavo mnoštvo planeta vrlo sličnih Zemlji, sa svim uvjetima za razvitak života. Otkriće da već kod najbližih zvijezda, unutar polumjera od 200 svjetlosnih godina, postoji mnoštvo planeta, naglo je povećalo vjerojatnost da drugdje u svemiru ima života, pa čak, možda, i inteligentnog života sličnog čovjeku.

Malo je vjerojatno da života ima oko neke obližnje zvijezde, ali stotine tisuća, ili milijuna, svjetlosnih godina odavde, među milijardama milijarda planeta, pod jednakim zakonima svemira, izgleda gotovo nemoguće da se nigdje nije razvio život; ukoliko u samom životu ima naravnoga uzroka po naravnim zakonima. U srazu nepredočivo golemih astronomskih brojki, čak i nečeg astronomski strahovito rijetkog može biti astronomski mnogo.

* * *

Ideju da Sunce nije jedina zvijezda oko koje kruže planeti prvi je postavio, krajem 16. stoljeća, Giordano Bruno. Dapače, on je smatrao da sve zvijezde-sunca imaju svoje planete nastanjene živim bićima, što je silno pretjerana predodžba, ako znademo da su uvjeti za život rijetki u svemiru. Brunova pretjeranost srlja u beskonačno: svemir je beskonačno velik i nenastao, pa na beskonačnom broju planeta živi beskonačno mnogo čovječanstava. Tako je narav učinio nedohvatljivom. Ondašnje je crkveno učiteljstvo osudilo njegovu panteističku doktrinu. Ako je Bruno i imao bujnu maštu i izvlačio krive zaključke, to ne može opravdati zločin inkvizicije, koja ga je 1593. bacila u dugogodišnju tamnicu i spalila ga na lomači 17. veljače 1600. na trgu u Rimu.

Iako je čovjek od davnina u svojoj mašti nastanjivao nebeska tijela mitskim i bajkovitim bićima, izvanzemaljce u sasvim modernom smislu, ako se ne varam, prvi je domislio književnik HG Wells, neobično lucidan vizionar, koji je predvidio zrakoplovne ratove, tenk i atomsku bombu. On je prvi produbio uvid u razorne sile znanosti, sve do sveobuhvatnih antiutopija. Wellsov je izvanzemaljac preteča zloćudnog "Aliena".

Danas smo preplavljeni televizijskim serijama i filmovima u kojima se šeću dobroćudni ili opaki izvanzemaljci, nalik anđelima ili vragovima, raznim mitskim bićima, bajkovitim čudovištima, ili, što je sve češće, sasvim nalik ljudima. Vjernici takvu SF uglavnom iščitavaju kao bajku, kao vile i vještice za djecu, što je puno bolje od eskapističke magle u glavama poklonika nekih oblika instant-religioznosti, koji izvanzemaljce idolopoklonički uzdižu na mjesto Boga (Stvoritelja čovjeka i Spasitelja), sve do glupavog očekivanja da će im izvanzemaljci vratiti Elvisa Presleya.

* * *

Ne vidim nikakvu teškoću u odnosu religija prema eventualnom postojanju izvanzemaljaca. Niti teizmu, ni transcendentnom Bogu ne proturječe izvanzemaljci, ukoliko su naravna/stvorena/vremenita bića u svemiru. Pa čak religije koje su grane istoga stabla s kršćanstvom, kao što su to judaizam i islam, i one bi lako primili u sebe izvanzemaljce. Jedino u odnosu kršćanstva i izvanzemaljaca kao da postoji problem. Jer, po kršćanskom vjerovanju, Isus Krist je otkupitelj i spasitelj i Logos po kojemu je svemir stvoren. Kršćanstvo je teoantropocentričko. Ono čovjeku daje izuzetno mjesto u svemiru. To znači da je netko tko je živio kao Zemljanin uzor i spas svima, pa i izvanzemaljcima, ako postoje.

Biti razumno i umno biće nije dovoljno, niti bitno, za spas. Bog je Ljubav, i upravo po tome što može ljubiti sva bića u svemiru čovjek je sličan Bogu.

Možemo li zamisliti Katoličku crkvu kako šalje misionare među zvijezde da bi obraćali izvanzemaljce? Kome to u svemiru Isus treba? Očito samo onima koji uopće mogu ljubiti, i koji bi to htjeli na bolji, dublji, obuhvatniji i potpuniji način.

>[SADRŽAJ]<