VERITAS - br. 1/2001.

>[SADRŽAJ]<

RIMSKI VIDICI 

NA KRAJU VELIKOGA JUBILEJA

 POSLJEDNJI OTKUCAJI

 Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ

 Sjećajući se poznate rimske poslovice da se u Rimu živi na rimski način, mogli bismo parafrazirati naslov ove stalne rubrike da se iz Rima na rimski način gleda. Zbog toga su i svetogodišnji izvještaji onima izvan Rima ponekad izgledali pomalo skučeni, ograničeni uglavnom na zbivanja oko kupole Svetog Petra. Oni koji su očekivali drugačije izvještavanje, ostali su razočarani.

Nije to jedini prigovor koji se može uputiti na račun ovih prikaza. Ipak, objektivni poznavatelj prilika i događanja ove doista jedinstvene jubilarne Svete godine, složit će se da se sve, ili gotovo sve, odvijalo u Vječnomu gradu, i to opet sve, ili gotovo sve, u Bazilici ili na Trgu sv. Petra. Od skoro dvjesta udarnih jubilejskih dana (a to su oni trenuci kada zaista silno mnoštvo doslovce opsjeda ova mjesta), preko tri četvrtine imalo je sredokrug okupljanja i odvijanja pri vatikanskom sjedištu Katoličke crkve. Osim šest ljetnih tjedana, svakih sedam dana imali smo bar tri udarne prigode masovnijega sudjelovanja hodočasnika: generalna audijencija srijedom s naglašenim međunarodnim karakterom, subotnja misa na kojoj bi Sveti Otac pri kraju održao nagovor i pozdravio veće skupine, uglavnom iz talijanskih biskupija, te konačno nedjeljno slavlje na otvorenom, redovito po kategorijama ljudi iz cijeloga svijeta, prema unaprijed dobro razrađenom kalendaru.

* * *

Ispraćaj godine Velikoga jubilejaSva sreća da su nekadašnji graditelji imali osjećaja za prostor, pa je doista impozantan Trg sv. Petra uspijevao zagrliti pridošle vjernike, a nebo se također obilato smilovalo jer su atmosferske prilike za ovoga Velikog jubileja bile izuzetno povoljne. Svega dva veća skupa održana su pod kišobranima (Jubilej obitelji - sredinom listopada, i Jubilej vojnika - sredinom studenoga), a tjedne generalne audijencije ni ne pamtimo da su održane pod kišom, makar je znalo prijetiti, pa i sijevati.

Površne analitičare svetogodišnjih okupljanja dakako najprije zanima broj hodočasnika. Organizatori su pred Veliki jubilej spominjali kako se predviđa 24-25 milijuna vjernika u Rimu, ali su već krajem studenoga najavili bar dvadesetpostotno povećanje predviđenoga broja. Uostalom, nikada se neće ni znati točna brojka sudionika ni ovoga Jubileja, jer je bilo toliko skupina, većih i manjih, često neprijavljenih, da ni najprecizniji brojači ne bi izdržali ovakav ispit provjeravanja.

Ne treba se onda čuditi što se ni broj hrvatskih hodočasnika ne može preciznije odrediti. Pri hrvatskoj crkvi sv. Jeronima vodi se evidencija hrvatskih skupina koje posjećuju crkvu i u njoj slave svetu misu, ali ni to ne može biti sigurno jamstvo da su baš svi u nju navratili, a zasad još ne raspolažemo definitivnom brojkom, jer u trenutku pisanja ovog izvještaja još dolaze skupine, posebno za božićnog vremena, pa se nadamo da ćemo taj podatak moći doznati vrlo brzo.

* * *

Posljednji mjesec Svete godine u Rimu trebao je, bar prema najavljenom kalendaru, proteći više nekako u spontanom okupljanju, bez većih najavljenih skupina, posebno onih koje se svrstavaju u “kategorije”. Iznimka je bio Jubilej ljudi spektakla, za koji se predviđalo najviše tisuću sudionika. Tjedan dana pred održavanje registrirano je preko osam tisuća prijavljenih, pa se opet sve moralo iz Bazilike premjestiti na Trg sv. Petra. Bio je to još jedan susret koji je kod Pape izazvao razdraganost i ganuće. Mnogi su promatrajući izbliza, ili možda preko televizije, uočili kako Sveti Otac ni ne pokušava otirati svoje suze. Tko zna kakav se film odvijao u mislima toga čovjeka koji je u mladosti i sam pokazivao veliku naklonost takvom obliku izražavanja? A poznati ljudi iz svijeta spektakla, preko svoga glasnogovornika i velikoga glumca Alberta Sordija, posvjedočili su javno da i njihov život, u kojemu toliko biva naglašen izvanjski izgled, zna imati i svoju iskrenu dušu. A to je upravo Papa naglasio svim okupljenima na Trgu, kao i onima koji su izdaljega slušali i pratili ova događanja. Uočili smo i nekoliko hrvatskih djelatnika u svijetu spektakla (Marija Sekelez, Vitomira Lončar, Rene Medvešek), koji su potvrdili da i na domaćoj sceni ima onih koji cijene i žive duhovne vrednote.

Osim ovoga “strukovnog” jubileja, u prosincu su obilovale skupine koje su svojim brojem sudionika, a često i nesvakidašnjim djelokrugom svoga zanimanja, privlačili pažnju promatrača: oko 7.500 carinika i poreznih djelatnika, preko 1.000 svirača limene glazbe, oko 10.000 željezničara, preko 15.000 taksista, 7.000 djelatnika talijanske televizije, 7.000 navijača “Rome”, vodećega nogometnog kluba talijanskog prvenstva, skoro 500 talijanskih nogometnih sudaca, 2.000 podvodnih ribolovaca, i da ne nabrajamo dalje sve one koji su obogatili završni mjesec Svete godine u Rimu. A da je broj sudionika ovoga posljednjeg jubilejskog mjeseca očito premašio sva očekivanja potvrđuje da se svi veći skupovi održavaju i dalje na otvorenom, jer je Bazilika nesposobna prihvatiti toliki broj, pa se i unatoč najavama, srijedom, subotom i nedjeljom i u prosincu Papa susretao s hodočasnicima na Trgu sv. Petra. Čak je božićna polnoćka predviđena pod otvorenim noćnim nebom. A i samo zatvaranje Svete godine pri Svetom Petru, na Bogojavljenje, neće biti održano po običaju u Bazilici, već na Trgu, te će Sveti Otac kraćim ophodom proći kroz Sveta vrata i službeno zaključiti Veliki jubilej.

* * *

Posebni spomen zaslužuju dvije skupine hodočasnika koji u Crkvi izazivaju posebnu pažnju. To je bio najprije Jubilej zajednica koje rade s nesposobnima. Zbog teškog pristupa Bazilici sv. Petra onih koji trebaju pomoć ljudi ili kolica, ovaj je skup održan 3. prosinca u Bazilici sv. Pavla, te predstavlja gotovo izuzetak s obzirom na redovito odvijanje programa pri Svetom Petru. Papa se susreo s mnogim bolesnicima i nemoćnicima, a posebno je zahvalio zajednicama i pojedincima koji posvećuju pažnju takvim ljudima, jer to je pravo svjedočenje i prenošenje vjere.

Tjedan dana kasnije Rim su preplavile tisuće talijanskih vjeroučitelja, koji po školama i župama poučavaju djecu i tako riječima prenose istinu vjere, a životom svjedoče njezinu vjerodostojnost. U Italiji je dobro organiziran taj rad župnih vjeroučitelja, dobrovoljnih vjernika koji osobito pomažu u spremanju djece i mladih na sakramente kršćanske inicijacije, prve pričesti napose. To je zdrava jezgra života svake župe, te papa nije štedio riječi da im iskreno zahvali i toplo preporuči nastavak ovoga poslanja.

Bilo je, dakako, i jako mnogo pojedinačnih posjeta, kao hodočašće španjolskoga kralja Juana Carlosa, koji je sa suprugom i obitelji u privatnoj formi došao u Vječni grad obaviti hodočasničku svetogodišnju dužnost. Primio ga je i Papa i zadržao u srdačnom, vrlo duhovitom razgovoru, koji su uspjeli djelomice zabilježiti i neki novinari. Slovački predsjednik Šušter okrunio je svoj hodočasnički pohod Svetom Petru misom koja je za njega i njegovu užu pratnju služena na slovačkom jeziku na grobu sv. Petra. Od pojedinačnih posjeta, makar zasigurno ne spada u hodočasničku vrstu, mnogi su zabilježili nepredviđeni pohod novoga jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice Svetoj Stolici, a neobično vrijeme pohoda (bilo je već kasno predvečerje, za potpunog mraka), posebno se komentiralo u nekim ovdašnjim krugovima.

* * *

I tako prolaze Božić, pa Nova godina, pa Bogojavljenje, i svršetak Svete godine. Vječni grad ni u ove dane nije bio pošteđen manjih prosvjeda, čak i pokušaja da se silom prodre na Trg sv. Petra. Povod je bio pohod koruškoga zemaljskoga glavara Jorga Haidera, koji je predvodio delegaciju svoje pokrajine, ovogodišnjega darovatelja prekrasnoga božićnog stabla (ne može se nazvati drvcem gorostas od 35 metara), koje ovih blagdana krasi i noću rasvjetljuje dio Trga uz velike božićne jaslice. Oko dvije tisuće razbješnjelih ljevičara nekoliko je sati vodilo pravi rat s talijanskom policijom. Ova im je bez uzmicanja branila pristup do bora, koji su očito htjeli raznijeti i tako dokazati svoju gostoljubivost ljubaznim darovateljima. Iza ovoga okršaja koji je završio neodlučnim ishodom (od šezdesetak ranjenih, polovica pripada snagama reda Talijanske Republike, a druga polovica simpatizerima obnovljene Talijanske komunističke partije) ostaje gorak okus stvarnosti. Tužna i srećom rijetka epizoda jedne doista lijepe godine, u kojoj su i mnogi domaćini pokazali i dokazali pravu kršćansku gostoljubivost i potvrdili tradicionalno rimsko domaćinstvo. Tako se bar čini onome koji iz Rima na rimski način gleda…


HRVATSKI ODJECI U RIMU

 Iz obilnog izbora hrvatskih okupljanja i događanja krajem godine u Rimu izdvojili smo samo nekoliko imena i događaja:

* U četvrtak, 23. studenoga, svećenik Đakovačke i srijemske biskupije, Antun Čečatak, obranio je na Papinskom istočnom institutu doktorsku tezu iz ekumenske teologije. Radnju je pisao o biskupu Strossmayeru i njegovu viđenju Crkve, s posebnim naglaskom na perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama. Tezu je izradio pod vodstvom dr. Ivana Goluba. Novi doktor potvrdio je poznatu činjenicu da je Vječni grad pravo klijalište i rasadište crkvene znanosti u Hrvata.

* Krajem studenoga u službenom posjetu talijanskom parlamentu u Rimu bio je Zlatko Tomčić, predsjednik Hrvatskoga sabora, koji se tom prigodom susreo i s predstavnicima hrvatske zajednice u Rimu. Pohodi visokih hrvatskih dužnosnika Rimu i Vatikanu sve su učestalija pojava.

* Od brojnih hodočasničkih skupina koje Papa redovito pozdravlja na hrvatskom jeziku za vrijeme Opće audijencije srijedom izdvajamo skupinu od 40 hrvatskih isusovaca, koji su prvih dana prosinca zajednički obavili jubilejske pobožnosti i pohodili grobove apostolskih prvaka.

* Na blagdan Bezgrešnog Začeća u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima bio je oproštaj sa zemnim ostacima Vlade Gotovca, istaknutoga hrvatskog političara i kulturnog djelatnika, koji je neposredno prije toga preminuo u Rimu. U istoj je crkvi pokojni Gotovac svojevremeno sklopio i sakramentalni brak s vrlo uvaženom doktoricom kardiokirurgije, Hrvaticom Šimom Šandrić.

* 13. prosinca na rimskom sveučilištu “La Sapienza” održana je mala tribina o Ivanu Meštroviću, kada je više predavača osvijetlilo godine djelovanja ovoga vrsnoga umjetnika u Italiji. Tom je prigodom otvorena mala izložba dokumenata i tekstova koji svjedoče o Meštrovićevu životu i djelovanju u Rimu i u ostaloj Italiji. Poznato je da je ovaj umjetnik i Vječni grad obogatio svojim radovima, od kojih se najpoznatiji čuvaju u Vatikanskom muzeju, u crkvi sv. Jeronima i u crkvi Marije Posrednice pri Generalnoj kuriji Male braće.

* U petak, 15. prosinca, novoimenovani veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Franjo Zenko, službeno je pohodio Svetu Stolicu i predao vjerodajna pisma papi Ivanu Pavlu II., koji je tom prigodom održao sadržajan govor u kojemu je podsjetio kako Hrvatska, deset godina na putu demokratizacije, ne smije zaboraviti dramatična iskustva proživljenih diktatura u proteklom stoljeću. “Neka te stranice povijesti pomognu sve zemlje Europe da budu sve svjesnije nužnosti zajedničkog nadilaženja tragičnog nasljeđa raznih totalitarizama, stvarajući od Europe zajednički dom, prostor stvarne solidarnosti, prožet evanđeoskim vrednotama, koje su oblikovale povijest.” Veleposlanik Zenko u povodu službenog preuzimanja ove dužnosti, prema protokolu, pohodio je i Baziliku sv. Petra i zadržao se u kratkom razgledavanju najvažnijih znamenitosti.


>[SADRŽAJ]<