VERITAS - br. 1/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
PAPINA PORUKA ZA DAN ISELJENIKA
Na kraju svake građanske godine Crkva slavi Dan iseljenikâ. U 2000. godini to je bio 31. prosinca, dan u koji se ujedno slavio i blagdan Svete Obitelji. Tom prigodom papa Ivan Pavao II. vjernicima i svim ljudima dobre volje uputio je prigodnu poruku čije dijelove prenosimo.
Na pragu novoga tisućljeća čovječanstvo je obilježeno pojavom silne pokretljivosti, dok je u dušama sve življa svijest o pripadnosti jednoj jedinoj obitelji. Selilaštvo, svojevoljno i prisilno, umnaža prigode za razmjenu među osobama različitih kultura, vjera, rasa i naroda...
Jubilej je vrijeme hodočašća i susreta, a sličan se proces odvija i u selilaštvu, koje, prisiljavajući čovjeka da “izađe iz samog sebe”, može postati put prema drugome, prema drugim društvenim okruženjima, u koje se čovjek uklapa zahvaljujući stvaranju nužnih uvjeta za zajednički život u miru...
Radosna vijest jest navještaj Očeve ljubavi, “očitovane u Isusu Kristu, koja je došla na svijet “zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno” (Iv 11, 52), te ih sjedini u jednu obitelj, u kojoj je Bog postavio Šator svoj s ljudima (usp. Otk 21, 3). Stoga je papa Pavao VI., govoreći o Crkvi, podsjetio kako “nitko nije stran njezinu majčinskom srcu. Ni prema kome nije ravnodušna i nebrižna u svojoj službi. Nitko joj nije neprijatelj, osim onoga koji to sâm želi biti. Ne zove se uzalud katoličkom. Nije uzalud zadužena da u ljudskoj obitelji promiče jedinstvo, ljubav i mir” (Ecclesiam suam, 97)...
Sin Božji postao je čovjekom kako bi došao svima, pridajući osobitu pozornost najmanjemu, zapostavljenome, strancu. Započevši svoje poslanje u Nazaretu, predstavio se kao Mesija koji naviješta radosnu vijest siromasima, donosi slobodu zatvorenicima, vraća vid slijepcima. On dolazi objaviti “godinu milosti Gospodnje” (usp. Lk 4, 18), koja je oslobođenje i početak novoga vremena bratstva i solidarnosti. “Jubilej, tj. ‘godina milosti Gospodnje’, je karakteristika Isusove aktivnosti a ne samo kronološka definicija određene godišnjice” (Tertio millennio adveniente, 11). To Kristovo djelo, uvijek živo u njegovoj Crkvi, nastoji postići da oni koji se osjećaju strancima uđu u novo bratsko zajedništvo. A učenici su pozvani da budu službenici toga milosrđa, kako nitko ne bi bio izgubljen (usp. Iv 6, 39)...
34. SVJETSKI DAN MIRA
Papina poruka za 34. svjetski dan mira, koji smo proslavili 1. siječnja 2001., nosi naslov “Dijalog među kulturama za civilizaciju ljubavi i mira”. Dijelove poruke rado nudimo i našim čitateljima.
Na početku novog tisućljeća ponovno oživljuje nada da će odnose među ljudima sve više nadahnjivati ideal uistinu sveopćeg bratstva. Sve dok taj ideal ne bude zajednički svim ljudima neće biti moguće osigurati trajni mir. Mnogi znakovi pokazuju da je to uvjerenje sve dublje ukorijenjeno u svijesti ljudi...
Dijalog među kulturama posebno je nužan danas zbog utjecaja novih tehnoloških komunikacija na živote pojedinaca i naroda. Živimo u dobu globalne komunikacije koja oblikuje društvo prema novim kulturalnim modelima koji su u manjoj ili većoj mjeri raskinuli s modelima iz prošlosti. Točna i svježa informacija, bar načelno, dostupna je svakome, u bilo kojem dijelu svijeta da se nalazio...
U središtu izvorne kulture solidarnosti jest promicanje pravde. Nije riječ samo o tome da se onomu koji je u potrebi dadne suvišak, već da se pomogne “čitavim narodima da uđu u krug ekonomskog i ljudskog razvitka iz kojega su sada isključeni ili su u njemu otjerani na rub. To će biti moguće ne samo posegnuvši za viškovima što ih naš svijet proizvodi u izobilju nego, u prvom redu, mijenjajući stilove života, modele proizvodnje i potrošnje, ustaljene strukture moći koje danas vladaju društvom”...
Kultura solidarnosti tijesno je povezana uz vrijednost mira, prvotnog cilja svakoga društva i nacionalnoga i međunarodnog suživota. Na putu boljeg razumijevanja među narodima preostaju još brojni izazovi s kojima se svijet mora suočiti: ti izazovi sve stavljaju pred neodgodive odluke. Zabrinjavajući rast naoružanja, zajedno sa zaustavljenim napretkom u dogovorima o neširenju nuklearnog oružja, vode pogibelji da dođe do porasta i širenja kulture natjecateljstva i sukobljavanja, u koju nisu uključene samo države već i neinstitucionalna tijela, poput paravojnih skupina i terorističkih organizacija.
Svijet se još uvijek suočava s posljedicama prošlih i sadašnjih ratova kao i s tragedijama koje su prouzročile mine i strašna kemijska i biološka oružja. Što tek reći o stalnoj opasnosti od ‘ izbijanja sukoba među narodima, građanskim ratovima u nekim državama i raširenom nasilju pred kojima su međunarodne organizacije i vlade država gotovo nemoćne? Pred tim prijetnjama svatko mora osjetiti moralnu obvezu poduzeti konkretne i pravodobne korake u promicanju mira i razumijevanja među narodima...
Izvorni dijalog među kulturama, uz osjećaje uzajamnog poštivanja, mora njegovati živi osjećaj za samu vrijednost života. Ljudski se život ne smije promatrati kao predmet kojim se smije raspolagati prema vlastitom nahođenju već kao najsvetija i nepovrediva stvarnosti. Ne može biti mira sve dok to temeljno dobro nije zaštićeno. Ne može se istodobno prizivati mir i prezirati život...
U tijeku Velikog jubileja, dvije tisuće godina od Isusova rođenja, Crkva je doživjela snažno iskustvo zahtjevnog poziva na pomirenje. Taj je poziv značajan također u sklopu složenog pitanja dijaloga među kulturama. Dijalog je naime često težak jer ga opterećuje breme tragičnih nasljeđa ratova, sukoba, nasilja i mržnji, koji nastavljaju živjeti u sjećanju naroda. Da bi se prevladalo barijere nekomunikacije potrebno je krenuti putom praštanja i pomirenja. Mnogi ljudi, u ime nekoga tobožnjeg realizma, smatraju taj put utopijskim i naivnim. S kršćanskoga gledišta, naprotiv, to je jedini put koji vodi miru...
Želim zaključiti ovu Poruku mira posebnim pozivom vama mladeži cijeloga svijeta, budućnosti čovječanstva i živo kamenje za izgradnju civilizacije ljubavi... Predraga mladeži svih jezika i kultura, pred vama stoji uzvišena i zahtjevna zadaća da, u poštivanju svih, budete muškarci i žene sposobni za solidarnost, mir i ljubav prema životu. Budite tvorci novoga čovječanstva, u kojem će braća i sestre, članovi jedne jedine obitelji, moći konačno živjeti u miru.
>[SADRŽAJ]<