Smrt jedinca u Bibliji je znak velike boli i neshvatljive nesreće. Proroci govore da je to "gorka žalost". Kad budu kažnjeni grešnici u Dan Jahvin, bit će to kao "plač nad jedincem" (Am 8, 18). Za smrt Mesije pisano je "naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvijenca" (Zah 12, 10).

Ali smrt je tu i treba sve obaviti prema propisima. Mrtvaca operu, očiste i zaviju u čistu bijelu plahtu. Zatim ga nosioci na nosilima iznesu iz kuće i pokopaju ga na groblju izvan grada. Tu su svirači i narikače koje oplakuju jedinca. Iskrena je to bol i suze se ne mogu zaustaviti. Pogreb jedinca je za sve potresan događaj. Muškarci idu razdrtih haljina, raščupane kose i brade, a žene plaču i kukaju u tugaljivom ritmu.

Grobovi su redovito usječeni u pećini. Po stubištu se silazi najprije u mali atrij zatim u sam grob. Na stranama su udubine u koje se polaže mrtvac. Na otvor groba se dokotrlja veliki kamen. Na ploči koja zaklanja mrtvaca, napiše se samo ime i simbol-grafit koji izriče molitvu i blagoslov. Značajni su grobovi kršćana koncem prvog stoljeća. Oni znakovima, koje samo kršćani razumiju, izriču vjeru u Isusa Krista, vjeru u uskrsnuće.

No, povorka koja ide za mrtvim mladićem nije došla do groba. Povorku smrti presretne Isusova povorka, znak života. Isus se sažali nad udovicom. Zaustavi povorku, pristupi mrtvacu i reče mu: "Talja kum!" Mladiću ustani! Isusova riječ obara najvećeg neprijatelja, posljednjeg neprijatelja - smrt. Biblijske predaje govore kako su Ilija i Elizej uskrisili sina jedinca udovice (1 Kr 17, 17s; 2 Kr 4, 18). Ali bio je to plod molitve i životnog dodira. Ovdje sama Isusova riječ pokojnika iz smrti vraća u život.

Luka naglašava kako sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" Isus je Prorok veći od Ilije i Elizeja, koji su bili Božja prisutnost usred Božjeg naroda. Ta je prisutnost sada utjelovljena u Isusu koji je početnik i gospodar života. Isus će pobijediti smrt svojim uskrsnućem i otvoriti vjernima ulaz u vječni život. Bog "pohodi" narod svoj. Nastupila su posljednja vremena, vremena spasenja. Evanđelje je poruka Boga života, Boga koji je rekao da ne želi smrti, onu koja je ušla u svijet po grijehu; i poruka ljubavi prema onima koji su najpotrebnije te ljubavi.

Udovice u prvoj Crkvi imaju veliku ulogu u širenju Evanđelja i čine već u nekim mjestima zajednice iz kojih zrači ljubav i požrtvovnost za sve ljude.

Nakon uskrisenja mladića, ovaj "progovori". Znatiželjni smo što je rekao. Apokrifno evanđelje donosi njegovu ispovijest vjere: "Vjerujem u te, moj Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, Spasitelju svijeta. Ti si me uskrisio od mrtvih da i ja navijestim tvoje ime među narodima." Sv. Augustin na duhovni način tumači ovo uskrisenje. Udovica je Crkva koja oplakuje svoju duhovnu mrtvu djecu, a koje ona Kristovom vlašću uskrisuje od mrtvih na život vječni. Koliko smo puta i mi doživjeli to duhovno uskrisenje iz groba grijeha u život vječni. Morali bismo i mi, poput ovog uskrsloga mladića, raznositi svijetom vjeru, svojim životom i djelima, da je Isus jedini Spasitelj svijeta, da je život i uskrsnuće naše.

Isus naviješta i živi milosrđe. Milosrđe je blaženstvo (Mt 5, 7). Ono je imperativ za kršćanina (Lk 6, 36).

Svetost i duhovno savršenstvo su djela tjelesnog i duhovnog milosrđa, što je izričaj najuzvišeniji ljubavi prema bližnjemu. Isus to otkriva u dobrom Samarijancu, koji se "sažali" nad polumrtvim čovjekom (Lk 10, 37) i postade naslov za sve koji se brinu za druge milosnom i nesebičnom ljubavlju.

Zapovijed ljubavi-milosrđa u Starom zavjetu dobiva u Novom zavjetu jači naglasak i obogaćuje se novim motivima. Milosrđe izriče istinsku religioznost i sredstvo je najizvornije kršćanske promidžbe. (1 Pet 1, 12)

Milosrđe nije neka ideja, neodređeni osjećaj, spontani nagon, nego poprima konkretne oblike koji odgovaraju prilikama vremena i prostora. Svi smo iskusili Božje milosrđe i moramo milosrđem uzvratiti bližnjima.

Apostol Pavao opominje: "Zaodjenite se kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost... A povrh svega - ljubav. To je sveza savršenstva." (Kol 3, 12-14).

Nužna su i duhovna djela ljubavi. Žena koja pomaza Isusovu glavu skupocjenom pomašću, nije mu donijela neki materijalni dar, ali je očitovala svoju ljubav prema Isusu, za njegov ukop. Isus je hvali: "dobro djelo učini" (Mt 26, 10). Očitovanje ljubavi otkriva se u duhovnim i u tjelesnim djelima milosrđa.

Neka djela milosrđa spomenuta su u Novom zavjetu, a kao pralik služi nam ono što je rečeno u prispodobi o Posljednjem sudu (Mt 25, 31-36). Nisu sva djela milosrđa nabrojena. Milosrđe je stvaralačko, maštovito, nije zatvoreno u neke sheme koje ubijaju dosjetljivost. Svako vrijeme ima svoje potrebe, i svaka kultura svoje. Sve su povezane u jednome: milosrđe treba svjedočiti djelima, i to stvara civilizaciju ljubavi.

Katolički katekizam nabraja 7 tjelesnih i 7 duhovnih djela milosrđa. Broj je simboličan, izriče puninu.

Duhovna djela milosrđa: 1. Dvoumna savjetovati; 2. Neuka poučiti; 3. Grešnika ukoriti; 4. Žalosna i nevoljna utješiti; 5. Uvredu oprostiti; 6. Nepravdu strpljivo podnositi; 7. Za žive i mrtve Boga moliti.

Govori se o pravednosti, solidarnosti, suradnji, ali sve to postaju prazne riječi, ako se ne temelji na Božjoj ljubavi i milosrđu. Kršćanska zajednica nije pozvana da vodi socijalne ustanove. Tu su društvena tijela. Ali je pozvana svjedoči riječima i djelima ljubav Božju prema ljudima, učiniti vidljivom u svakom vremenu i na svakom prostoru ljubav Boga prema ljudima. To je jedna od značajki bitka i poslanja Kristove Crkve.

Crkva je tijekom stoljećâ, od svojeg postanka, nastojala Gospodnju poruku provesti u djelo. Na kraju 20. stoljeća u Crkvi djeluje više od 500 novih ženskih kongregacija koje se bave djelima milosrđa "novih" i "starih" siromaha. Govori se o ženskoj epifaniji (bogojavljenju) u Crkvi.

Prava ljubav koja se očituje u djelima milosrđa, nije prvo nešto dati, nego sebedarje drugome potrebnom ljubavi i milosrđa. Rečeno je: Milostinja je izvanredna pokora za grijeh; pokora je vrednija od molitve; milostinja i od pokore i od molitve.