VERITAS - br. 10/2001.

>[SADRŽAJ]<

MISIJE

PAPINA PORUKA ZA SVJETSKI MISIJSKI DAN, 21. LISTOPADA 2001.

 KRENIMO BEZ OKLIJEVANJA U MISIJE AD GENTES

"O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka" (Ps 89, 2)

Draga braćo i sestre!

2. Da, vrijeme je da gledamo naprijed, upirući svoj pogled u Isusovo lice (usp. Heb 12, 2). Duh nas poziva "usmjeriti se prema budućnosti koja nas čeka" (Ulaskom u novo tisućljeće, 3), svjedočiti i ispovijedati Krista, zahvaljujući za "čudesa" koja je Bog učinio za nas: "O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka" (Ps 89, 2) (isto, 2). U prigodi prošlogodišnjeg Svjetskoga misijskog dana htio sam podsjetiti na to da misijska zauzetost izvire iz gorljivog razmatranja Isusa. Kršćanin koji je razmatrao Isusa Krista ne može, a da ne bude zahvaćen njegovim sjajem (usp. Vita consecrata, 14) da bi se zatim zalagao da posvjedoči svoju vjeru u Krista, jedinog Otkupitelja svijeta.

Razmatranje Gospodinova lica vodi učenike promatranju lica muževa i žena današnjice: doista, Gospodin se poistovjećuje "s najmanjim od svoje braće" (usp. Mt 25, 40. 45). Razmatranje Isusa, koji je "prvi i najveći navjestitelj evanđelja" (Evangelii nuntiandi, 7), i nas čini navjestiteljima evanđelja. Ono nam doziva u svijest njegovu želju da dadne vječni život onima koje mu je Otac povjerio (usp. Iv 17, 2). Bog želi da se "svi ljudi spase i da dođu do spoznanja istine" (1 Tim 2, 4), a Isus je znao da je Očeva volja u njegovu životu bila da i drugim gradovima navijesti Kraljevstvo Božje: "Jer za to sam poslan" (Lk 4, 43)

Da, Krist je istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dođe na ovaj svijet (usp. Iv 1, 9 ): svi ga ljudi traže "ne bi li ga kako napipali i našli" (Dj 17, 27), vođeni nekom unutarnjom privlačnom snagom čije podrijetlo ni sami pravo ne poznaju. Ona je skrivena u Božjem srcu, gdje kuca želja za sveopćim spasenjem. Njegovim spasenjem Bog nas čini svjedocima i navjestiteljima. Zbog toga nas ispunja - kao pri nekim novim Duhovima - ognjem Duha Svetoga, svojom ljubavlju i svojom prisutnošću: "Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta" (Mt 28, 20).

3. Plod je, dakle, Velikog jubileja i stav što ga Gospodin zahtijeva od svakog kršćanina, naime da u budućnost gleda s vjerom i nadom. Gospodin nam iskazuje čast time što nam ukazuje svoje povjerenje i što nas postavlja u svoju službu, očitujući nam svoje milosrđe (usp. 1 Tim 1, 12. 13). Taj poziv nije pridržan samo nekolicini, već je upućen svima, svakom kršćaninu u njegovim životnim prilikama. U apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće, napisao sam o tome: "Ta će gorljivost pobuditi u Crkvi novi misionarski duh koji neće moći biti povjeren malom broju ‘stručnjaka’, već će morati obuhvatiti odgovornost svih članova Božjeg naroda. Tko je uistinu susreo Krista, ne može ga držati za sebe, nego ga mora naviještati. Potreban je novi apostolski zamah, življen kao svakodnevna zauzetost zajednica i kršćanskih skupina… Kristova ponuda treba biti svima dana s povjerenjem. Bit će upućena odraslima, obiteljima, mladima, djeci, bez da se ikada prešute najradikalniji zahtjevi evanđeoske poruke, ali izlazeći ususret zahtjevima svakoga pojedinca, što se tiče osjetljivosti i govora prema primjeru sv. Pavla koji je rekao: ‘Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim’ (1 Kor 9, 22 )" (br. 40).

Poziv na misije ima jedinstvenu žurnost, napose ako promatramo onaj dio čovječanstva koji Isusa ne poznaje ili ga ne priznaje. Da, braćo i sestre, misija ad gentes, svim narodima, danas je važnija no ikad. U srcu čuvam utisnuto lice čovječanstva koje sam imao priliku promatrati na svojim hodočašćima; to je Kristovo lice koje se odražava na licima siromašnih i onih koji trpe; Kristovo lice koje se zrcali na onima koji lutaju "kao ovce bez pastira" (Mk 6, 34). Svaki muškarac i svaka žena imaju pravo biti poučeni "u mnogočemu" (isto).

4. Kako se, ovom prigodom, ne sjetiti svih misionara i misionarki, svećenika, redovnica, redovnika i laika kojima je misija ad gentes i ad vitam smisao života? Oni već samim svojim životom naviještaju "dovijeka ljubav Gospodinovu" (Ps 89). Nerijetko taj "dovijeka" vodi sve do prolijevanja krvi: koliki su u proteklom stoljeću postali "svjedoci vjere"! Zahvaljujući također njihovu velikodušnom predanju Božje se Kraljevstvo moglo širiti. Njima upućujemo svoju zahvalu, praćenu molitvom. Njihov primjer daje poticaj i potporu svim vjernicima koji iz njega mogu crpsti hrabrost, jer se vide "okruženi tolikim oblakom svjedoka" (Heb 12, 1) koji su svojim djelima i riječima činili i nastavljaju činiti da evanđelje odjekuje na svim kontinentima.

Da, braćo i sestre, ne možemo prešutjeti ono što smo vidjeli i čuli (usp. Dj 4, 20). Vidjeli smo kako se djelovanje Duha Svetoga i slava Božja očituju u slabosti (usp. 2 Kor 12; 1 Kor 1). I danas su mnogi muškarci i žene svojim predanjem i žrtvom rječit dokaz Božje ljubavi. Od njih smo primili vjeru i oni nas potiču da i mi, na svoj način, postanemo navjestitelji i svjedoci otajstva.

5. Misije su "radosni navještaj dara koji je za sve, i koji se nudi svima s najvećim poštivanjem svačije slobode. To je dar objave Boga-Ljubavi koji je ‘tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca’ (Iv 3, 16 ) ... Tako se Crkva ne može osloboditi misijske djelatnosti među narodima i prvotna zadaća onoga što zovemo missio ad gentes ostaje naviještaj da je Krist ‘Put Istina i Život’ (Iv 14, 6) u kojemu ljudi nalaze spasenje" (Ulaskom u novo tisućljeće, 56). To je poziv svima, to je žurni apel svima i zahtijeva spreman i velikodušan odgovor. Moramo krenuti! Treba poći na put bez oklijevanja, poput Marije, Isusove Majke, poput pastira, probuđenih prvim navještajem anđela, poput Magdalene kada je ugledala Uskrsnuloga. "Naš korak, na početku ovoga novog stoljeća, treba biti hitriji u prolaženju putovima svijeta... Svake nedjelje uskrsnuli Krist upućuje nam nešto poput poziva u dvoranu Posljednje večere, gdje se uvečer ‘prvoga dana poslije subote’ (Iv 20 ,19 ) predstavio svojima, kako bi u njih ‘dahnuo’ životvorni dar Duha i kako bi ih uveo u veliku pustolovinu evangelizacije" (isto, 58).

Ove je godine 75. obljetnica Svjetskoga misijskog dana koji je ustanovio papa Pio XI., udovoljivši molbi Papinskog djela za širenje vjere da se "odredi" "dan molitve i promicanja misija koji bi se istog dana slavio u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta… i da bi se poticalo skupljanje priloga za misije" (Sveta Kongregacija za obrede: Ustanovljenje Svjetskog misijskog dana, 14. travnja 1926.; AAS 19 /1927./, str. 23 sl.). Od tada je Svjetski misijski dan osobita prigoda da se Božji narod podsjeti na trajnu vrijednost misionarskog poslanja, jer "misija se tiče svih kršćana, svih biskupija i župa, crkvenih ustanova i udruženja" (usp. Redemptoris missio, 2).

To je ujedno i prikladni povod da se istakne "da misijama nije potrebna samo pomoć, nego i sudjelovanje u naviještanju i ljubavi prema siromasima. Sve što smo od Boga primili - život kao i materijalna dobra - nije naše" (isto, br. 81). Taj je dan važan u životu Crkve "jer uči kako darivati: u euharistijskom slavlju, to jest kao prinos Bogu, i za sve misije svijeta" (isto). Neka ovogodišnja obljetnica bude povlaštena prigoda za razmišljanje o nužnosti većega zajedničkog nastojanja oko promicanja misijskog duha i priskrbljivanja nužnih materijalnih sredstava potrebnih misionarima.

Kreni opet od Krista, ti koji si našao milosrđe.
Kreni opet od Krista, ti koji si oprostio i zadobio oproštenje.
Kreni opet od Krista, ti koji si upoznao bol i trpljenje.
Kreni opet od Krista, ti koji si kušan mlakošću: godina milosti je beskrajna.
Kreni opet od Krista, Crkvo novog tisućljeća.
Pjevaj i hodaj! (usp. Obred zaključivanja sv. mise blagdana Bogojavljenja 2001.)