>[SADRŽAJ]<
S BOŽJOM POMOĆU SVE JE MOGUĆE ZAKLETVA JEDNOG GREŠNIKA
Marko je živio osebujnim i nesvakidašnjim načinom života; životom grešnika, pokajnika, patnika i slabića, kojega su stihije vlastitih nagona držale u kliještima patnje i nesigurnosti. Živio je životom nedostojnim pravoga kršćanina i vjernika. No, duboko u svojoj duši Marko je bio neobično plemenita dobričina, uslužan i pristojan, i želio je uvijek i svakome pomoći, samo sebi nije mogao pomoći.
Već je lako prepoznavao simptome različitih oboljenja od kojih je patio, a uzroci su im bili njegovo nerazumno življenje. Marko je, istina, sebi bezbroj puta obećavao da će promijeniti način svoga življenja, ali bi uvijek i vrlo brzo pogazio zadanu riječ. Samo je on znao za svoje muke, psihološke i tjelesne probleme, za besanicu i loše raspoloženje, uvjetovano uživanjem u njemu zabranjenim prehrambenim artiklima.
Zaista, njegov najveći problem bio je - hrana, a najviše kruh, upravo taj Božji dar ljudima za jelo. On nije jeo da bi živio, nego je živio da bi jeo - bolje reći - da bi se uvijek prejeo. Hrana je bila njegova stravična opsesija koja ga je stalno progonila. Misli su mu vječito bile zaokupljene lijepim i ukusnim zalogajima, pa je zbog toga u susretima s ljudima djelovao zbunjeno, smušeno, rastreseno.
Njegov "radni dan" obično bi započinjao oko devet sati ujutro, kada se otvaraju trgovine živežnim namirnicama. Ruta njegova kretanja uvijek je bila ista: glavna ulica, puna različitih delikatesa. U toj ulici mogao je obaviti svoju užurbanu kupovinu jer je što prije želio pobjeći natrag u svoj stan. Najprije bi kupio puno prezrelih banana koje je beskrajno volio, zatim krušaka, jabuka, grožđa, a ljeti i svježih smokava. Kupovao je i različito suho voće i sokove u velikim količinama. Potom bi svratio u obližnju mesnicu i kupio toliko govedine i piletine koliko bi bilo dovoljno za tri odrasle osobe. U međuvremenu bi otišao u trgovinu s pornografskim publikacijama, izlazeći iz nje sav sretan što će satima moći prelistavati na desetke časopisa s golišavim sadržajem. Nakon kupovine u glavnoj ulici, odlazio bi preko mosta u svoj dio grada, svrativši na povratku u supermarket i kupujući već po običaju po paket riže, debelih makarona, brašna, krumpira, mlijeka, šećera itd., iako je dobro znao da sve te namirnice uopće ne smije jesti. Mislio je, ma valjda ću ipak jednoga dana uspjeti svladati svoj strašni apetit. Uživat ću u ovoj hrani još samo danas.
Ali taj "danas" traje već cijelu vječnost. Često je sebi obećavao da će novi život započeti od toga i tog dana, od toga i tog mjeseca, od te i te godine, ali sve se to već beskonačno oteglo.
Marko je tako provodio svoje dane, mjesece i godine, a njegove zdravstvene komplikacije postajale su sve ozbiljnije. No, nije mogao stati na kraj svojim nagonima. Oklijevao je ići liječniku, misleći da će ipak uspjeti sam sebi pomoći. Ali kada bi došao kući punih ruku svakojakih namirnica, prekidao bi vezu s cijelim svijetom, sve dok traje njegova gozba.
U stanu bi se odmah prihvatio
kuhanja i pečenja. Najprije bi sebi za ručak skuhao pun veliki lonac makarona
s mesom i povrćem. Kao prilog ručku napravio bi pun tanjur miješane salate. S
makaronima i sa salatom bi pojeo cijeli bijeli kruh, zalivši se na kraju bocom
osvježavajućeg pića. Kada bi završio svoju gozbu, legao bi u krevet, slušao
radio i prelistavao pornografske časopise.
Već oko tri sata popodne, natjeran glađu i ljut na sebe i na sav svijet, digao bi se iz kreveta te bi započeo s pripremanjem voćnih i kremastih kolača. I oni bi na kraju brzo nestali u Markovu nezasitnom želucu.
Za večeru bi spravljao juhu od riže i povrća, začinjenu brojnim dodacima. Glavno jelo uglavnom su bile kobasice i pržena jaja, a zatim salata, pola bijeloga kruha i velika čaša voćnoga soka. Poslije večere nekoliko sati bi gledao televiziju, a noću, oko devet sati, opet bi se prihvatio pripremanja omiljene hrane. Skuhao bi pun lonac bijele kave, dobro zaslađene bijelim šećerom, udrobivši u nju pola kruha obilno namazanog maslacem i marmeladom.
Na kraju dana pokušao bi se osnažiti i pripremiti za sutrašnji program novoga, drugačijeg života. Ali, čim bi se ujutro probudio, već bi ga zaokupile misli o hrani, koja je već tako dugo bila "dirigent" njegovih emocija i tjelesnih želja.
Ali, konačno je zaista odlučio promijeniti svoj život, upotrijebivši sve svoje duševne snage. Iskreno se obratio Isusu, zamolivši ga da mu pomogne i konačno je pobijedio samoga sebe. Snagu je našao u vjeri i u pouzdanju u Stvoritelja.
Marko je i poslije toga često bio razapet između svojih snažnih i nezdravih poriva, s jedne strane, i svoje odlučnosti da pobijedi zlo u sebi. Ipak, do takve preobrazbe ne dolazi se lako.
Nedavno sam ga susreo, nakon dosta vremena, i jedva sam ga prepoznao. Sada je doista novi čovjek, osoba koja je postigla potpunu ravnotežu u svom životu. Nema u njemu više ni traga nekadašnjem Marku. Ni on se sam sebi ne može načuditi kako je, nakon mnogo uzaludnih pokušaja, s Božjom pomoću ipak uspio. Iskreno i s oduševljenjem priznaje da za uspjeh može zahvaliti samo Stvoritelju, jer jedini on nas može opet dovesti na pravi put vjere, zadovoljstva, sreće i smisla za ono za što živimo.
STJEPAN VISKOVIĆ