>[SADRŽAJ]<
PONAŠAJU LI SE ISTO KRŠĆANI I POGANI?
STADO MALO
Gospodine Isuse, ti si rekao da tvoji sljedbenici, kršćani, trebaju biti sol zemlji i svjetlo svijetu. I rekao si: "Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." (Mt 5, 13) Reci, Gospodine, da li smo mi kršćani već obljutavili?
- Već odavno ste obljutavili. Činite ono što i pogani čine i ne razlikujete se od njih: i riječima i djelima ubijate - kao i oni, činite preljub - kao i oni, rastajete se - kao i oni, ubijate djecu u utrobi majke - kao i oni, proglašavate eutanaziju nečim dobrim - kao i oni, opravdavate i prakticirate homoseksualnost - kao i oni, želite klonirati ljude - kao i oni, psujete - kao i oni, osvećujete se - kao i oni, mrzite - kao i oni, opijate se - kao i oni, drogirate se - kao i oni, puni ste sebe - kao i oni, sudite druge - kao i oni, činite dobro da vas drugi vide - kao i oni, zavidni ste - kao i oni, svoju nadu stavljate u bogatstvo i novac - kao i oni, želite svoju, a ne Božju slavu - kao i oni, hedoniste ste - kao i oni, živite samo za ovu zemlju - kao i oni, ne vjerujete u uskrsnuće i život vječni - kao ni oni…
Dosta, dosta, Gospodine! Oprosti, zar su svi kršćani takvi?
- Ne, nisu svi takvi, ali veliki dio onih koji se ponose kršćanskim imenom i porijeklom upravo su takvi. Istina, postoji moje stado malo i danas. To su oni koji svijetle svojim životom, koji su sol ovom svijetu, koji se drže mojih zapovijedi i ljube mene i druge, koji čine dobro drugima, koji ne žive kao pogani, nego kao moji sljedbenici, kao pravi kršćani.
Što, Gospodine, s onim kršćanima
koji više ne razumiju ni tebe ni tvoju riječ, koji žive kao pogani, koji su
obljutavili i koje svijet gazi zbog njihove nevjere? Ti si ono rekao u evanđelju
da je Mojsije bio dopustio muževima otpustiti ženu zbog tvrdoće njihova srca,
iako tako nije bilo u početku. Zar i danas nisu u mnogim područjima života
otvrdnula srca kršćana? Da li bi se neke stvari zbog te tvrdoće mogle
izmijeniti, prilagoditi ili dokinuti - i to opet upravo na području braka? Tako
na primjer dati "otpusno pismo" ženi ili mužu i poći za drugoga? Kao da već
čujem tvoj odgovor: "Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." (Mt
19, 6) Jest, Gospodine, ali danas se u braku ne živi kao nekada. Sve donedavno
uvažavale su se Pavlove riječi: "Žene, pokoravajte se svojim muževima" (Kol
3, 19). "Jer muž je glava žene kao što je i Krist glava Crkve (…) Muževi,
ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te se predao za nju." (Ef 5,
22-25) Ovdje se odnos između muža i žene izjednačuje s odnosom Krista i
Crkve. Crkva je podložna Kristu kao glavi mističnog tijela, a Krist ljubi
Crkvu, nas ljude, daje svoj život za nju. Mnogo puta sam, Gospodine, govorio
mladencima prije vjenčanja: koja to žena ne bi bila podložna svom mužu, kad
bi je ovaj ljubio kao Krist Crkvu, kad bi svoj život davao za nju?! Nastaje
pitanje, jesu li ove Pavlove riječi izraz vremena u kojem je on živio ili su
one dane kao riječ Božja za sva vremena? Bibličari bi me ukorili i s pravom
rekli da nema "prolazne" riječi Božje. Odmah kao da čujem i prigovor
feministkinja, da su ove Pavlove riječi u suprotnosti s pravima žena, koje su
u svemu jednake muškarcima. Nikoga ne smeta Pavlov poziv da muževi trebaju
ljubiti svoje žene kao Krist Crkvu, ali mnoge smeta Pavlov poziv da se žene
trebaju pokoravati svojim muževima. I to muževi vrlo rado stavljaju "pod nos"
svojim ženama, a zaboravljaju na svoju ljubav prema njima. Tijekom povijesti
bilo je sigurno na ovom području mnogo zloporaba. Naglašavala se poslušnost
žene prema mužu, a gubila se iz vida ljubav muža prema ženi od koje ona
jednostavno živi.
Ti si, Gospodine, vrlo zahtjevan, kad nam daješ novu zapovijed, da ljubimo jedni druge kao što si ti nas ljubio. A ti si nas ljubio do davanja svog života za nas. O, Gospodine, tko to od nas može? Pa ipak se može. Sv. Maksimilijanu Kolbeu dao si snage da dadne svoj život za brata čovjeka. To su činili i danas čine i mnogi drugi. No život dati i davati za druge, ne znači samo krv prolijevati za druge, nego u svakodnevnom životu živjeti za druge, davati drugima svoje sposobnosti, vrijeme, duhovna i materijalna dobra, kao što se ti nama, Gospodine, daješ da te blagujemo u sv. pričesti.
Odnositi se prema ženi s pažnjom i ljubavlju, držati je sebi ravnom, savjetovati se s njom u svakodnevnom životu, pomagati joj u njezinim poslovima i ne ostavljati je da sama obavlja sve kućanske, "ženske" poslove, pomagati joj ili još bolje zajedno s njom odgajati djecu, brinuti se za njeno zdravlje i odmor, i mnogo toga drugoga - znači zapravo ljubiti svoju ženu kao što je Krist ljubio Crkvu i predao se za nju.
Izgleda da se kršćanstvo u svojoj masovnosti izgubilo u vremenu i prostoru, poistovjetilo se s poganstvom u prihvaćanju svega onoga, što se nikako ne slaže s tobom, Gospodine, i s tvojom riječi u evanđelju. Ostaju istinite one tvoje riječi: "Ne boj se stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo." (Lk 12, 32) Upravo to malo stado treba biti ovom svijetu svjetlo i sol. Pomozi nam, Gospodine, da doista budemo to malo stado, koje će biti sol i svjetlo ovom svijetu!
AUGUSTIN KORDIĆ