VERITAS - br. 10/2001.

>[SADRŽAJ]<

RIMSKI VIDICI

KATOLIČKA CRKVA U RIMU I U SVIJETU

Oba prethodna mjeseca obilježavaju nepredvidljiva zbivanja, kada novinari daju oduška svojim bujnim konstrukcijama i maštanjima. Najprije ono oko nadbiskupa Milinga, hoće-neće li se vratiti u krilo svoje Crkve, pa onda terorističke prijetnje, hoće-neće li kupola sv. Petra doživjeti reprizu njujorških nebodera blizanaca, i konačno, oko Papina putovanja na istok, hoće-neće li biti otkazana zbog straha od napada na Afganistan. I dok se novinari (a sigurno i diplomati) zabavljaju raspetljavanjem zapetljanih niti, u Vatikanu teče normalni život. Ili se bar tako čini onome koji živi u sjeni Velike kupole.

Počelo je ne tako napeto. Krajem kolovoza, točnije, u četvrtak, 30. kolovoza navečer, u vatikanskoj dvorani "Pavao VI." pred oko šest tisuća znatiželjnih gledatelja, u nazočnosti pape Ivana Pavla II. i ostalih visokih crkvenih dostojanstvenika, prikazana je svjetska premijera poljskoga filmskog spektakla "Quo vadis", modernija ali i posve samostalna verzija poznatoga Sienkiewiczeva istoimenog romana, koju smo do sada gledali u mnogo starijem izdanju. Ovaj najnoviji filmski spektakl, u režiji Jerzya Kawalerowicza, prikazan je najprije u Vatikanu, niti stotinjak metara od mjesta gdje su se pred dva tisućljeća odigrala krvava zbivanja, u kojima su rimski prvomučenici, predvođeni apostolskim prvacima, svojom krvlju natopili pijesak Neronova cirkusa. Ne treba spomenuti da je ovo bila neizostavna prigoda da se ovdje nađe i velik broj Papinih zemljaka, koji sve više daju pečat vjerskom i moralnom životu modernoga Rima. Računa se da sada u Vječnomu Gradu živi i radi najmanje 40.000 Poljaka, koji svojim tradicionalnim, ali jako dinamičnim oblikom izražavanja vjerske svijesti, unose svojevrsnu svježinu u dosta ustajalu vjersku stvarnost talijanskoga katolicizma. (Kada spominjemo broj Poljaka u Rimu, vrijedi izdvojiti da se sve više zapaža i nazočnost ukrajinskih katolika, koji svojom grkokatoličkom praksom obogaćuju dosta racionalizirani rimokatolički obred. To napose vrijedi za sakramentalni život, ispovijed i pričest.)

Nije na nama procijeniti umjetničku vrijednost ove poljske verzije "Quo vadisa", koja će nedvojbeno privući mnoge znatiželjnike i ljubitelje filmskih spektakala, pa za kraj samo spominjemo da je rimsku premijernu projekciju filma u Poljskoj pratila emisija cijele serije poštanskih maraka, s prizorima iz ovoga filma. I to nije prvi put da poljska filatelija rabi prizore iz Sienkiewiczeva djela. Dogodilo se to već 1928. godine, pa 1952. i 1966. I ne samo Poljska, nego i neke druge zemlje objavile su motive iz ovog djela. Tako je Švedska to učinila 1965. i Paragvaj 1977.

Opća audijencija koju je papa Ivan Pavao II. održao u srijedu, 12. rujna, bila je u mnogočemu nesvakidašnja. Prethodnog je dana cijeli svijet uzbudila vijest o terorističkom napadu na Sjedinjene Američke Države, pa je u sjeni tog događaja upriličen susret Svetog Oca s vjernicima. Na njegovu izričitu molbu sudionici su se uzdržali od uobičajenog pljeskanja koje prati takve susrete i govore. Papa je vidljivo potresen govorio o tami koja se nadvila nad čovječanstvo: "Jučer je bio tamni dan u povijesti čovječanstva", i umjesto uobičajene tjedne kateheze, Papa je podsjetio na "tisuće žrtava i vrlo brojne ranjenike". Nakon toga je Sveti Otac sadašnji trenutak povjerio Božjem milosrđu, a ozračje nade i svjetla u nazočne vjernike dodatno je unijela i sadržajna opća molitva, koja je za tu prigodu posebno sastavljena, u kojoj se molilo za unesrećene ljude, za nebrojene nestale, za stišavanje strasti i povratak mira, gdje pravdu prati milosrđe. Rijetko je kada ovaj tjedni susret na Trgu sv. Petra ostavio dublje dojmove na sudionike koji su se razišli u tišini i sabranosti.

U Vatikanu i oko njega tiho, onako s uha u uho, kako se voli govoriti, šapuće se o mogućem terorističkom napadu na ovo središte kršćanstva i zapadne civilizacije. Čak njegovi žitelji, među koje spada i potpisani, dobivaju i telefonska upozorenja da se maknu što brže i što dalje od kupole sv. Petra, koja se, navodno, nalazi među prvima na nišanu sljedećeg udara. Zastrašivanja ili realne prijetnje, tko bi znao, ali stvarno ako danas islamski svijet ima istinskog prijatelja, to je onda Bijeli Starac u Vatikanu, koji je doduše već bio na udaru islamskih atentatora, ali uvijek iskreno propovijeda i daje istinski oprost. U vezi s ovom psihozom uočen je i brojčani pad posjetitelja Vječnoga Grada, a stručnjaci predviđaju da će do kraja godine broj turista (hodočasnika) ovdje opasti za bar 25 posto. Ako se stvari smire, predviđa se oporavak tek u proljeće sljedeće godine.

Premda je bilo nagovještaja da bi 95. Papino putovanje izvan Italije, ono u Kazahstan i Armeniju, zbog nesigurne svjetske situacije moglo biti otkazano, Sveti Otac je još jednom potvrdio svoju odvažnost pred prijetnjama i odlučnost da u borbi za mir i jedinstvo ide dalje. Pohod islamskom Kazahstanu i pravoslavnoj Armeniji upravo to svjedoči: ekumensko otvaranje (unatoč prosvjedima ruskog patrijarha da Papa zadire na područje njegove jurisdikcije), povezivanje ljudi različitih narodnosti, jezika, vjera i rasa, a posebno pažnja prema islamskom svijetu. Da stvar ipak nije bez mogućih komplikacija, ovaj put se Papinoj pratnji na putovanjima svijetom nije pridružio državni tajnik Svete Stolice, kardinal Angelo Sodano, koga je Ivan Pavao II. zadužio da ostane u Vatikanu i da izbliza prati razvoj daljnje situacije.

Odmah nakon Papina povratka s ovoga napornog i neizvjesnog pohoda, u Vatikanu je započela Deseta sinoda biskupa, koja kroz mjesec dana treba raspraviti lik i ulogu biskupa u mjesnoj Crkvi i njegov položaj u općoj Crkvi. Izvještaj o tom velikom crkvenom skupu najavljujemo za sljedeći broj, podsjećajući samo da na ovom skupu crkvenih dostojanstvenika iz cijeloga svijeta sudjeluju i dva hrvatska predstavnika, kardinal Vinko Puljić, u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, i dubrovački biskup Želimir Puljić, u ime Hrvatske biskupske konferencije.

A kada već spominjemo biskupe i kardinale, ne možemo ne spomenuti da su u posljednje vrijeme dva vodeća kardinala i teologa Katoličke crkve najavila skoro povlačenje. Milanski nadbiskup, kardinal Carlo Martini, u okružnom pismu svojim vjernicima javlja da u proljeće iduće godine, zbog navršene dobi, namjerava podnijeti ostavku na tu službu, a ostatak godina da namjerava posvetiti daljnjem studiju biblijskih znanosti, te preseliti se u Jeruzalem, na same izvore kršćanstva. Kao da mu je htio odgovoriti, njemački kardinal Joseph Ratzinger, pročelnik najutjecajnije vatikanske kongregacije, one koja se brine za nauk vjere, za njezinu čistoću, obranu i širenje, najavio je također da iduće godine, zbog dobne granice, namjerava Papi predati ostavku: "Ovaj život je vrlo tvrd. I ja čekam trenutke da mogu napisati koju knjigu. Ipak, sve ovisi o Svetom Ocu koji će odrediti moje daljnje usmjerenje."

O golemom vanjskom dugu mnogih siromašnijih zemalja svijeta mnogo se govorilo i raspravljalo u Svetoj godini, kada je papa Ivan Pavao II. i potaknuo svjetske velesile da pokrenu stroj opraštanja tog duga, u čemu se došlo samo do djelomičnih rezultata. Da je to stalna briga Svete Stolice, potvrđuje i najnoviji projekt Vatikanske pošte, koja je 25. rujna stavila u opticaj seriju poštanskih maraka različite vrijednosti, s natpisom: "Oprost vanjskog duga siromašnim zemljama". Pet vatikanskih maraka koje predstavljaju ovu seriju prikazuju razna djela tjelesne ljubavi i milosrđa, reprodukcije umjetničkih djela Carla di Camerino s početka 15. stoljeća, a koja se čuvaju u Vatikanskoj pinakoteci. Serija je tiskana u 450.000 primjeraka. Daljnja zorna potvrda stalne pažnje Svete Stolice za one koji su siromašni i ugroženi.

I za kraj samo najava skorih beatifikacija i kanonizacija. Nove blaženike Papa će proglasiti u nedjelju, 7. listopada (sedmero), 21. listopada (dvoje) i 4. studenoga (osmero), a svece (četvero) proglasit će u nedjelju 25. studenoga. Valja izdvojiti beatifikaciju od 21. listopada, kada će prvi put zajedno biti uzdignut na čast oltara jedan bračni par. To su Luigi i Maria Beltrame, čiji će zemni ostaci biti preneseni i stalno izloženi u poznatom rimskom marijanskom svetištu Božanske ljubavi.

A od hrvatskih odjeka, doduše ne u Rimu, nego mnogo sjevernije, u Bresciji, pažnju privlači zapažena izložba "Bizantinci, Hrvati, Karolinzi", koju je u luksuzno opremljenim prostorijama postavio Gradski muzej u Bresciji. To je zapravo velikim dijelom ponovljena izložba "Hrvati i Karolinzi" koja je u sklopu europskog projekta "Karlo Veliki: stvaranje Europe" kroz prvu polovicu ove godine bila postavljena u splitskom Muzeju Hrvatskih arheoloških starina. Komentirajući ovu izložbu u Bresciji, talijanski katolički dnevnik "Avvenire" u naslovu velikog prikaza ističe: "L’Europa e' anche slava", ističući posebno mjesto i ulogu slavenskih naroda koji su se opredijelili za zapadnu civilizaciju.