>[SADRŽAJ]<
TEREZIJA IZ LISIEUXA I TEREZIJA IZ AVILE
DVIJE SVETE TEREZIJE
U mjesecu listopadu slavimo spomendan dviju Terezija. Terezije iz Lisieuxa i Terezije iz Avile. Dvije svetice, dvije crkvene naučiteljice, dvije karmelićanke koje, svaka na svoj način, oduševljavaju ljude i pokazuju put služenja Bogu iz ljubavi.
Terezija iz Lisieuxa tj. Terezija
od Djeteta Isusa (1873-1897) otkrila je takozvani "jednostavni ili mali put"
pristupačan svakome tko želi služiti Bogu iz ljubavi. Terezija od Djeteta
Isusa znala je da je Božja volja za svakog čovjeka da bude svet. A sveti ne možemo
biti ako ne volimo Boga, jer ako ne volimo Boga "naša je pravda (pred Bogom)
kao haljine okaljane" kao što kaže prorok Izaija. (64, 5) Sv. Terezija kaže
da se za "mali put" ne traži osobito veliko znanje, niti ikakav poseban
talenat. Da bismo išli "malim putem" ne moramo biti u središtu pažnje, pa
ni činiti herojska djela. Prihvaćanje križa koji nam Bog daje i strpljivo čekanje
da nam Bog usliša sve molitve, također je čudesno i herojsko djelo kojim se
proslavlja Bog, a to može baš svatko tko hoće i tko se uzda u Božju pomoć.
Sv. Mala Terezija, koja je po svetosti velika, prozvana je mala upravo zbog
svoga "malog puta".
Shvatila je da je za služenje Bogu najpotrebnije biti malen. Kao što djeca imaju pouzdanja i povjerenja u roditelje, tako kršćani trebaju imati povjerenja i pouzdanja u Isusovu ljubav. Bog nam to lijepo kazuje preko proroka Izaije: "Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću i ja vas utješiti, nosit ću vas na svojim grudima i njihati na svojim koljenima." Svetica kaže da Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav kojom ih obavljamo. Iz ljubavi prema Bogu bismo trebali obavljati svoje svakodnevne poslove, bilo na radnom mjestu, bilo u kući. Također, ako smo zdravi i radosni - zahvaljujmo Bogu za to. Ako pak ležimo bolesni - prihvatimo tu žrtvu iz ljubavi prema Bogu.
Posebno je zanimljiva jedna zgoda iz života sv. Terezije. U njenoj redovničkoj zajednici postojala je časna sestra prema kojoj je osjećala veliku odbojnost. Terezija kaže kako su je uzrujavale premnoge riječi i pokreti te sestre, pa i njeno ponašanje. Međutim, Terezija joj nije htjela pokazati što prema njoj osjeća, nego joj je činila mnoge usluge. Ono što je inače činila za one osobe koje su joj bile najdraže, to je činila za tu sestru, Terezija kaže da nije razmišljala o slabostima te sestre, već se trudila uočiti njene dobre osobine i te ih je vrlo često nabrajala Isusu. A kad god joj je dolazila napast da toj sestri predbacuje zbog njenog neugodnog ponašanja, trudila se pokazati joj ljubazni osmijeh. Tako je ta sestre jednog dana rekla Tereziji: "...što vas tako privlači k meni, da se smiješite svaki put kad me pogledate."
Tako se sv. Terezija iz situacije u situaciju utjecala Isusu s ljubavlju i s povjerenjem, jer niti jednu situaciju nije mogla riješiti sama, zbog svoje malenosti. Preostajalo joj je samo jedno - udaljiti se od sebe i ići k Isusu. A s Isusom je mogla donijeti dobar plod, plod koji i danas traje.
Sv. Terezija Avilska (1515-1582) prva je žena koja je proglašena
naučiteljicom Crkve. Živjela je više od 300 godina prije Terezije iz Lisieuxa.
Terezija iz Avile provodila je život u molitvi, u razmatranju božanskih istina
i u osnivanju novih samostanskih zajednica. Ova svetica naglašava da je ono
zbog čega se isplati živjeti, vjera i težnja za svetošću, što bismo mi
danas rekli: prijateljstvo s Bogom. Ona kaže da se Crkva obnavlja, a svijet spašava
isključivo svetošću. Htjela je "biti savršena, koliko je to moguće", iz
1jubavi prema Bogu. U svojim knjigama ističe vjernost Crkvi te u "Putu savršenosti"
piše: "U svemu se držim istina svete Majke Rimske Crkve." A na samrti kaže:
"Gospodine ja sam kći Crkve".
Osim što je bila sveta cijelim svojim životom, imala je mnogo mističnih doživljaja, ekstaza i viđenja. Dok još ljudi oko nje nisu bili sigurni da su njena viđenja od Boga, htjeli su je uplašiti inkvizicijom. Međutim sv. Terezija im je odgovorila ovako: "Tisuću puta bih rado umrla za svaku istinu koja je zapisana u Bibliji."
Terezija je učila kako je najvažnije i najljepše u životu i u svim situacijama imati Boga u mislima. Nekim osobama je dala ovaj savjet: "...znajte, ako trebate kuhati, da je Gospodin među loncima". Tako je i sama jednom, prilikom kuhanja, pala u zanos, na čuđenje svojih sestara. Jedan dominikanac onog vremena rekao je da je Terezija "neprestano živjela s našim Gospodinom; govorila je samo o njemu i s njime ... radila je samo za njega i pisala samo o njegovim čudesima." Ona mu je to ovako objasnila: "Zamislite osobu koja je toliko zaljubljena u nekoga da ne može ni časka živjeti bez njegove prisutnosti..."
HENRIETA ZAJEC