M. M. rođen je 1874. godine. u V. L. nadomak K. u vinorodnoj M. nedaleko od Z. u ispaćenoj zemlji H. u srcu E. Izabravši poziv pučkog učitelja, završi Zagrebačku učiteljsku školu u vrijeme ravnateljevanja nezaboravnog hrvatskog pjesnika Gj. A-a. Godine 1894. bi imenovan učiteljem u selu S. H. u kotaru K-om. Kad je 1903. krenula buna protiv tiranije bana K. H-a i on se priključio tom kolu budući bijaše vatren pristaša političkog duha "oca domovine" A. S-a. Proganjan radi toga, ali i cijenjen većma zbog svog značaja i vrijednoga rada, bi 1909. imenovan županijskim školskim nadzornikom i dodijeljen vladinom odjelu za bogoslovlje i nastavu u Zagrebu. I u tom se vladinom odjelu odigrala ona nemila zgoda što nas nagna ovo pripovijedati.

Našem je M. M. šef bio čovjek krutog srca, leden i bezobziran do okrutnosti, kuenovac u svakoj svojoj žilici, unionist A. C. Taj se nitkov preko mjere razbahatio kad je ujesen 1912. njegov brat S. C. postao ban i kraljevski komesar u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.

Jednog dana te kobne jeseni pozva A. C. u svoju radnu sobu M. M-a. Bijaše neobično sladak i ljubazan što kod M. M-a izazva oprez. A. C. reče kako njegov brat, preuzvišeni gospodin ban, kani raspisati saborske izbore i da se on kandidirao u kotaru K. koji je jaka pravaška kula. Stoga je odlučio njega, M. M-a, poslati u kotar K. da bi, kao vladin izaslanik, pregledao sve škole. Ali prava zadaća bi mu bila među tamošnjim učiteljstvom i izbornicima kotara K., a njih onda bijaše šezdeset dvojica, poraditi da A. C. bude izabran u Sabor. Budući da je na glasu kao opozicionalac i starčevićevac, neće mu biti teško pridobiti ih za sebe. Kad se sve dobro svrši, bit će uređeno da na mjesto prvog zemaljskog školskog nadzornika dođe M. M. namjesto A. C-a.

M. M-u, čuvši to, smrači se pred očima i zamoli koji dan za promišljanje. Posavjetova se s J. L-om, uglednim hrvatskim književnikom s kojim je dijelio radnu sobu, i odluči. Kad ga A. C. opet pozva sebi reče mu, odslušavši obećanja o svijetloj budućnosti, da zahvaljuje na ponudi, ali on, neka se magnifice domine ne srdi, ne kani biti madžaronski korteš i tako blatiti svoje pošteno ime.

Osveta bijaše brza i gorka. Četvrtog dana M. M. dobi žuti omot iz predsjedništva vlade kojim se obavještava da je, zarad potreba službe, premješten u grad V. u kićenom S-u. Isprativši ga, A. C. se mefistofovski nasmija i zlobno doda kako se nada da će jednog dana među onom srbadijom skrhati vrat. No M. M., do skrajnosti savjestan i objektivan, bi poštovan jednako i od Hrvata i od Srba i svi su iskreno žalili njegov odlazak, kad je do njega došlo.

Do 1958. godine kad je, bez smrtne borbe, preminuo u Z-u, M. M. je podnio silne nepravde poradi svoga rodoljublja i svoje vjere. Primoran bijaše trpjeti nepravdu i nakon smrti te se nije smjelo govoriti o njemu kao o hrvatskom pripovjedaču, premda je bio najčitaniji hrvatski romanopisac u prvoj polovici XX. stoljeća.

U A-u se 26. lipnja 1939. sastadoše devetorica na proslavi četrdeset pete godišnjice svoje mature. Pritom dadoše napraviti fotografiju, ovu koja se nalazi preda mnom dok ovo pišem. Naš M. M. stoji u drugom redu, skroman, životom izmučen, ali dostojanstven. A u prvom redu, u sredini, bahateći se na najčasnijem mjestu fotografije, sjedi I. M. Onaj I. M. koji je namjesto našega M. M. davne 1912. krenuo u kotar K. pridobivati glasove svome šefu. I dok je M. M. trpio nedaće desetogodišnjeg izgnanstva, I. M. je uživao blagodati nečasna posla. Gledajući tu fotografiju čovjek bi pomislio da je I. M. pobjednik.

No danas, 2. studenoga 2001., šezdeset dvije godine nakon nastanka fotografije, boraveći na grobu M. M-a, on mi izgleda kao pobjednik. Jer je bio "osoba koja je plijenila svojom osobnošću, radinošću, stvaralaštvom, angažiranošću, odgovornošću i ljudskošću", kako zapisa u knjizi objavljenoj M. M-u u spomen V. P., pročelnik Stola u K. Jer je slijedio načela za koja se opredijelio premda je radi toga "ispio gorku čašu nepravde i progona", kako u povodu njegove smrti zapisa V. M., meštar protonotar. Jer onima koji su ga susretali bio je primjer "utjelovljene dobrote i ljubavi prema Bogu i Hrvatskoj" kako u povodu četrdesete obljetnice smrti M. M-a reče J. K., veliki meštar Družbe.

Svakoga dana, idući na posao, prolazim kroz Gospino svetište na čijem gornjem ulazu stoji spomen ploča s imenom M. M-a. Časnija od bilo koje časti. Sjajnija od površnoga sjaja kojim su se kičili silnici na fotografiji s godišnjice mature. Trajnija od svih država, sistema, politika i diktatura u kojima je M. M. živio svoje temeljno opredjeljenje - za Isusa koji je Krist.