>[SADRŽAJ]<
MIR LJUDIMA DOBRE VOLJE!
TERORIZAM
Ono što se dogodilo 11. rujna 2001. u Americi, u New Yorku i Washingtonu, zgranulo je sav civilizirani svijet. Takvo što svijet do tada još nije vidio. Amerika je bila ponižena, ranjeni su njeni centri ekonomske i vojne moći, a mnoštvo obitelji poginulih obavijeno je velikom tugom i žalošću. Nemoguće je opisati užas, strah i izbezumljenost bespomoćnih putnika u zrakoplovima i ljudi u zgradama suočenih sa sigurnom smrću. S terase nebodera, u koji se nekoliko minuta prije toga zabio prvi zrakoplov, jedan mladić je mobitelom nazvao oca: "Oče, vidiš li dim? Dolje se više ne može…" Otac je s prozora svoje kuće gledao velik crni oblak dima koji je sukljao iznad Manhattna i pitao sina: "Jesi li ti tamo, sine?" Sin je odgovorio: "Da, vidiš li me? Tata, umirem!"
Isus Krist daje pouku i po ovom stravičnom događaju: "Zar mislite da su bili grešniji od (vas)?… Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." (Lk 13, 4)
Nakon
prvog zaprepaštenja Amerika se, sa svojim predsjednikom Bushom, nekako
pribrala, identificirala počinitelje neviđenog zločina i pošla u oružano
borbu protiv globalnog terorizma. Najprije je na nišan uzet Afganistan u kojem
se nalazi glavnoosumnjičeni Osama bin Laden i njegova organizacija Al-Qa’ida.
Talibani, koji drže vlast u toj zemlji, nalaze se pred slomom. Nastaje pitanje
kome na dušu idu poginuli civili i zarobljenici u toj zemlji te tri milijuna
izbjeglica?
Svijet, pa i onaj muslimanski, ujedinio se u osudi terorizma. A ovog puta terorizam dolazi upravo iz muslimanskih redova, od raznih njegovih ekstremnih i fundamentalističkih organizacija širom svijeta. Opet na vidjelo dolaze povijesne i civilizacijske razlike između dviju najvećih religija svijeta: kršćanstva i islama. Neki govore o mogućem ratu između zapadne-kršćanske i islamske civilizacije, što je pretjerano i netočno. Naime, od ovog terorizma podjednako trpe i kršćani i muslimani i židovi (Sudan, Indonezija i Filipini; Alžir i Egipat; Izrael). No, islamski ekstremisti, i ne samo oni, pokazuju prstom na nepravde prema islamskom svijetu, posebno prema Palestincima na Srednjem Istoku, koji bi uz Izrael trebali dobiti svoju državu.
Izgleda da islamski fundamentalisti postoje skoro od samih početaka ove religije. Muslimanski tuniski islamolog Abdel Wahab Meddeh piše: "Odmah, nekoliko godina poslije Prorokove smrti, motor islamske povijesti postaje građanski krvavi rat. Sva islamska povijest događa se u građanskim ratovima, u suprotstavljanju zakonitoj vlasti te u sukobu između branitelja doslovnog čitanja (Kur’ana) i onih koji se žele osloboditi toga njihovog nasilja. Bolest islama sastoji se u želji povratka slovu (Kur’ana) i njegovoj čistoći. Povijesno gledano to je razarajuće."
Sigurno je da velika većina muslimana iskreno osuđuje ovaj terorizam i islamske fundamentalističke organizacije, koje se služe terorom za postizanje svojih ciljeva. Nema razloga sumnjati u iskrenost mnogih istaknutih muslimana koji kažu da Osama bin Laden i drugi zapravo i nisu muslimani, ako su počinili ta djela terorizma; jer pravi musliman ne čini zločin nad drugim čovjekom.
No, nije moguće samo oružjem iskorijeniti terorizam, dolazio on s bilo koje strane. Treba istovremeno poraditi na iskorjenjivanju siromaštva u svijetu. Veliki nered vlada na našoj Zemlji, ako još uvijek na njenom Jugu dnevno umire od gladi ili bolesti oko 50.000 djece, ako još oko milijardu ljudi nema električne struje… Koliki "neboderi" u svijetu padaju svakog dana zbog siromaštva i bolesti? Isto tako terorizam se hrani na nepravdama u svijetu. Lijepo kaže Fahmi Howeidy, zamjenik direktora al-Ahrama, kairskog dnevnika, spočitavajući Zapadu antipatiju prema islamu: "Prava tema je nepravda, kao glavni izvor svakog terorizma."
Papa Ivan Pavao II. odmah je osudio terorizam nad Amerikom. A u Uzbekistanu je rekao: "Želim potvrditi poštovanje Katoličke Crkve prema islamu, prema autentičnom islamu koji moli i koji je solidaran s potrebnima… Mržnja, fanatizam i terorizam oskvrnjuju Božje ime i unakazuju autentičnu sliku čovjeka." I još je dodao: "Kršćani i muslimani trebaju ujediniti svoje snage da Bog ne postane talac ljudskih ambicija." Kardinal Roger Etchegaray kaže: "Kršćani i muslimani trebaju ujediniti snage da ljude odgajaju za slobodu življenja njihove vjere i vlastite ljudske savjesti."
To bi se trebalo ticati kršćana i muslimana i na ovim našim prostorima, pogotovo u Bosni i Hercegovini: da žive u međusobnom poštivanju, toleranciji i dijalogu, da poštuju svetinje jedni drugih; naime, u posljednje vrijeme u Hercegovini kršćanski križevi su na meti nekih muslimanskih ekstremista.
Katolička Crkva vidi uzroke terorizma i osuđuje terorizam. Papa Pavao VI. piše da se terorizam često predstavlja kao posljednje sredstvo obrane protiv zloporaba vlasti velikih naroda i kao nasilno osporavanje nepravde. A Ivan Pavao II.: "Kršćanstvo zabranjuje putove mržnje, ubijanje osoba bez obrane, metode terorizma."
Ako Betlehemom, mjestom Isusova rođenja, dvije tisuće godina poslije njegovog rođenja odzvanja odobravanjem onog što su teroristi učinili u Americi, onda je to loš znak. Kako bi bilo lijepo, kad bi za ovaj Božić i kršćani i muslimani u Betlehemu i drugdje u svijetu mogli govoriti: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim!"
AUGUSTIN KORDIĆ