VERITAS - br. 2/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
KAKO BI ISUS DANAS NAVIJEŠTAO EVANĐELJE?
CHANSON D’ AMOUR
U ono vrijeme bijaše običaj svake subote navečer sastajati se u samostanu manje braće i, u bogatom intenzitetu međusobnoga susreta, susretati Boga koji je ljubav. Razmišljali smo o svojim životima, o svojoj vjeri i o svijetu oko nas, pitajući se kako iz svoje vjere možemo živjeti tako da svijet po nama bude bolji.
Često bismo koristili metodu slijedom koje smo se, nakon kraćega uvoda, podijelili u manje skupine da bi svatko mogao doći do riječi, da bi izrekao vlastiti stav i tražio razjašnjenje za ono što mu nije jasno u mišljenju i u stavu drugih sudionika skupine. Potom bi predstavnici svake pojedine skupine izvijestili sve ostalo o onome što je zaključeno u dotičnoj skupini, da bismo na kraju svi porazgovarali o onome što je izrečeno.
* * *
Te smo se zimske večeri pitali o načinu na koji bi Isus, koji je Krist, propovijedao radosnu vijest da se utjelovio u našem vremenu i prostoru. Bilo je zanimljivih razmišljanja. Meni se, od svega, u pamet i srce najživlje usjeklo jedno razmišljanje.
Rečeno je da bi Isus, koji je
Krist, ukoliko bi se rodio u našem vremenu, a i u našem prostoru, bio
kantautor šansonjer. Kad smo mi drugi to čuli podsmjehnuli smo se pokazavši
time kako malo cijenimo one koji se bave popularnom glazbom i kako ih uglavnom
smatramo nevažnim zabavljačima koji služe samo, kako reče jedan od njih, da
vrijeme brže proleti. No onda je slijedilo tumačenje.
Živimo u vremenu isforsiranih atrakcija, petminutnih senzacija i čudesa koja se brzo probavljaju i zaboravljaju. Da se Isus, koji je Krist, danas rodi na način na koji se rodio one noći nadomak Betlehema, bio bi jednokratna vijest za naslovnicu. Isusova čudesna djela, okupljanje ljudi i evolucijske riječi bile bi kap u moru već viđenoga i odslušanoga. Čudesima bi se prigovaralo da su blijeda i monotona u usporedbi s čarolijom grandioznih spektakala. Okupljanja ljudi bi se nazvala minornima u usporedbi sa sportskim priredbama, mitinzima ili demonstracijama. Riječi bi izazvale bujicu proturječja kojima bi se nijekao smisao izrečenoga, izrugivalo bi ih se ili bi ih se citiralo izvađene iz konteksta.
Stoga bi Isus, koji je Krist, izabrao biti šansonjer. Radosnu vijest o Bogu, koji nam je Otac, izrekao bi kroz popijevku o sasvim običnim stvarima. I kao što je nekada išao od mjesta do mjesta i, praćen dvanaestoricom, govorio u prispodobama tako bi sada, s pratećim bendom, krenuo na turneju pjevajući o običnim stvarima. O otpuštenima s posla, o radnicima bez plaće, o provizijama i o mitu, o zločinačkim organizacijama, nepoštenju, nepravdi, zapuštenoj djeci, krađi, laži, gladnim starcima, opustjelim selima, izigranom povjerenju, licemjerju, neradu, razvratu i nemaru. I o mnoštvu drugih stvari. A ne bi izostavio ni dobro znane evergreene o milosrdnom ocu, o sućutnom strancu, o radnicima na burzi rada, o čudnovatom sjemenju ili pak poskočicu o pripremanju svadbe i o svadbenim odijelima. Na repertoaru bi se svakako našlo mjesta i za dobro poznate klasike poput popijevke o osam metoda za uspjeh, o pomutnji na vratima Raja, o trostrukoj ljubavi, o mjeri kojom se mjeri i, dakako, popijevka o odnosu povjerenja i ljubavi koja na prvi pogled izgleda kao dječja pjesmica.
* * *
Naviještajući Radosnu vijest kroz šansonu, Isus, koji je Krist, uspio bi da navještaj bude riječ. I to riječ koja će se, zabilježena na nosačima zvuka, sačuvati od falsifikata i krivih tumačenja. I svatko će moći slušati izrečenu riječ. Sam, zatvoren u svojoj sobi ili s drugima. I svatko će moći izrečenu riječ pjevati na koncertima ili zabavama, na izletima ili na obali mora uz šum valova i prebiranje gitare.
I ta bi nas glazba vazda pratila, a ne samo onda kada se posvetimo isključivo slušanju. Dok radimo nešto, dok pospremamo po kući, dok putujemo, dok tonemo u san, dok se budimo. A sa svakim novim slušanjem otkrivali bi vazda novu poruku sadržanu u bogatstvu teksta, upravo ono što nam je najpotrebnije u tome trenutku.
S drugima koji prepoznaju radost poruke satkane u popijevkama učlanjivali bi se u fan klubove u kojima bismo, osim zajedničkog slušanja, razmišljanja i pjevanja, podupirali jedni druge da živimo ono što je izrečeno.
Uz to bismo kao dragu uspomenu čuvali prospekte koncerata, postere i ulaznice, a svi bi znali koliko volimo, prihvaćamo i nasljedujemo kantautora šansonjera po našim majicama, kapama, šalovima, privjescima i naljepnicama na kojima je njegov lik ili logo. I ne bismo propustili priliku citirati u pravo vrijeme i na pravom mjestu prikladni stih iz neke njegove popijevke potičući tako i druge da postanu spremni čuti njegovu poruku. Ili, kako bi to bilo rečeno u jednoj njegovoj popijevci, tko ima uši neka čuje.
* * *
No, Isus, koji je Krist, rođen je prije više od dvije tisuće godina. I povijest se ne da promijeniti. Ali čvrsto vjerujem da se sadašnjost dade promijeniti. Bar malo. I da se budućnost može učiniti boljom. I to tako da mi iz dana u dan ovom svijetu rađamo Isusa, koji je Krist. Uostalom jedna od popijevki, ona o soli, gradu i svijećnjaku, vjerojatno bi zvučala poput: vi ste svjetlo i sol svijeta / ne pali se svjetlo da bi se skrilo / niti sol vrijedi ako je bljutava / vi ste svjetlo i sol svijeta / vi ste grad / a ne može se sakriti / grad koji leži na gori.
NIKOLA KUZMIČIĆ
>[SADRŽAJ]<