VERITAS - br. 2/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
ZLATNE LEGENDE
SVETI BRAT I SESTRA
MOLITVA SV. SKOLASTIKE
Sv. Benedikt za sva je vremena zadužio Europu time što je svojim svetim životom, velikom učenošću i neumornim radom u najmanju ruku učvrstio temelje njezine već postojeće evanđeoske kulture i uljudbe, od kojih u biti živi i danas. Zato se s pravom smatra i zato je s pravom proglašen "nebeskim pokroviteljem Europe".
Sv. Benedikt rođen je oko 480. godine, a većinu svoga života proveo je tijekom 6. stoljeća. Vrlo mlad odlazi u Rim gdje uči književnost i pravo, no upravo će ga okolnosti u kojima je živio - naročito raspuštenost školskih drugova - potaknuti da sve ostavi i da se posveti asketskom životu, zajedno s drugima, nedaleko od Rima, a zatim se povuče u samoću u blizini grada Subiaca. Tu je živio oko tri godine kad ga, po nadahnuću Božjem, pronađoše najprije jedan svećenik, a zatim i pastiri, što je označilo i svršetak njegova pustinjaštva.
* * *
Već poznata po njegovim krepostima, neka ga monaška zajednica zamoli da preuzme njezino vodstvo, na što on nevoljko pristade. No tada se zbilo nešto gotovo nečuveno. Zbog njegove strogosti i zahtjeva da se vrate izvornom, pokorničkom i molitvenom monaškom životu, jednoga mu dana podmetnuše čašu punu otrovana vina. Kako međutim Bog bijaše s njime, po njegovu nadahnuću spozna podvalu te nad čašom učini znak križa i ona se na očigled sviju rasprsne, a vino prolije. Zatim se opet vrati u svoju špilju.
Kako mu, međutim, dolažaše mnogi da ih uči putovima Gospodnjim, spozna da ga Bog zove da ih organizira pod monaškom disciplinom. Tako, među onim brdima, nastadoše samostani, njih dvanaest, svaki sa svojim poglavarom, ali svi pod njegovom upravom. Početak je to velikoga benediktinskog reda, koji će se proširiti po čitavoj Europi i pridonijeti njezinoj svekolikoj duhovnoj i kulturnoj preobrazbi.
Mnogi zadaci bijahu još pred njim. U svima mu je Bog očigledno pomagao i potvrđivao njegovu svetost, pa i samim novim čudesima. Tako jednoga dana izmoli od Gospodina da s vrha jedne klisure poteče voda, potrebna monasima i okolnom pučanstvu. Drugom zgodom, opazivši da se dijete po imenu Placid utapa u jezeru, zapovijedi svom drugu Mauru da ga spasi. Ovaj ga spremno posluša, no tek kada se sa spašenim djetetom vratio na obalu, dođe k sebi i zapazi da je u stvari hodao po jezeru kao po čvrstom tlu.
Konačno - da ne duljimo - nađe prikladno mjesto za svoje stalno prebivalište, za molitve i za rad. Bijaše to na samom vrhu brda Montecassino. Odatle je mudro upravljao svim podređenim monasima, tu se u tišini klanjao Bogu, tu je napisao znamenito Pravilo, dakako, u prvom redu za svoju monašku subraću, no koje će postati temeljem svih budućih pravila i uredaba monaškog života, a u neku ruku i drugih redovničkih ustanova. Glavna je poruka toga "Pravila" bila: Moli i radi! Pod tim će geslom i prema toj poruci i sam Benedikt živjeti, raditi i istrošiti se za obnovu vjere i morala u Crkvi, a k tome i kulture i uljudbe u Europi, prema trajnim vrijednostima Isusove "Radosne vijesti".
* * *
Imao je on, osim svoje subraće monaha, i
rođenu sestru po imenu Skolastika. I ona je provodila strog i pobožan monaški
život nedaleko od bratova samostana. Često ju je on posjećivao, s njome vodio
duhovne razgovore, zajedno s njom uzdizao svoje molitve Bogu, slavio ga i njemu
preporučivao svoj trud i svoje djelo. Zajednička im molitva bijaše da im
Gospodin podijeli ustrajnost u svetom životu i vječno spasenje.
Tako, jednoga dana, s istom svetom nakanom, dođe k njoj i kod nje ostane sve do zalaza sunca. Tek tada uzeše nešto malo jela da se okrijepe, nakon čega Benedikt odluči vrati se u svoj samostan: "Nije mi dopušteno, reče Skolastici, noć provoditi izvan svoga samostana."
No Skolastika ga, ushićena svetim razgovorima, zamoli da i dalje zajednički uživaju u nebeskim radostima, u koje upravo uroniše. Kad se on tome usprotivi, Skolastika zatvori oči, sklopi ruke i u dubokoj se sabranosti pomoli Bogu. U isti tren, premda do tada bijaše vedro i lijepo vrijeme, začu se tresak groma, a s neba se sruči pravi prolom oblaka sa silnim vjetrom. Zatečen time, Benedikt je blago ukori: "Što mi to učini, draga sestro?!"
Skolastika se na to nasmiješi i ljupko mu odgovori: "Ti me nisi htio poslušati, a evo, pomolih se Gospodinu, i on me je uslišao!"
Benediktu, uočavajući i prihvaćajući Božju volju, nije preostalo ništa drugo osim da joj se ponizno pokori i da sa sestrom nastavi svete razgovore.
Samo tri dana kasnije, gledajući prema nebu, vidje kako duša njegove sestre u obliku golubice ulazi u rajske radosti. Takvo ga njezino preminuće silno obradova, te svojim monasima naredi da je sahrane u grobu što ga je već prije sebi pripremio. Za sebe pak, pokraj njezina, dade urediti novi grob da "kao što je njihov duh bio jedno u Bogu, tako i njihova tijela počivaju zajedno u očekivanju uskrsnuća."
* * *
Premda je sv. Benedikt mnogo slavniji od svoje sestre Skolastike, sv. Grgur Veliki, njihov životopisac, usudio se za nju ustvrditi: "Više je mogla kod Boga, jer ga je više ljubila!" Kod Boga uvijek vrijedi iskrena ljubav, i što je ona veća, veće su i njegove milosti. Pa ako smo i u grijeh upali, ako ga se pokajničkim suzama i ljubavlju oslobodimo, sve nam se oprašta: "Oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je mnogo ljubila", reče Isus za skrušenu grešnicu.
Priredio: ZVONIMIR ZLODI
>[SADRŽAJ]<