Nakon što je Nizozemska potkraj prošle godine ozakonila "brak"
između homoseksualnih osoba, to jest između parova muškaraca i žena istog
spola, vozeći se automobilom slušao sam jednu kontakt emisiju na radiju o tom
problemu. Javila se jedna slušateljica katolkinja, koja je ipak odobrila takav
"brak". A da joj pomogne u zauzimanju stava, voditeljica emisije je naglasila
da je njoj u tom pogledu poznat negativni stav Katoličke crkve, no da nju
zanima osobni stav te slušateljice. Čudio sam se toj katolkinji, da ona u tako
važnoj stvari, kao što je "brak" između homoseksualaca, može imati mišljenje
koje se protivi jasnom i nedvosmislenom stavu učiteljstva Crkve. Pomislih:
vjernička "šizofrenija". Voditeljica emisije zapitala je još slušateljicu,
da li bi ona kao majka dozvolila da njezina kćerka stupi u takav "brak"?
Dakako, uslijedio je niječan odgovor. E pa svašta!
* * *
Sa simpatijom pratim, Gospodine, dostignuća znanosti u vezi
s ljudskim genima, objavljivanje mape ljudskog genoma kao putokaza za "knjigu
života". Prve nade su velike u vezi s liječenjem "krivih" gena pa i u
pogledu homoseksualnosti. Hoće li čovjeku poći za rukom da odstranjivanjem loših
i postavljanjem dobrih gena čovjeka dovede u njegovo praiskonsko stanje prije
pada u grijeh? Sumnjam. Više se bojim, Gospodine, da genetski inženjering ne
dovede čovjeka u teži položaj od sadašnjega. Zašto? Jer je čovjek sklon
zloupotrebljavati stvari.
Crkva u katekizmu priznaje, da je
psihički nastanak homoseksualnosti velikim dijelom neprotumačiv. Medicina kod
toga govori o inverziji, preokrenutosti spolnog nagona. Kod nekih ljudi, prema
medicini, povratak na normalu je nemoguć, jer je riječ o bitnoj
homoseksualnosti. Kod drugih je opet prolaznog karaktera, jer je ona vezana uz
razne životne okolnosti, pa nestankom tih okolnosti nestaje i homoseksualnost.
Crkveni dokumenti iz godine 1975., 1986., 1992., 1995.… razlikuju
homoseksualno stanje ili težnju od homoseksualnih čina, koji su u sebi
neuredni i protive se naravnom zakonu, zatvaraju se daru života i ni u kojem
slučaju ne mogu biti odobreni. (Katekizam 2357) Legaliziranje homoseksualnosti
sa strane društva najviše dovodi u pitanje instituciju braka i obitelji, kako
naglašavaju brojni crkveni dokumenti, jer je obitelj otvorena daru života, a
homoseksualnost nikako nije.
Sveto pismo govori o homoseksualnosti kao o teškom izopačenju.
Uništenje Sodome i Gomore uslijedilo je radi ovog grijeha. (Post 19, 1-29) U
Starom zavjetu još piše: "Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što liježe
sa ženom, obojica bi učinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka
padne na njih!" (Lev 20, 13) Sv. Pavao govori o homoseksualnosti muškaraca i
žena (Rim 1, 26-27), te da oni neće baštiniti kraljevstvo nebesko. (1 Kor 6,
9)
* * *
Svijet je danas suočen s ne malim brojem muškaraca i žena
koji pokazuju duboke homoseksualne težnje, priznaje Katekizam (2358), i
nastavlja da ti ljudi ne biraju to svoje stanje te da za većinu njih ono
predstavlja kušnju. Odnos prema homoseksualcima treba biti obazriv, treba ih
prihvaćati s poštovanjem i suosjećanjem, da bi im se tako pomoglo. Prema
njima treba izbjegavati svaki oblik nepravedne diskriminacije. Ali isto tako ne
proglašavati diskriminacijom ako im Crkva ne može i ne smije odobriti "brak",
zajednički život, grijeh…
Crkva je svjesna da su i
homoseksualci pozvani da ostvare u svom životu volju Božju, te da, ako su kršćani,
svoje poteškoće sjedine s Kristom na križu. Doista, i za njih vrijede
Kristove riječi: "Hoće li tko za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme
svoj križ i neka ide za mnom!" (Mt 16, 24) Kao što se kleptoman mora boriti
protiv krađe ili alkoholičar protiv alkoholnog pića, tako se i homoseksualac
mora boriti za čistoću. I oni su pozvani da ostvare kršćansku savršenost
kroz molitvu i sakramentalni život, ali i uz potporu nesebična prijateljstva.
(Katekizam 2359)
Možda će ponetko reći: "Tvrd je ovo govor! Tko ga može
slušati?" (Iv 6,60) To je bio tvrd govor i za Charlesa Currana, profesora
moralne teologije na katoličkom sveučilištu u Washingtonu, koji je
suspendiran od profesorske službe 1986. Bio je to tvrd govor i za o. Johna
McNeilla, koji je čak 20 godina pastoralno djelovao među homoseksualcima, pa
je otpušten iz svoje družbe 1987., jer se nije pomirio s naukom crkve u
pogledu homoseksualnosti. Crkva je već morala izreći mnoge "tvrde" govore,
jer je željela ostati vjerna Bogu i prirodnom zakonu. Morala je reći svoj ne i
pobačaju i eutanaziji, kao i svoj ne razrješivosti braka i…
* * *
O, Gospodine, pomozi nam da ne preziremo tvoju riječ, da je
prihvaćamo! Ti ljubiš svakog čovjeka, i grešnika, ali osuđuješ grijeh. Daj
da i mi pokazujemo mnogo razumijevanja i ljubavi prema homoseksualnim osobama,
ali i da nedvosmisleno osuđujemo grijeh i kod njih!
AUGUSTIN KORDIĆ