Porodilo se mlado lišće
posvećene svibanjskim suncem
radosne se njihale
zazujale pčele
u sjenovitim planinskim kotlinama
kao vosak topio se led
provreli potoci i zapjevušili vrutci
posvuda proljeće ljupkost svoju
i darežljivost izlijevalo
Bosnom
zemljom tragične historije
i čudesnih mitova
ispredanih uz duga zimska sijela
zemljom pomiješanih civilizacija
ivanjskih krijesova i vitkih minareta
zagonetnih stećaka i valovitih zelenih pašnjaka
zemljom koja miriše na ovčje mlijeko
s bijelim stadima štono se skupljaju uz pastire
i livadama kojima kaskaju vrani konji
širokih sapi i vilinskih griva
baš u to vrijeme
kad se zrakom širio opojni miris peludi
pomiješan s mirisom smole jęla i borova
u Bosnu urnebesno uplovila Smrt
nakanila svaku klicu života iščupati
prolomili se oblaci
sudarile se munje i gromovi
usukivale pijavice sela i gradove
čovjek do jučer mekan i pitom
odjednom se u krvoloka preobrazio
u zmijsku kožu uvukao
pticama se krv grušala
pretvarajući se u olovo
zora se u sumrak preobratila
a dan u noć mrklu
gniječili se ljudi u tijesku mržnje
jedni iz drugih krv tiještili
jastrebovi i vukovi djecu grabili
djevice razdjevičavali
bijelim golubovima grla prerezali
o Bože
u tom paklu sveci se rodiše
krhke žene plahih srca
i smioni muškarci
na čuđenje svojih zlostavljača
ne pokleknuše
i ne pokoriše se knezu ovoga svijeta
sretne li su im duše
DANICA BARTULOVIĆ