VERITAS - br. 5/2001.

>[SADRŽAJ]<

MLADI

Mladić i djevojka


TKO SU I ŠTO SU HAKERI?

IZGRADNJA I RUŠENJE


Riječ haker - ovih je dana vjerojatno ušla u uho mnogima, pa i onima koji je do sada nisu poznavali. Jer, premda je tog kobnog dana za hrvatski Internet naš središnji Dnevnik na HTV-u, kao i obično, kasnio s informacijama (je li razlog tome to što do sada najveći hakerski napad na domaći Internet nisu prepoznali kao vijest dana ili taj što se čekalo tko zna koga s nekim "službenim" informacijama, ne bih znala, i bolje da ne znam), gotovo svi ostali mediji izvijestili su o tom događaju. Premda su oni koji se koriste Internetom i sličnim pomagalima tu "vijest" zasigurno najbolje osjetili puna dva dana na vlastitoj koži.

Tko su hakeri? Mnogi ih definiraju kao suvremene teroriste, a u nekim državama i zakonski su regulirane sankcije protiv "cyber-kriminalaca". Za one koji nisu toliko dobro upoznati s tematikom, u kompjuterskom je kriminalu riječ o vrlo razgranatoj struci - hakerski pothvati obuhvaćaju od "običnih" krađa programčića, piratstva i šala na račun nepoznatih i nedužnih ljudi korisnika Interneta, do širenja računalnih virusa diljem svijeta, "upadanja" na privatne adrese - uništavanjem tuđih privatnih podataka ili kompletnog računala, pljačke privatnih bankovnih računa ili računa svjetski poznatih firmi putem kompjutera, krađa službenih podataka.... i još mnogo toga. I sve to može se učiniti iz vlastite sobe i putem jednog običnog računala.

   

Mladi kompjutorašNo kako izgledaju ti anonimni "cyber-teroristi", o kojima se piše, čita i govori? Tko su, zašto to rade i koji je njihov profil? Je li riječ o pojedincima, organizacijama, vodećim umovima informatičke znanosti? Je li sve to neka svjetska urota ili obična neslana šala? Ili možda sve zajedno...?

One manje upućene vjerojatno će začuditi činjenica da je riječ o uglavnom vrlo mladim ljudima, u mnogim slučajevima i maloljetnicima - koji ponekad nemaju niti osnovnu informatičku izobrazbu (ili čak ni završenu srednju školu).

Evo nekoliko primjera iz nedavne prošlosti koji o tome govore. Mladi 20-godišnji Nizozemac uzrokovao je svojom kreacijom virusa "Ana Kurnjikova" svjetsku pomutnju i nanio štete znatnom dijelu Europe, SAD-a, te u Aziji. Svoj je čin, nakon što je razotkriven (i osuđen na četiri godine zatvora) objasnio time da je htio samo upozoriti na nedostatak kompjuterske sigurnosti. Izjavio je da nije htio nanijeti štetu ljudima (?!), te dodao da je njihova krivnja što su se neopreznim rukovanjem "inficirali", jer je on sam "laik" u tom poslu i ne zna osim Basica niti jedan programski jezik (!). Početkom godine izbila je afera u Bugarskoj - kada je jedan mladi haker u znak prosvjeda protiv nezaposlenosti i nepostojanja perspektive za bugarsku mladež provalio na predsjednikovu stranicu i ostavio mu poruku da ne želi otići iz Bugarske, ali zbog teških uvjeta nema izbora. Bugarski je predsjednik na to dotičnome hakeru ponudio posao. (Vrlo plemenit potez, ali i vrlo ohrabrujući za mnoge slične ili puno grublje slučajeve.)

Tu je i još jedan primjer iz Hrvatske. Mladi (17 godišnji!) Dubrovčanin, koji se "proslavio" izradom "trojanskog konja" (kompjuterskog virusa). S njime su razgovor napravile i jedne naše novine, a u tom razgovoru on tumači kako se informatikom počeo baviti prije godinu dana, te kako je koristio programe za koje niti nije znao čemu služe... A sjećate li se još mladih Zadrana koji su "provalili u Pentagon"?...

   

Iz ovih i mnogih drugih primjera, tih uglavnom mladih (i vrlo mladih) ljudi, može se zaključiti da se hakerstvom bave - jedni iz puke znatiželje, igre i istraživanja svojih mogućnosti - a drugi zbog želje za ukazivanjem na neke probleme koje oni smatraju važnim u društvu ili u onom dijelu svijeta koji ih za sada jedino zanima - o virtualnom svijetu.

U svakom slučaju kod mnogih je riječ upravo samo o želji za dokazivanjem, za stjecanjem osjećaja moći ili slave. Jer uništavanjem tuđe imovine ne dobivaju baš nikakve druge koristi. Zar je to dovoljan razlog? Očito je. Ako, pak, izuzmemo one koji to čine zbog nedostatka odgoja, nedostatka poštovanja, ljubavi i pažnje ili nedostatka ozbiljnosti, tu je i druga skupina - kojoj je to jedini način da istakne svoju poruku društvu. Svoje mišljenje, za koje ih inače nitko ne pita. Može li se, u tom slučaju, sva krivnja svaliti samo na njih?

   

Kao što to dokazuju i na ove (pogrešne) načine - mladi danas mogu mnogo toga. Ne samo kao poznavatelji kompjutera, nego i kao poduzetnici, manageri, komunikatori... Većina je svjetski najbogatijih ljudi upravo u dobnoj skupini do i oko 30 godina. Došli smo do vremena kada starije generacije u mnogo čemu moraju učiti od onih mlađih, žele li biti ukorak s vremenom u kojem žive.

To više nije upitno. Upitno je samo kako odgojiti i usmjeriti one sposobne mlade ljude koji svoje znanje i vještinu upotrebljavaju u pogrešnom, destruktivnom smjeru? U tom bismo poslanju trebali sudjelovati svi mi članovi Crkve. Kad bi nam svima bilo jasno da nam je dužnost djelovati i živjeti kršćanski u svijetu ne žmireći nego otvorenih očiju. Da budemo, kako je to rekao Papa, kvasac društva - koji svijet može oplemeniti jedino iznutra, a ne izvan njega. Svojim aktivnim kršćanskim životom, zajedničkim ili pojedinačnim zauzimanjem, možemo mnogo toga u društvu učiniti boljim. Pa i promijeniti svijest i savjest nekih sadašnjih ili budućih mladih hakera...

NEVENKA GAŠPAROVIĆ


>[SADRŽAJ]<