VERITAS - br. 5/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
KATOLIČKA CRKVA U RIMU I U SVIJETU
PROĐE I USKRS...
Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ
I tako, nakon Velikog jubileja, prođe i
prvi Uskrs trećega kršćanskog tisućljeća. U mnogočemu su ti dani podsjećali
na svetogodišnja slavlja. Jedino se vrijeme poigralo s organizatorima. Bilo je
hladnije i kišovitije čak i od atmosferskih prilika oko Božića...
Ovogodišnji Veliki tjedan u Rimu, kao i Uskrsna osmina, privukli su u središte Katoličke crkve velik broj ljudi, od kojih je veći dio došao iz hodočasničkih pobuda, ali ni broj turista nije bio zanemariv. Mnogo viši postotak znatiželjnika nego za Velikog jubileja, posebno onih s azijskog kontinenta.
Rimski mladi vjernici nisu zaboravili jubilejske susrete u Tor Vergati, pa su veliki odušak tome dali doista masovnim sudjelovanjem na Trgu sv. Petra u četvrtak, pred Cvjetnicu, kada su s Papom pratili molitveni i glazbeno-rekreacijski skup koji ih je imao pripremiti za tradicionalni Međunarodni dan mladih. Nakon loše prognoze, nebo se na Cvjetnicu ipak smilovalo i blagim sunčanim zrakama milovalo tisuće mladih okupljenih da sa Svetim Ocem i s ostalim crkvenim službenicima proslave ne samo svoj dan, nego i da otvore proslavu velikoga kršćanskog otajstva, vazmenih blagdana, od Cvjetnice do Uskrsa.
Ove godine nije bilo starih maslina kao prethodne godine, koje sada odživljavaju svoju časnu dob u vrtovima Vatikanske države, ali su palmine grane zorno dočarale događaj koji je kršćane uveo u Veliki tjedan. Uočili smo i malu hrvatsku zastavicu na jednoj od velikih palminih grana koju su mladi nosili u procesiji. I inače, kada smo već kod toga našega omiljenog simbola, valja reći da ovoga proljeća nema većeg skupa na Trgu sv. Petra gdje nećete vidjeti manji ili veći barjak s hrvatskom trobojnicom. Znači, naši ljudi i dalje dolaze, posebno to zapažanje vrijedi za preduskrsne blagdane i tjedan koji je uslijedio. Za vrijeme generalne audijencije po Uskrsu Papa je u pozdravu hrvatskim hodočasnicima čitljivo nabrojio toliko naših hodočasničkih skupina, da mu se na kraju skoro i jezik zapleo, jer je lako spomenuti poznata mjesta kao Zagreb, Split ili Dubrovnik, ali nije tako prepoznatljivo ime Gruda ili Starog Petrovog sela, na primjer.
Daleko bi nas odvelo opisivanje Velikog tjedna i Uskrsne osmine u Rimu, jedino što valja posebno istaknuti jest proslava Velikog petka. Ne samo zbog spomendana Gospodinove muke i smrti, nego zbog potvrde da je Sveti Otac i te kako snažan, a još više zbog njegova svjedočenja iskrene vjere. Novinari su bili iznenađeni promjenom uobičajenog vođenja pobožnosti Križnog puta u rimskom Koloseju. I odmah se raspisali kako Papa zbog iscrpljenosti sve više gubi snagu te se pomalo gasi. A mi smo baš tog dana bili u nekoliko navrata jako blizu njega, i doživjeli vitalnost toga bijelog starca. Istina, noge doslovno vuče (zbog toga su mu i preporučili da odustane od praćenja Križnog puta, koje zahtijeva i dosta uspinjanja stepenicama, a na Uskrs se pri spuštanju stepenicama iz atrija Bazilike sv. Petra do oltara na istoimenom Trgu gotovo spleo, te su ga morali pridržati tajnici da ne otklizne), ali ništa drugo kod njega čini se da ne očituje znakove iscrpljenosti. A na Bijelu nedjelju, kada se na Trgu slavio euharistijski skup u spomen Božanskog milosrđa (na godišnjicu kanonizacije poljske redovnice Faustine Kowalski, promicateljice ove novije pobožnosti), papa Ivan Pavao II. potvrdio je dobru formu i znatno osvježenje koje mu je donijelo nekoliko dana odmora u ljetnikovcu Castelgandolfa.
Na Veliki petak Papa se, dakle, o podne u ispovijedanju pridružio penitencijarima Svetog Petra, među kojima se nalazio i potpisani izvjestitelj. Oko sat i pol vremena proveo je u ispovjedaonici malteškog penitencijara, gdje je podijelio sakrament pokore laicima s raznih kontinenata. Među njima bila je i jedna kineska katolikinja. Znatiželjnici su na vrijeme bili dočuli da Papa dolazi u ispovjedaonicu, pa su dva sata prije toga doslovno opsjedali taj prostor, većina u želji da vidi (i snimi) taj nesvakidašnji prizor, a poneki i u pritajenoj nadi da će se i sami moći ušuljati do ispovjedaonice, što je dakako lakše maštati nego ostvariti. Potom, istog dana, Papa je vodio obrede Velikog petka, skoro dva i pol sata, da bi potom bez većeg predaha izravno krenuo do Koloseja, gdje je s obližnjeg Palatina pratio pobožnost Križnog puta. I opet nas je sve zadivio, pomalo i posramio. Skoro sat vremena, koliko je ova pobožnost trajala, Ivan Pavao II. proveo je na koljenima. A to doista nije nimalo lako, što mnogi od nas mogu potvrditi i osobnim iskustvom. I na kraju, umjesto napisanoga govora, Papa je improvizirao kratki pozdrav Križu i zanosno posvjedočio svoju i našu vjeru u Gospodina koji će uskoro uskrsnuti. Davno nisam s toliko pažnje i ganuća pratio jedan Papin govor u kojemu se zrcalilo sve bogatstvo jedne proživljene vjere. Bio je to dostojan svršetak jednoga napornog i vrlo sadržajnog dana.
Obredi Vazmenog bdjenja prebačeni su u Baziliku, jer je cijelog dana lijevala obilata kiša, a potom je tako zahladilo da se nije više smjelo poigravati s ničijim zdravljem u preko tri sata predviđenom obredu. Mnogi su ipak bili rastuženi, jer je bilo primljeno preko 30.000 prijava za Vazmenu noć, a bazilika sv. Petra nije uspjela prigrliti više od polovice prijavljenih. Možete zamisliti što su mislili oni koji nisu požurili te su tako ostali bez ulaznice, osjećajući se poput onih pet ludih djevica iz Evanđelja, koje zakasniše na svadbenu večeru.
Zato se Uskrsna nedjelja iskazala u svemu svojem sjaju. Pročišćeno nebo i vedro sunčano vrijeme stvorili su dojam vlastit takvom danu. A tradicionalni nizozemski cvjetni aranžmani uljepšali su ugođaj koji je već i po sebi divan i svečan. U tom okviru slavljena je uskrsna euharistija kojoj je na kraju uslijedila Papina poruka i čestitka na šezdesetak jezika. Pa makar se primijetilo da se i jezik Svetog oca kod nekih jezika doista zaplitao, ipak su mnogi pomislili što će biti s njegovim nasljednikom, ako prihvati tu već tradicionalnu mnogojezičnu praksu čestitanja Uskrsa (i Božića, dakako). No, to je već problem koji se zasad još ne nameće.
Ovdje se još nije stišala bura
oko emitiranja Radio Vatikana. Problem je u tome što, prema talijanskim
izvorima, valovi ove radiodifuzijske ustanove tri puta prelaze granicu koju dopuštaju
talijanski zakoni. Zbog toga je ministar za zaštitu okoliša, "zeleni" Willer
Bordon, u nekoliko navrata zaprijetio da će uskratiti električnu snagu bez
koje se programi ne bi mogli normalno emitirati. Ljudi su uznemireni (bolje reći,
izmanipulirani), navodno je više djece obližnjih obitelji oboljelo od
leukemije, čak je dvjesta gnjevnih demonstranata došlo do sjedišta Radio
Vatikana, tražeći naglo prekidanje emitiranja. Postoji zajednička komisija
koja bi trebala istražiti problem i donijeti rješenja, a u međuvremenu je
deseta najmoćnija radiodifuzijska postaja na svijetu (tako se procjenjuje položaj
Radio Vatikana na svjetskoj ljestvici) smanjila najprije za polovicu snagu
svojih odašiljača, potom je po Uskrsu za sedam sati dnevno smanjeno emitiranje
programa na srednjim valovima. Ni to nije smirilo obližnje pučanstvo, koje se,
usput rečeno, doselilo ovamo nakon što je pred pedesetak godina Radio Vatikan
podignuo svoje nove tehničke uređaje daleko od grada, na pustoj livadi rimske
periferije. Govori se da su mnoge okolne zgrade s vremenom nicale čak i bez
potpune građevne dokumentacije, ali to nije problem Radio Vatikana.
Razgnjevljeni ministar okoliša, vjerojatno pred skore političke i
administrativne izbore, želi privući koji glas više svojoj stranci, te
nastupa tako ultimativno kao da je elektrosmog jedina smrtna opasnost za čovjeka.
A jedan mu je kolega ministar ironično dobacio da je ovaj rizik manjeg
intenziteta od mobilnog telefona koji sada skoro svaki Talijan nosi uza sebe, čak
i kad spava. A da se ne govori o još nedokazanim opasnostima koje kompjutori i
slična elektronička sredstva zrače i šire. Ovaj će slučaj vjerojatno ipak
pripomoći da se raščiste neke dvojbe, a to što su najveća žrtva katolički
odašiljači, samo potvrđuje kako "đavao nikada ne spava", bojeći se valjda
jake konkurencije i u zraku.
Papina su putovanja zbog odvijanja Svete godine uglavnom bila prekinuta, ali se ovih dana obnavljaju. Ovih su mjeseci na rasporedu opet neki značajniji posjeti, s naglašenim ekumenskim i dijaloškim nabojem. Tako jubilejsko hodočašće pape Ivana Pavla II. nazvano "Stopama sv. Pavla apostola" (od 4. do 9. svibnja) predviđa bar dva iznenađujuća susreta o kojima se dosad moglo samo nagađati. Papa najprije pohađa Atenu, gdje će pod Akropolom, na glasovitom Areopagu, obnoviti sjećanje na Pavlovo propovijedanje, ali i iskoristiti za ekumenski susret s grčkim pravoslavnim dostojanstvenicima, sve do nedavna najžešćim protivnicima ekumenskih zbližavanja. A potom, pohod Siriji, gdje će slijedeći tragove Apostola naroda, Papa doći i u Damask. Ondje će, među ostalim, iskazati štovanje zemnim ostacima Ivana Krstitelja u nekadašnjoj kršćanskoj crkvi, a danas džamiji. Taj pohod unaprijed je uznemirio i dio katoličke javnosti koja teško prihvaća mogućnost da se jedan papa moli u muslimanskoj bogomolji. Stvar se donekle smirila tumačenjem da se Sveti Otac tamo neće moliti, već naprosto iskazati štovanje Gospodinovu preteči i krstitelju. Inače u Damasku je predviđen dosad jedan neuobičajeni susret: Papa će zajedno primiti svećenike Katoličke i Pravoslavne crkve i obratiti im se zajedničkom porukom. A treća zemlja koju Papa ovog puta pohađa "stopama Apostola naroda" jest mala otočna država Malta, gdje je brodolom bio bacio sv. Pavla na putu u Rim. Taj će kratki posjet biti pravi odmor nakon velikih izazova i mogućih prosvjeda koje mu protivnici ekumenizma i dijaloga pripremaju u Ateni i Damasku. Malta je danas najkatoličkija zemlja Mediterana i svojim brojnim zvanjima kao i misijskom zauzetošću zaslužuje drugi pohod ovoga Pape. Sveti Otac će tom prigodom proglasiti i prvog blaženika te zemlje, čiji se žitelji ponose da je njihov "prvi svetac" apostol naroda, sv. Pavao, po kojemu neki i ovu državu nazivaju "Otokom sv. Pavla".
I, za kraj, samo jedna kratka vatikanska vijest. Hodočasnici u Vječnom gradu vjerojatno su za uskrsne blagdane u Bazilici sv. Petra zamijetili jedan ograđeni prostor u kojemu se stalno nešto radi. Znatiželjnici dobivaju odgovor da se priprema novo počivalište za blaženog papa Ivana XXIII. U podnožju oltara sv. Jeronima (s desne strane glasovitoga brončanog kipa sv. Petra) stručnjaci već dva mjeseca pripremaju doličan smještaj, u koji će biti položen taj popularni papa. Naime, praksa je da se pape pokapaju u kripti bazilike (popularno nazvane "grotte vaticane"), a samo oni koji su proglašeni blaženima ili svetima imaju čast biti izloženi u velikoj Bazilici (ima i rijetkih iznimaka). Tako sada i papa Ivan Dobri, nedavnim priznanjem i uzdignućem na čast oltara, dobiva svoje mjesto blizu središta Bazilike, a samo otvaranje obnovljenoga oltara s tijelom bl. Ivana XXIII. predviđeno je 3. lipnja, na godišnjicu njegove smrti, kada se slavi i liturgijski spomen novog blaženika. Pokušajte zamisliti kakvu svečanost spremaju njegovi brojni štovatelji iz Bergama, općenito iz Italije i iz cijeloga svijeta...
>[SADRŽAJ]<