VERITAS - br. 6/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
DOBRO JE ČINITI DOBRO
PRIMJERI
Vjerujem da nema tog čovjek na svijetu koji se ne osjeća uvrijeđeno, žalosno i potišteno kada shvati da ga je netko nasamario, nasanjkao, preveslao, izigrao... - i previše je tih i sličnih ružnih riječi za ono što je već postalo dijelom naše svakodnevice. Prevare vas u trgovini ili na poslu, prevare vas preko neke glupe reklame pa kupite i ono što vam uopće nikada neće trebati, prevare vas prije različitih izbora... - jednostavno, varaju vas na svakom koraku.
Najžalosnije je to što dotični prevaranti iskorištavaju upravo vašu dobrodušnost, a potom vas svi prijatelji i poznanici proglase naivčinom ili vas oblijepe sličnim pogrdnim etiketama. Prosjak npr. od vas traži par kuna, a zatim vam se možda iza leđa smije i ruga se vašoj samilosti. Zbog takvih reakcija nastala je i ona narodna: "Pomozi sirotu, na svoju sramotu." Autostoperi vas mole za pomoć, a zatim vas možda gnjave da ih odvezete i tamo gdje vam nije usput, ucjenjuju vas, prijete vam ili vas napadnu i sve vam otmu. Zbog takvih tipova većina vozača i one poštene autostopere, kao svojedobno našega suradnika Nikolu, ostavljaju na cesti, ne mareći za njihove potrebe. Netko vas moli da ga pustite u kuću jer nema gdje prenoćiti, a onda vas možda opljačka ili vas čak i ubije. Takve i slične dosadne i nasilne osobe razlog su postavljanja lanaca na ulazna vrata i krajnjeg nepovjerenja i prema najbližoj rodbini pred vratima, a kamoli prema nepoznatima.
Možda rado prihvatite nekome učiniti sitnu uslugu, a tek kada je prekasno za sve, shvatite da vas je prevario. Prebiju vas, ni kriva ni dužna, jer ste npr. ucjenjivački dopis uzeli od krive osobe i predali ga još goroj krivoj osobi. Elektroničkom poštom prijatelji vas upozore na opasnost od nekog kompjuterskog virusa i vi o tome obavijestite svoje prijatelje, a onda shvatite da ste proširili lažnu uzbunu i da biste zbog tog lanca obavijesti lako mogli ostati bez dragocjene e-mail adrese.
Tko se tako jednom jako opekao, poslije puše i na hladno i pretjeruje u svakom pogledu, videći u svemu moguću zavjeru, prijevaru ili opasnost.
Često je veoma nezahvalno biti dobar ili činiti dobro. Narodna poslovica grubo kaže: "Dobar i lud su braća!" Lakše prolaze oni koji za druge niti ne mare i koji se bave samo svojim interesima. No, za Isusa je ostalo rečeno i zapisano da je prošao svijetom čineći dobro. I on je iskusio žalosne i uvredljive osjećaje prevarenih osoba. Iako je već unaprijed razumio svaku namjeru prevaranata, ipak, često im je odgovarao na dvoznačna pitanja, pa i po cijenu vlastitog stradanja. Oni kojima je naviještao radosnu vijest o nebeskom blaženstvu, često su ga napuštali i tužakali vjerskim i civilnim vlastima. I na samom suđenju lažovi izvrću njegove riječi, vade ih iz konteksta i osuđuju ga kao rušitelja Hrama, kao kršitelja Zakon i običaja. Sv. Petar, spremno ga se odriče, Toma ne vjeruje da je uopće uskrsnuo, a jedan od vlastitih apostol na kraju ga je prodao za nešto malo novca.
Nije bolje prošao niti sv. Antun. Dovoljno je pročitati neki malo opširniji životopis da se shvati pred kolike je zamke i on bio postavljan i zloupotrebljavan upravo radi svoje dobrote. No, Bog je i njemu, kao i svim svojim miljenicima, na kraju sve okretao na dobro. Poraz svetih i njihova, ljudski gledano, propast, jest pobjeda u Bogu.
Prevaranata je uvijek bilo, a i bit će ih - nažalost. Prije svega ne treba se ugledati u njih, nego u Isusa i u svece. Nema razloga da se izoliramo od cijeloga svijeta i da isključimo svaku mogućnost da nas netko prevari. Ionako niti tada nam neće baš sve i uvijek poći za rukom. Dobro djelo ostaje uvijek u sebi dobro, upravo zbog dobre namjere ili zbog želje da nekome pomognemo, iako to ne izgleda uvijek tako. Najviše griješe upravo oni koji ne žele učiniti ništa, samo da ne bi nešto od toga bilo krivo. Jedno je sigurno: Duh Sveti upravlja onima koji mu se povjeravaju.
MARKO PUŠKARIĆ
>[SADRŽAJ]<