SVETIŠTE SV. ANTUNA PADOVANSKOGA U ZAGREBU

Izgradnja crkve sv. Antuna započela je 1931. godine, kada se slavila 700. obljetnica smrti Padovanskog Sveca, a u vidu pastoralnih potreba ovog dijela grada Zagreba. Već od 1932. godine tu djeluje i župa sv. Antuna. Crkva se gradila velikim zalaganjem franjevaca konventualaca, a posebno o. Ambroza Vlahova (1895.-1977.), te brojnih štovatelja sv. Antuna iz cijeloga hrvatskog naroda. Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu sv. misu istog dana slavio je bl. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup koadjutor. Cijelu svečanost prenosila je zagrebačka Radio stanica. Uz bl. Alojzija Stepinca vezana su još dva vrlo važna događaja u ovoj crkvi. Naime, 12. rujna 1943. on je posvetio glavni oltar, od kojeg je nakon 1984. ostao, nažalost, samo tabernakul; a nestala je i spomen ploča na ovaj čin pisana na latinskom jeziku. Na koncu, glavnu proslavu proglašenja sv. Antuna Padovanskoga "evanđeoskim naučiteljem" u Zagrebu obilježio je bl. Alojzije sv. misom u ovoj crkvi, 13. lipnja 1946.

Crkvu sv. Antuna osmislio je i projektirao poznati hrvatski arhitekt Juraj Denzler. "Vanjština crkve djeluje kao golem odlom kamenoga gorskog masiva." (T. Han) Denzler je kod gradnje spojio starokršćansku tradiciju i suvremenu arhitekturu dajući svemu hrvatske oznake. Crkva je visoka nešto više od 18 m, široka 25 m (sa zidovima) i duga 45 m. Izvana je sagrađena od grubog kamena izvađenog kod Bizeka, nadomak Zagrebu. Upravo taj grubi kamen predstavlja dušu hrvatskog naroda, koji je čvrstoćom i žilavošću prkosio nemilosrdnim udarcima povijesti. Istim kamenom ograđen je i okolni prostor crkve, a od njega je trebao biti izgrađen i zvonik s kriptom Majke Božje Lurdske; danas na mjestu te kripte stoji zgrada s vjeronaučnom dvoranom (izgrađena 1970.). Nad trostrukim hrastovim vratima ugrađena je rozeta promjera 2,5 m, a ispod rozete postavljen je 1988. godine brončani kip sv. Antuna Padovanskoga s Djetetom Isusom u lijevoj i s knjigom u desnoj ruci. Kip je visok 2,90 m, težak je 480 kg, djelo je kipara Krunoslava Bošnjaka. Crkva je prekrivena bakrom 2000. godine.

U predvorje crkve smještena je skulptura u kamenu "Krist pod križem" (1931.), djelo kipara Juraja Škarpe. S desne strane u predvorju nalazi se kip sv. Antuna pred kojim se vjernici rado mole i pale svijeće, a s lijeve strane je kiosk za prodaju nabožnih predmeta. Inače, od umjetnika Škarpe u crkvi se nalaze i dva reljefa u mramoru: desno na zidu, kod srednjih ulaznih vrata, nalazi se Sv. Antun tješitelj ubogih, a na lijevoj strani Sv. Antun propovjednik. Ta dva reljefa resila su do 1984. propovjedaonicu. Od ovog umjetnika u kapelici Svetoga križa nalazi se i reljefna kompozicija u gipsu, koja prikazuje Presveto Trojstvo s Majkom Božjom.

Unutrašnjost crkve zrači svjetlom, ljepotom, skladom i toplinom. Crkva je podijeljena u tri lađe. Pobočne lađe niže su za jedan metar od središnje i od nje su odvojena s dva niza od po četiri stupa, koji su četvrtastog oblika. Visina pojedinog stupa iznosi 14 m. Strop srednje lađe betonskim gredama ispresijecan je u jednake pravokutne plohe. Na zidovima pobočnih lađa nalazi se po pet prozora, od kojih je onaj u sredini, s jedne i druge strane crkve, ukrašen vitrajem: lijevi sa sv. Antunom koji blagoslivlja dijete, izrađen 1957., a desni sa sv. Antunom i Djetetom Isusom u njegovim rukama, dar "Gospojinskog društva za gradnju crkve sv. Antuna" vjerojatno iz 1940. godine; iznad ove slike nalazi se hrvatski grb.

Sadašnje klupe (njih 36) i ispovjedaonice (4) napravljene su, prema pisanju o. Ignacija Aljinovića, po nacrtu Juraja Denzlera, a prema pisanju o. Teofila Hana, po nacrtu Vladimira Potočnjaka. Klupe i ispovjedaonice su od hrastovine i postavljene su u crkvu koncem 1941. godine. Umjetničke rezbarije na klupama s kršćanskim simbolima i rezbarije na ispovjedaonicama djelo su kipara Radoja Hudoklina. Prije nekoliko godina dobile su i vrata na ulazima za vjernike.

Tek 1943. uređen je cijeli prezbiterij crkve po nacrtu arhitekta Vladimira Potočnjaka. Prezbiterij je za jedan metar viši od površine lađa, da se naglasi važnost središnjeg dijela crkve i da vjernici nesmetano mogu pratiti svete obrede. U prezbiteriju je mramorom obloženo sve što je trebalo obložiti. "Treba samo baciti oko na Potočnjakov dogotovljeni prezbiterij. Tajanstvena harmonija plohâ peterovrsnog mramora (travertin, fini dalmatinski i istarski mramor, karar, bronceto i oniks) djeluje mirno, dostojanstveno i religiozno… Potočnjak puni crkvu detaljima koji su, u cjelini ili u detaljima, tipična obilježja bazilike." (T. Han) Četiri vitka stupa obložena brušenim mramorom broncetom, drže nad tadašnjim oltarom mramorni krov na kojem je na tronožju smještena kugla s križem od pozlaćene bronce. Potkrovlje ciborija urešeno je mozaikom sa starokršćanskim simbolima po nacrtu prof. Ljube Babića, a u izvedbi tvrtke Ivana Marinkovića. Na čelu ciborija stoje riječi: "Ecce tabernaculum Dei" (Evo šatora Božjega). Vratašca na tabernakulu izradio je kipar K. Angeli Radovani; križ, koji je sedamdesetih godina ukraden, izradila je Mila Vood. Iza oltara, napravljen od hrastovine, lijepi je kor s udobnim sjedalima za molitvu.

Oltarnu sliku, poliptih, na dasci širokoj 3 m i visokoj 2,80 m, a nalazi se na zidu iza oltara, izradio je prof. Ljubo Babić. U sredini poliptiha dominira lik sv. Antuna propovjednika i čudotvorca, koji u lijevoj ruci drži evanđelje, a desnom blagoslivlja puk. S lijeve strane prikazana su ova svečeva čudesa, odozgor prema dolje: Sv. Antun prima Dijete Isusa u naručje, zapovijeda mazgi da se pokloni Presvetom Sakramentu, oživljava dijete unesrećeno u kipućoj vodi, propovijeda istovremeno na dva mjesta; s desne strane, odozgor prema dolje: Sv. Antun propovijeda ribama, zacjeljuje mladićevu odsječenu nogu, otkriva lihvarevo srce u škrinji zlata, uskrsava ubijenog čovjeka da bi utvrdio nevinost svog oca. Poliptih je napravljen umjesto velike fresko-slike svetog Antuna u slavi, koja je po prvotnoj zamisli trebala krasiti zid iza oltara.

Prije uređenja crkve iz 1984. godine zračni prostor glavne lađe ukrašavala su i rasvjetljavala 4 velika lustera od kovanog željeza. Sada se izvori rasvjete nalaze na stupovima glavne lađe, na zidovima i stropu crkve. Odustalo se od prvotne zamisli da zidovi crkve budu obloženi rimskim travertinom u visini od 4 metra i prišlo se, zahvaljujući gosp. Franji Lončaru, oblaganju ovih zidova drvetom lijepih kvadratnih ploha, u visini od 5 metara, što crkvi daje posebnu toplinu. Mramorom je obloženo 8 stupova, cijeli pod crkve do prezbiterija i zid crkve ispod pjevačkog kora u cijeloj širini. I tu se prelijevaju razne vrste mramora: travertina, "čaške" iz Novog Pazara i "rosalita" iz Posušja. Glavni oltar je uklonjen ili, bolje reći, dobar dio tog oltara nalazi se u novosazdanom nepomičnom oltaru, okrenutom prema narodu, u kojem se nalaze i moći sv. Antuna. Na mjestu prijašnjeg oltara ostao je samo euharistikon s tabernakulom od finog oniksa. Dva stupića od vječnog svjetla prepravljena su u ambone, a vječno svjetlo nalazi se iznad tabernakula. Uklonjena je i skladna propovjedaonica. Mozaik, koji je resio pokrovlje propovjedaonice, a prikazuje Duha Svetoga u liku raskriljenog goluba, postavljen je iznad biskupskog trona. Kako više ne postoji "ograda" između službenika oltara i vjernika u crkvi, tako je uklonjena i lijepa mramorna pričesna ograda. Radove oblaganja mramorom u crkvi izvelo je poduzeće "Ivamit" iz Ivanca. Kada je sve bilo dogotovljeno, kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup, posvetio je glavni oltar i crkvu 24. studenog 1984.

Crkvene orgulje preuredio je gosp. Vladimir Kostrevec iz Ivanić-Grada 1996. godine. Tom prigodom prešlo se s pneumatskoga na pneumatsko-elektromagnetski sistem. Orgulje sada imaju 46 registara i ugodno zvuče. Crkva sv. Antuna služi se zvonikom i zvonima crkve Svetoga Duha, dok se ne sagradi njezin vlastiti zvonik. Četiri zvona ugodnog zvuka izrađena su u firmi "Glassmayr" u Innsbrucku u Austriji, a postavljena su 1997. godine. Stara tri zvona, koja su bila upotrebljavana od 1924. godine, poklonjena su crkvama porušenim u Domovinskom ratu. Ozvučenje crkve problem je koji se često nameće. Izgleda da je u posljednje vrijeme taj problem uspješno riješio gosp. Neno Marasović. Okoliš crkve uređivan je postupno. Betonske stepenice ispred crkve postavljene su 1939. godine. Borovi prema ulici Svetoga Duha zasađeni su za vrijeme II. svjetskog rata, a borovi ispred crkve i oni prema zapadu 1973. godine. Betoniranje prostora ispred vjeronaučne dvoranom izvedeno je 1972. a sadašnji asfalt postavljen je tek nedavno. Prostor ispred crkvenih stepenica uređen je 1987. godine.

Što reći osim, hvala svima, koji su nas zadužili gradnjom i uređenjem crkve i svetišta sv. Antuna! U svakom slučaju crkva sv. Antuna prikladno je mjesto za molitvu. Štovatelji sv. Antuna često se ovdje okupljaju i mole, posebno kroz 13 utoraka pred blagdan i na sâm blagdan sv. Antuna, 13. lipnja.

>[SADRŽAJ]<