Mnogi štovatelji sv. Antuna još se živo sjećaju prvoga dolaska relikvija sv. Antuna Padovanskoga u Zagreb. Sredinom veljače 1995. otvorena je Svečeva godina, u povodu proslave 800. obljetnice njegova rođenja (1195-1995), a već od 25. do 27. veljače padovanski franjevci konventualci, čuvari Svečeve bazilike i groba, prvi put su iznijeli moći sv. Antuna izvan Italije i donijeli ih u Hrvatsku. "Desetke tisuća muževa, žena, djece, mladih i starih, bolesnih i zdravih, s dva zagrebačka brežuljka, sa Svetog Duha i s Kaptola, sv. Antun je obasuo svojim blagoslovom. Rijeke ljudi slile su se oko njegovog kipa i oko njegovih moći, u želji da ga dotaknu, pomiluju i zamole za pomoć, bilo za sebe, bilo za Domovinu, da nas Gospodin obaspe ljubavlju, mirom i slobodom. Svetac-hodočasnik okupio je oko sebe mnoštvo hodočasnika iz cijele Hrvatske. Mnogi izbjegli i prognani iz svojih domova s posebnim su žarom i pobožnošću molili svetog Čudotvorca da im od Gospodina izmoli milost što skorijeg povratka u njihove gradove i sela", pisali smo tada u "Veritasu".

Obećanje se ostvarilo od 18. do 27. svibnja o. g. Sv. Antun je u tom vremenu boravio najprije u Puli. Priređen mu je doček ispred župne crkve sv. Antuna, a nakon molitve različitih predstavnika župne zajednice, moći su u procesiji prenesene u samostansku crkvu sv. Franje. Središnje misno slavlje u Puli predvodio je mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup, a brojni vjernici su na različite načine počastili sv. Antuna kao dragoga "gosta". Idućega dana relikvije su popodne prevezene u Cres, u samostansku crkvu sv. Franje, gdje su ostale do 20. svibnja. Mladi i djeca iz creske župe odazvali su se u velikom broju, sudjelujući u molitvama i pobožnostima. Prije polaska prema Šibeniku pobožnost prema relikvijama imale su prigodu iskazati i klauzurne sestre benediktinke, koje se nalaze u obližnjem creskom samostanu. Svečeve relikvije u crkvu i samostan franjevaca konventualaca u Šibeniku stigle su 20. svibnja popodne, ostavši u gradu do prijepodneva 22. svibnja. Na poseban način u Šibeniku je bila dojmljiva sv. misa s blagoslovom djece i ljiljana, a svojim pjevanjem program boravka relikvija obogatile su klape i pučki crkveni pjevački zborovi.

Knin je u vrijeme dolaska i boravka moći sv. Ante postao jedno srce i jedna duša. Nesnosna sparina i prepuna crkva Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta (bivše skladište) ništa nisu smetali vjernicima da u dugim kolonama čekaju na red da dodirnu dragoga sv. Antu. More dječice svih uzrasta prekrilo je cijelu cestu, a nebrojeno mnoštvo vjernika u dugoj procesiji krenulo je ulicama prema crkvi sv. Ante u centru grada. I kiša je bila strpljiva pa je pričekala točno dok Svečeve relikvije nisu bile unesene u njegovu crkvu. Boravak sv. Ante u bosanskim gradovima Busovači i Bugojnu, slušajući svjedočenje fratara i vjernika, bio je veličanstven. Sv. Anto je osobito ondje svojim vjernim štovateljima, Hrvatima koji su mu hodočastili iz gotovo cijele Bosni, donio obilje utjehe, snagu da ustraju na putu dobra, ohrabrenje i nadu u bolje danas i sutra.

Prvi dan čašćenja svečevih moći završio je prigodnim molitvenim bdjenjem koje je priredila Franjevačka mladež. U subotu 26. svibnja od ranih jutarnjih sati služene su mise, a neposredno prije molila se krunica sv. Ante. U poslijepodnevnim satima održana je molitva uz relikvije i pjevana Večernja u čast sveca, dok je navečer održano molitveno bdijenje.

Nemoguće je riječima opisati pobožnost i osjećaje štovatelja koji se usrdno i iskreno mole pred Svečevim likom, proseći od Boga, po zagovoru sv. Antuna, brojne milosti i zahvaljujući mu za njegov sveti zagovor. Slike taj vjernički zanos bolje dočaravaju.

Konkretno življeno Evanđelje i njegova djelotvorna ljubav učinili su sv. Antuna "Svecem svega svijeta", Božjim čovjekom čiji glas i danas, putem tiska i preko novih medija, živo odzvanja u cijelom svijetu. I nama u "Veritasu" sv. Antun je uzor i zaštitnik te pomoćnik u naviještanju Radosne vijesti među hrvatskim narodom.