>[SADRŽAJ]<
ŽIVOT, BOLEST I SMRT
SMISAO JE U KRISTU
Dan života, kao godišnja opomena svima kojima je život darovan, a napose onima koji se brinu o održavanju života kao Božjeg dara, uvijek je poticaj na intenzivnije razmišljanje i na djelovanje u skladu s onim što je dobro domišljeno.
Sav svijet je stvoren da bi
proslavljao svoga stvoritelja, a to na poseban način vrijedi za čovjeka, Božjeg
izabranika i miljenika među svim stvorenjima. Njega je stvorio na svoju sliku,
obdarivši ga slobodnom voljom, mudrošću, znanjem i nebrojenim drugim
darovima. Bog stvara iz ljubavi, pa je i čovjeka, kao svoju izvrsnu sliku,
obdario stvaralačkom ljubavlju, naredivši mu da nastavi njegovo djelo u
svijetu.
"Nije li cijeli naš život označen Božjom dobrohotnošću? Dar je i početak života i njegov čudesni razvoj. A upravo zato što je dar, život se nikada ne smije smatrati nekim posjedom ili privatnim vlasništvom, premda bi nas mogućnosti za unapređivanje kvaliteta života mogle navesti na pomisao da je čovjek ‘gospodar’ života. Zaista, postignuća medicine i biotehnologije mogu katkad čovjeka navesti da sebe zamišlja kao vlastitog stvoritelja i da podlegne napasti manipuliranja ‘stablom života’ (Post 3, 24)", ističe Papa u svojoj poruci za ovogodišnju korizmu.
Sveti Otac opet ponavlja da nije moralno dopustivo sve što je tehnički, medicinski ili biotehnološki izvedivo. Nastojanje oko poboljšanja kvaliteta življenja, nikako nije dostatan razlog za eksperimente na nerođenima ili za pokuse pune rizika i opasnosti koje nitko od znanstvenika ne može predvidjeti. Ljudski život ostaje dragocjen i onda kada je pun bolesti, patnje ili različitih ograničenosti i kada je, čisto (ne)ljudski ili nekršćanski gledano, nekvalitetan i naizgled nekoristan. I takav život, kao i svaki drugi, treba prihvaćati i ljubiti kao dar od najvoljenije Osobe, kao dar koji smo besplatno primili od Onoga koji nas neizmjerno ljubi i koji nas i tim darom želi obogatiti, oplemeniti, uzdići do svojih mjerila, do Neba.
Ovogodišnji, deseti, Svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11. veljače, na spomendan Gospe Lurdske, brižne i suosjećajne Majke čovječanstva koje trpi, započeo je intenzivnom molitvom za one koji trpe ili su bolesni. Sveti Otac za tu prigodu vjernicima i svim ljudima dobre volje kao temu za razmišljanje nudi Krista koji je na ovaj svijet došao da svi u njemu "život imaju, u izobilju da ga imaju". Papa iznosi jasan stav u prilog kulturi života i potpuno predanje obrani života od začeća do prirodne smrti.
Sredinom veljače ulazimo u korizmu, u posebno vrijeme koje Crkva nudi vjernicima kao prigodu za razmišljanje o onome što je Isus svojim životom, mukom, smrću i uskrsnućem učinio svim ljudima. Isus dragovoljno žrtvuje svoj život za spas svijeta, da bi i krvlju dokazao ono što je naučavao, tj. da "veće ljubavi nitko nema od ove: da netko život svoj položi za prijatelje". Isus pokazuje da je, kao Bog, gospodar života - on upravlja i vlastitim životom, a i životima onih koje naziva i doista smatra prijateljima.
Veoma je lijepo iz Isusovih usta čuti da je svaki čovjek njegov prijatelj, i više od toga: brat, sestra i najbliži rod. Korizma je vrijeme koje nam upravo posvješćuje tu Isusovu bliskost s nama i poziva nas na ozbiljnost življenja u skladu s Božjim zapovijedima. Glavna među njima svakako je ljubav - prema Bogu i prema bližnjemu. A tko je naš bližnji Isus nam jasno pokazuje u Prispodobi o milosrdnom Samarijancu. Naši prijatelji, ako to još nisu postali, moraju biti upravo oni koji su u potrebi - ponajprije oni kojima je potrebna naša ljubav, darežljivost i služenje. Što je veća nevolja u kojoj se ti naši prijatelji nalaze, to više smo pozvani iskazivati im Isusovu ljubav.
Djelotvorna velikodušnost prema gladnima, žednima, bolesnima, siromašnima, odbačenima, napuštenima, prognanima, utamničenima... uvijek je bila očit znak ostvarivanja Kristova kraljevstva i izgradnje civilizacije ljubavi.
MARKO PUŠKARIĆ