DRUGAČIJI POGLED NA STARE PROBLEME

New age predstavlja reakciju na postojeću planetarnu krizu svjetskih razmjera prouzročenu mehanističkim shvaćanjem svijeta moderne. Njegovi ekološki, protunuklearni, feministički i ini naglasci, predstavljaju reakciju na sve učestalije i ozbiljnije prijetnje ekoloških katastrofa, nuklearnih ratova, posljedica industrijalizacije, gladi u svijetu, i drugih zala. Nasuprot apokaliptičkim prijetnjama zlogukih proroka i terorista, New age je vrlo optimističan, miroljubiv, i predstavlja se kao "tiha zavjera" u znaku Vodenjaka, bez doktrine, proglasa, političkih vođa i bez manifesta, čiji članovi rade na radikalnoj izmjeni ovoga svijeta. Najprimjerenije ga se može predstaviti kao network, mrežu djelatnika čiji je moto: "Misli globalno, djeluj lokalno!"

Kao alternativa postojećem svijetu on nudi jednu sasvim novu paradigmu, transformaciju, izmjenu svijesti i obećava skoro "Zlatno doba" na zemlji, uspostavljanje jedne nove civilizacije. Njegova paradigma se predstavlja kao alternativa svim postojećim religijama, političkim sustavima, medicini, fizici, odgoju, umjetnosti, glazbi, kulinarstvu, sportu… S pravom se može govoriti o politici New agea, o njegovoj ekonomiji, glazbi, holističkoj medicini, itd. On se predstavlja i kao Nova religija s vlastitom soteriologijom i eshatologijom. Njegov Krist je aquarijanski, ezoterijski, kozmički i gnostički. Bog New agea je naša podsvijest, ili naše nesvjesno, još češće gigantska igra "svetih energija", ili atman, iskrica božanskoga u nama koju treba, po zakonu "divinizirane evolucije" ili alkemijskog procesa "sastavljanja i rastavljanja" (Solve e coagula) razviti do svijesti o vlastitom božanstvu. Prema New ageu, institucionalizirana religija sputava duhovnost, a kršćanstvo je glavna zapreka do Krista, što je vrlo spretno izrečeno u riječima hindusa Kalagora Subba Rao (rođen 1912.) koji je želio Krista "osloboditi" iz "zatvora religije". Tako on pjeva u jednoj od svojih pjesama:

"O, brate! Pogledaj na veliki zatvor religije!
U njemu bijaše Isus Krist prije dugo vremena zatočen.
Sa suzama u očima i ispruženim rukama ljubavi
domahuje nam, da ga oslobodimo.
Naprijed! Ne oklijevaj! Požurite ovamo!"

Okosnicu New agea predstavlja kronološki slijed prelaska čovječanstva iz drugog u treće tisućljeće. Astrološkim rječnikom rečeno to bi značilo prelazak iz doba ribe (koja simbolizira kršćanstvo) u doba Vodenjaka koje bi, uslijed specifične konstelacije zvijezda koje prouzrokuju jedinstvena zračenja, trebalo biti ostvarenje raja na zemlji, Zlatnog doba sklada i svjetla, obilježeno dubokim individualnim (psihološkim) i planetarnim (sociološkim) promjenama pa otuda potječe i govor o New ageu kao o novoj paradigmi. Gledano povijesno, izmjene paradigmi u smislu izmjene obrasca poimanja stvarnosti (grč. paradeigma, "obrazac") uvijek su bile povezane s velikim otkrićima, npr. vatre, kotača, pisma, tiskarskog stroja ili, u novije vrijeme, Einstenove teorije relativiteta koja je zamijenila Newtonovu teoriju opće gravitacije. Dakle, nova paradigma je novi pogled na stare probleme. Izmjena paradigmi događa se kada dovoljan broj mislilaca (tzv. "kritična masa") usvoji nove nazore, iznoseći nove činjenice, na temelju kojih se postižu suglasja unutar najširih i općeprihvaćenih shema razmišljanja.

Spomenuta nova paradigma sadrži i neke religiozne elemente budući da naviješta i vrijeme drugoga Kristovog dolaska, u osobi Maitreye, čije su "visoko inteligentne energije" već sada aktivne među nama, što se razaznaje u globalnom previranju nepreglednog mnoštva duhovnih avanturista i novih religioznih pokreta karakterističnih za našu epohu. Među javnosti slabo poznatim intencijama New agea nalazi se i projekt stvaranja jedne nove, svjetske, nadreligije koja bi imala zauzeti mjesto današnjeg kršćanstva (iz doba ribe) koje je, kažu, pri svome kraju. Kao nositelji koncepta jedne takve nadreligije, za ilustraciju, može poslužiti sljedba Baha’i, Crkva ujedinjenja Korejanca Moona, Sai Baba, i drugi njima slični pokreti.

Prema Fergusonovoj, upravo Vodenjak predstavlja najprimjereniji simbol stvarnosti kojoj idemo ususret: "Ulazimo u novo razdoblje koje je i razdoblje vodonoše antiknog zodijaka koji je primjereni simbol budući da predstavlja struju koja dolazi ugasiti žeđ". Pjesmom "Aquarius" svitanje zore Vodenjaka već 60-tih godina prošlog stoljeća opjevao je i pozdravio mjuzikl Hair.

Nova paradigma u znaku Vodenjaka, o kojoj sve vrijeme govorimo, predstavlja se kao sinteza četiri elementa: judeo-kršćanske tradicije i svjetovnih znanosti isprepletenih alkemijsko-gnostičko-ezoterijskim tradicijama - koje na površinu izviru osobito u vremenima krize - i po prvi puta do sada, u kombinaciji s orijentalnim religijama koje su se izlile izvan svojih granica s vlastitim ponudama spasenja svijeta. Najvjerodostojnije izložene ideje New agea treba tražiti u djelima Baba Ram Dassa (R. Alpert, 1973.), Marilyn Ferguson (1976.), Davida Spanglera (1976.), Fritjofa Capre (1980.), i drugih.

Najznačajnija središta New agea razvila su se, neovisno jedan o drugome, kronološki, kako slijedi:

1900. Gora Istine (analogno Gori Sion na kojoj je Mojsije primio deset Božjih zapovijedi) pokraj Švicarskog gradića Ascone. Danas je ona pretvorena u muzej;

1962. Esalen u Kaliforniji. Registrirano je da su ovo rasadište New agea pohodili C. Castaneda, M. Eliade, Jelcin, i drugi;

1962. Findhorn u Škotskoj. Predstavlja neki vid laičkog manastira s oko 800 aktivnih osoba. Findhorn je naročito pridonio populariziranju ideja o duhovima prirode i biljaka;

1975. Damanhur u Valchiuselli, u Italiji (40 km od Torina).

U Hrvatskoj je djelovao aktivno Centar Novog doba a danas postoje nebrojeni pojedinci i grupe, uključujući i inozemne goste, koji rade na stvaranju "kritične mase" u svrhu preporađanja Hrvatske za ulazak u Novo doba. Bit će dosta ako stignemo i do Europe!

Nažalost, New age je, dobrim djelom, kontaminirao sveukupno društvo, a teško mu odolijevaju i velike svjetske religije, uključujući i Katoličku crkvu. Mentalitet "relativizma" (Dominus Iesus, 5) i "bezrazlikovnog pluralizma" (Fides et ratio, 5) koji predstavlja lozinku za ulazak u svijet New agea počeo je zahvaćati i neke kršćanske teologe i laike. Već je postalo uobičajeno da katolik, uz kršćanske simbole, nosi kristale i druge amulete, uz objavu u Svetom pismu vjeruje i u privatne objave primljene putem kanaliziranja od različitih vidovnjaka, ide na ispovijed a ne ispovijeda da je iniciran u okultne prakse (poput reikija i excalibura), prakticira transcendentalnu meditaciju, yogu, itd. New age literatura i ranije se mogla susresti i u katoličkim knjižarama, a u našoj rubrici smo objavili i pismo jednog župnika o nekom njegovom kolegi koji crkveni prostor iznajmljuje u svrhu akumuliranja "svetih energija".

Radosni što je mons. Emanuel Milingo, umirovljeni nadbiskup Lusake (Zambija), čuven po svojim egzorcizmima i molitvama za ozdravljenje, a potom, nažalost, i po svojim peripetijama s Moonovom Crkvom ujedinjenja, u svojoj posljednjoj knjizi Il pesce ripescato dal fango, neopozivo i javno ispovjedio svoju vjernost Katoličkoj crkvi, s preporukom u molitve, spomenut ćemo se i poimence nekih svećenika-teologa koji su, manje ili više, skrenuli u svijet New agea. Osim glasovitog indijskog isusovca Anthony de Mella, na čija djela je, doduše posthumno, reagirala i Kongregacije za nauk vjere Priopćenjem od 22. kolovoza 1988., ista Kongregacija je bila prisiljena izopćiti iz Crkve don Marija Mazzolenia, talijanskog teologa koji je pristupio indijskom guruu Sri Satya Sai Babi, priznavši ga većim od Krista. Američki svećenik Matthew Fox poznat po svojim kontroverznim knjigama i utemeljenju "University of Creation Spirituality", kao i po drugim aktivnostima u prilog New agea, izopćen je iz Crkve 1993. godine nakon čega je prešao u Prezbiterijansku crkvu i tamo nastavio svoju djelatnost. Svojom knjigom Ključ za kraljevstvo nebesko. Kršćansko razumijevanje transcendentalne meditacije, koja se širi i među hrvatskim čitateljima, izvan okvira Katoličke crkve izašao je i katolički teolog Adrian B. Smith. Već i ovih nekoliko javnosti poznatih primjera može biti dovoljno za ukazivanje kako na ideju New agea nisu imuni ni svi katolički teolozi.

New age predstavlja vapaj za izgubljenim rajem, san o pravednom svijetu, a može ga se usporediti i s mitom o Zlatnom dobu, o vremenu u kojemu nije bilo prinude, pravila niti tabua, ni raskola između Neba i Zemlje, Boga i čovjeka, kad nije postojao rad, a ljudi i životinje mogli su govoriti, vladalo je vječno proljeće i spolovi još nisu bili razdvojeni, i kada se svako biće moglo preobražavati u nešto drugo. Zlatno doba se obično smješta bilo u biblijsku prapovijest (Edenski vrt) ili u daleku budućnost (Era Vodenjaka) ili se pak smatra i prošlim i budućim, posebno u cikličkom poimanju vremena. Otuda New ageova potraga za nestalim civilizacijama i kontinentima. Tome u prilog svjedoči i Spanglerovo razlikovanje između New agea kao ideje i New agea kao pokreta. Dok je ideja New agea bezvremenski pojam star najmanje 3.000 godina i živi u ljudskim srcima i dušama kao, tvrdi isti, neizbježivost sjedinjenja između duha i materije, prirode i čovječanstva, svetog i profanog, pokret New agea predstavlja zbrku pojmova, raznih grupa, komercijalnih sajmova, tečajeva, itd.

Vodeći glasnogovornici New agea u Hrvatskoj danas su mr. Mirjana Gračan i prof. Vladimir Perčec, a prethodili su im Darko Göttlicher (pokretač "Centra Novog Doba"), Vesna Krmpotić, i drugi.