Kako se događaj bližio, bar ovdje u Rimu, stekao se dojam da se i pseudo-mistički adrenalin javnosti penjao do zvijezda. Bezbrojni intervjui s ljudima koji nešto znače, milijunska procjena sudionika na kanonizaciji, vrtoglavo širenje glasina da se bar stotini osoba u nekoj spilji ukazao stigmatizirani kapucin, sve je stvaralo svojevrsnu atmosferu. Štoviše, ovaj medijski događaj uvukao je i nehotice u svoj vrtlog i poznatoga hrvatskog svećenika Sudca, koji se tada nalazio u Americi, koji je u očima nekih znatiželjnika nasljednik Patra Pija, te su ga zbog toga valjda novinari pretvorili u kapucina. A da ne spominjemo što su sve mediji pisali i prikazivali, od ozbiljnih sve do sladunjavih priloga. A valja podsjetiti da se u rimskim knjižarama trenutno može nabaviti čak 210 različitih biografija novoga sveca, od toga 150 pisanih u posljednje dvije godine!

U tom okviru, ali mnogo više u ozračju istinske religioznosti, na Trgu sv. Petra u Rimu, u nedjelju 16. lipnja, papa Ivan Pavao II. proglasio je popularnoga kapucinskog mističara i neumornog ispovjednika, Patra Pija iz Pietrelcine, svecem Katoličke crkve i odredio da se njegov spomendan slavi u cijeloj Crkvi na dan njegove smrti, 23. rujna.

Puk Patra Pija (=PPP) dokazao je svoju privrženost ovom svecu i pod žestokim suncem lipanjskog ljeta, koje ovdje posljednjih godina dosiže više vrijednosti temperature od onih uobičajenih u kolovozu. Došli su ovamo, neki su pak otišli u njegovu rodnu Pietrelcinu, treći su pak odabrali mjesto njegova života i smrti, San Giovanni Rotondo. Svi su bili jedno srce i jedna duša, ne samo PPP koji se okuplja u istoimene molitvene skupine koje se sve više šire katoličkim svijetom preuzimajući program molitvenog okupljanja i socijalnog angažmana, posebno u vidu pomoći bolesnima i nemoćnima. Toga dana preko 300.000 okupljenih štovatelja na Trgu sv. Petra nije žalilo znoja koji se obilato lijevao s njihovih uzaludno zaštićenih glava. Trebalo je izdržati četiri do pet sati fizičke muke u užarenom grotlu koje je uokvirilo pročelje Bazilike sv. Petra, Berninijeva kolonada s obiju strana, visoke zgrade koje omeđuju široku Ulicu pomirenja, sve do samog Tibera, gdje se ipak nešto lakše disalo.

Kad je pak govor o broju nazočnih, tu se po običaju lome procjene. Svakako, nitko još nije ustvrdio da ih je bilo manje od 300.000, jer bi ih demantirali sigurni podaci o dolasku skoro 4.000 autobusa, 50 posebnih vlakova, a da se ne spominju osobna vozila i druga sredstva prometovanja. Zbog toga je najsigurnije tvrditi da ih je bilo preko 300.000, možda čak 500.000, a sve što bi bilo preko toga, moglo bi biti plod osobne procjene bez sigurnog pokrića.

U sklopu ove velike rimske fešte valja svakako spomenuti prigodnu izložbu o susretu ljudi znanosti s medicinskim fenomenom Patra Pija. Tu se mogu razgledati rukavice koje je stigmatizirani kapucin navlačio da prikrije rane, zatim sačuvani medicinski rekviziti kod kirurških zahvata koje je Pater Pio podnosio bez anestezije, tragovi krvi iz stigma, čak i neki predmeti koji dosad nisu bili poznati u javnosti, kao raspelo koje je primio pri redovničkom oblačenju i krunica kojom se svetac služio u djetinjstvu. Na sam dan kanonizacije izveden je u Vatikanu prigodni koncert pod nazivom "Passione: Padre Pio". To je svojevrsni oratorij u počast novom svecu, koji je skladao francuski glazbenik Patrick Pedrali, a u izvođenju su sudjelovali poznati pjevači iz cijelog svijeta. Sva zarada od prodaje prigodne ploče namijenjena je troškovima dovršetka Centra radosti, doma za djecu koji se gradi pri poznatom rimskom svetištu Divino Amore.

PPP dokazao je ove užarene rimske nedjelje svoju ozbiljnu naklonjenost kapucinskom svecu i pristupom ispovjedaonici. Rimske crkve bile su tih dana poprište osobnih susreta Pijevih štovatelja, koji su se i u središtu Crkve htjeli ispovjediti i ostvariti jedan od temeljnih zahtjeva PPP. Mi smo u bazilici sv. Petra bar dva dana prije svečanosti osvježili ugođaj svetogodišnjih slavlja s repovima pred ispovjedaonicama. Ljudi su dolazili iz raznih dijelova Italije, ali i iz drugih krajeva, jer PPP ne pozna granice. Tako smo tih dana vidjeli brojne njegove štovatelje s majicama na kojima su bile naznačene zemlje iz koje dolaze njihovi nositelji. Posebno su za oko zapele brojne bijele majice s crvenom naznakom "Poljska: Padre Pio". Bilo ih je i iz Latinske Amerike, čak s Filipina.

No, nisu samo tzv. obični vjernici (to jest "puk") privrženici Patra Pija. Tih su se dana gotovo natjecali brojni ljudi politike i estrade, i to vrlo poznati i izvan granica svoje zemlje, naglašavajući kako osobito štuju novoga sveca, kojemu zahvaljuju za razne milosti, neki čak i za zdravlje, a neki i za svoje religiozno obraćenje. Od političara se najčešće spominju kao privrženici Patra Pija umoreni Aldo Moro i Giulio Andreotti, koji je prisustvovao kanonizaciji. Kapucinski fratar osobito je omiljen, čini se, u svijetu estrade, gdje mu veliku reklamu podiže tv-voditelj Alberto Castagna, javno svjedočeći kako svoje ozdravljenje duguje zagovoru novoga sveca. Prethodno je Pater Pio bio "superstar" glumaca Alberta Sordija, Franca Nera i Waltera Chiarija, a Carlo Campanini čak je bio nazvan "sakristanom Patra Pija", zbog čestog posjećivanja samostana San Giovanni Rotondo. Ovdje su pred nekoliko mjeseci zapazili i poznate glumice Valeriju Marini i Sandru Milo, a ni Sophia Loren ne taji da osobito štuje Patra Pija. Popis poznatih pjevača još je dulji, počevši tamo još od Beniamina Giglija, sve do Andrea Boccellija i Lucija Dalle. Od velikih sportaša privrženih Patru Piju ističu se Gino Bartali i njegov konkurent Fausto Coppi, a u novije vrijeme nogometaš Beppe Signori javno tvrdi da je 1991. izbjegao stravičnoj smrti u prometu zahvaljujući novom svecu, otkrivajući često majicu s kapucinovim likom.

Nije PPP samo proizvod dobro organiziranog širenja i podržavanja kulta ovoga popularnog sveca, koji je za života privlačio brojne vjernike u ispovjedaonicu. Pedesetak godina svojega svećeničkog djelovanja Pater Pio proveo je u ispovjedaonici ili pokraj nje, ali je bilo jako puno onih koji su mu se pismeno obraćali za razne savjete, ali i za milosti. Bogati arhiv uščuvanih pisama zorno govori: 1935. godine Pater Pio je primio 4.127 pisama, a dvadeset i pet godina kasnije, arhiv čuva čak 50.000 pisama iz Italije i 24.000 iz inozemstva. To je najbolja potvrda rasta popularnosti ovoga kapucinskog mističara, koji je nosio Gospodinove stigme na svojem tijelu. I sadašnji papa, tada još krakovski nadbiskup Karol Wojtyla, bio se pismeno obratio Patru Piju, preporučivši mu jednu dobru vjernicu koja je bolovala od tumora i koja je na kapucinov zagovor milosno stekla ozdravljenje. (No, nisu baš svi u vrijeme života kapucinskog mističara bili oduševljeni njegovom djelatnošću i stigmama koje je nosio, pa se tako navode glasovite riječi poznatoga franjevca Agostina Gemmellija, koji je svojevremeno bio dao vrlo negativan iskaz o Patru Piju. No, i to se događa među velikim svecima, da se međusobno ne razaznaju.)

Kada je u rujnu 1968. p. Pio iz Pietrelcine umro u Samostanu san Giovanni Rotondo, tadašnji je gvardijan na crkvena vrata stavio veliki natpis: "Pater Pio je umro!" Netko je ubrzo nadodao: "Ne, Pater Pio je živ!" Nakon svega što se događalo po njegovoj smrti, sve do najnovije proslave kanonizacije, valja se složiti s tim proročkim ispravkom: Pater Pio je živ, on je doista živ u srcima i dušama svojih štovatelja i sve brojnijega Puka Patra Pija.

Najljepši prirodni dio Vatikanskoga grada nesumnjivo predstavljaju Vatikanski vrtovi, koji se prostiru uglavnom iza Bazilike sv. Petra. O njihovu uvijek svježem i obnovljenom izgledu brine se ekipa od dvadesetak vrtlara, koji vode skrb i o brojnim fontanama, kojih ima ovdje stotinjak, što većih, što manjih. U vrtovima je zasađeno brojno drveće, čak i iz tropskih krajeva (ima i banana), a o ljepoti cvijeća najbolje svjedoči središnji park ruža na najvišem vrhu Vatikanskog brda. U proljeće ove godine uz nasade cvijeća, bilja i drveća postavljeni su zgodni natpisi sa stručnim nazivima i s kratkim opisom, što dakako privlači posebnu pažnju poznavatelja botanike.

U Vatikanskim vrtovima otkrivamo mjesto gdje se Michelangelo danas bori s majkom prirodom, kako su neki slikovito ocrtali susret Božje prirode i ljudskog stvaralaštva. Posjetitelji s pravovremeno osiguranim besplatnim ulaznicama (bar tri dana ranije) mogu sami odlučiti tko je ovdje pobjednik, ako ga uopće treba odabrati.

U novije vrijeme pape se ne koriste Vatikanskim vrtovima, a za njihove osobne potrebe uređen je posebni vrt na terasi Papinske palače, uglavnom pokraj papinskih odaja. Tu se nalaze viseći vrtovi s malom fontanom i s dosta zelenila, tako da je papa zaštićen od znatiželjnih pogleda sa strane. Ni s jednog mjesta u Vatikanu ili njegovoj okolici nije moguće u cijelosti uočiti ovaj vrt, gdje papa provodi dio dnevnog odmora. Dostupan je jedino oku pilota helikoptera koji često nadlijeću Rim i Vatikan. A što se tiče zrakoplova, načelno im nije dopušteno nisko nadlijetanje grada, ali se svakodnevno mogu zapaziti mnogi avioni kako doista nisko lete iznad kupole Sv. Petra, sa željom da valjda putnicima omoguće što bolji visinski pogled na najmanju državicu svijeta.

Unutar Vatikanskih vrtova nema sportskih igrališta, a tamo gdje je nekoć bio prostor za igranje tenisa, u vrijeme pape Ivana XXIII. uređeno je sletište i uzletište za helikoptere, koje je ovaj duhoviti papa latinski nezgrapno nazvao "helicoptorum". Ovamo slijeće i odatle uzlijeće bijeli helikopter koji talijanske vlasti ustupaju papi kada god se pokaže potreba, posebno kada ljeti iz ljetnikovca Castelgandolfo dolazi u Vatikan radi generalnih audijencija, čime se izbjegava blokiranje i onako zakrčenoga rimskog prometa. Ispod vatikanskog helidroma uređeno je golemo podzemno skladište za vodu, koje može primiti preko 6.000 kubičnih metara pitke vode iz jezera Bracciano, koje i inače opskrbljuje mnoge vatikanske i rimske fontane svojom obilatom tekućinom.