O sv. Antunu Padovanskom napisani su tijekom stoljeća brojni životopisi, među kojima prvo mjesto zauzimaju oni najstariji, iz 13. stoljeća, objavljeni neposredno nakon svečeve smrti ili nedugo poslije toga, dok je još uvijek bio živ spomen na njegov život i svetost. Stoga je razumljiva i njihova važnost kao izvora za sve kasnije životopise Sveca svega svijeta.

Poznata su četiri takva životopisa, od kojih je posljednji ovaj fra Jeana Rigauda iz Reda manje braće, papina ispovjednika i biskupa. Fra Jean (Ivan) je rođen oko 1250. godine u Francuskoj, u biskupiji Limoges, u istoj u kojoj je samih dvadesetak godina ranije sv. Antun propovijedao i obraćao krivovjerce.

Rigaud piše taj životopis u teškim vremenima za Crkvu, svijet i franjevački red. U Europu, po sebi već nesložnu, prodirao je islam, a krivovjerje, protiv kojega se borio i sv. Antun, još nije bilo iskorijenjeno, dok je i sâm franjevački red prolazio kroz teške dane zbog pojave buntovnih "duhovnjaka". Pisac već u početku životopisa ističe da ga objavljuje kako bi "potakao pamet čitatelja na veće štovanje sv. Antuna", nadajući da će tako pridonijeti i većoj slozi među ljudima, većoj vjeri među kršćanima i većoj vjernosti Franjinih sinova svome utemeljitelju, po primjeru sv. Antuna.

Uvjereni smo da će ovaj životopis zbog svega navedenoga zanimati i čitatelje Veritasa i sve štovatelje sv. Antuna, te ga stoga rado objavljujemo u ovom i u sljedećim brojevima našeg lista.

POČINJE ŽIVOT BLAŽENOG ANTUNA IZ REDA MANJE BRAĆE
ŠTO GA NAPISA FRA JEAN RIGAUD IZ ISTOGA REDA

U dane kada je Bog počeo prosvjetljivati svijet poukama i primjerima Kristova stjegonoše Franje, pojavio se čovjek časna života, obdaren krepostima i milostima; dok je još živio pod pravilom regularnih kanonika, nosio je ime Ferdinand što ga primi na svetom krštenju, a zatim, prihvativši pravilo Manje braće, Antun; u oba ta zvanja bijaše obilno obasut rosom božanske milosti, kako će se očito vidjeti iz iznošenja njegova života.

Sv. Antun je boravio u kustodiji Limoges, gdje je bio i njezin poglavar. Bog se udostojao da tamo po njemu učini neka čuda, što sam ja, sve od trenutka kada sam ušao u Red, saznao iz sigurna svjedočanstva fratara nedvojbene kreposti. Budući da ih nisam našao u svečevu životopisu, htio sam ih sabrati napismeno, ne iz umišljenosti, nego iz pobožnosti prema Svecu, kako se ne bi dogodilo da se, jer su nezabilježena, na njih zaboravi i da se malo pomalo izbrišu iz sjećanja fratara; osim toga i zato da one koji to čuju pobudim na življe štovanje sv. Antuna.

Da bi se pak što lakše uočilo sve što ću nužnim redoslijedom iznijeti, podijelio sam ovaj životopis u deset kratkih poglavlja:

U prvom će se govoriti o njegovu životu dok je još bio u svijetu;
u drugom o njegovu životu među regularnim kanonicima;
u trećem o povodu i razlogu koji su ga potakli da uđe u Red manje braće;
u četvrtom o promjeni imena i o odlasku u zemlje nevjernih pogana;
u petom o njegovoj čudesnoj poniznosti i o božanskim uslišanjima njegovih želja;
u šestom o njegovu velikom siromaštvu i o čudesnoj Božjoj pomoći u potrebama;
u sedmom o njegovoj velikoj pobožnosti i o uslišanju njegovih molitava;
u osmom o njegovu glasovitom propovijedanju i o daru čudesa;
u devetom o njegovu preminuću i o kanonizaciji ili upisu u katalog svetih;
u desetom o čudesima nakon njegova slavnog preminuća.