U ponedjeljak, 3. veljače 2003., u Vatikanu je predstavljen "provizorni izvještaj" (dakle, ne konačni dokument, budući da se ni New age još nije konačno oblikovao) naslovljen Isus Krist donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o New ageu. Dokument (tako ćemo, radi jednostavnosti, u daljnjem tekstu nazivati spomenuti "provizorni izvještaj") plod je zajedničkih napora Studijske grupe za izučavanje Novih religioznih pokreta, sastavljene od različitih dikasterija Svete Stolice: Papinskog vijeća za kulturu, Papinskog vijeća za međureligijski dijalog (koje je bilo i glavni nositelji ovog projekta), Kongregacije za evangelizaciju narodâ i Papinskog vijeća za promicanje kršćanskog jedinstva. Spomenuto djelo, prvo takve vrste iz samog vrha Katoličke Crkve, predstavili su kardinal P. Poupard, predsjednik Papinskog vijeća za kulturu, i nadbiskup M. Fitzgerald, predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog. Već i letimični pogled na ovu brošuru ukazuje da su na njoj radili eminentni stručnjaci uz konzultaciju najkompetentnije literature. New age su elaborirali iz samih njegovih korijena i s raznih aspekata u svrhu njegovog promišljanja i vrednovanja u svjetlu kršćanske objave.

Na nešto manje od sto stranica, osim uvoda, te sadržaja podijeljenog u šest manjih cjelina, čitatelju je, u dodatku, ponuđen sažeti prikaz važnijih ideja New agea, zatim pojmovnik s vrijednim prikazom 37 izabranih pojmova nezaobilaznih za razumijevanje New agea, potom prikaz tri glavna New age sjedišta ("Gora Istine", osnovana 1900. u Švicarskoj; "Esalen", osnovan 1962. u Kaliforniji; i "Findhorn", osnovan 1965. u Škotskoj) te, na samom kraju, pregled bibliografskih jedinica iza kojih slijedi opća bibliografija.

Sadržaj Dokumenta podijeljen je u šest cjelina koje obuhvaćaju: opće napomene, kratku panoramu duhovnosti New agea, prikaz odnosa New agea i kršćanske duhovnosti, sučeljenje New agea i kršćanske vjere, te kršćanski odgovor "djeci Vodenjaka" (naš termin) da kršćani imaju svoga "Vodenjaka", tj. Isusa Krista, koji je stariji i od Abrahama ("prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" Iv 8, 58). Isusov zdenac još nije presušio i nikada neće presušiti. On je izvor vode žive koja struji u život vječni. I kao što je utažio žeđ Samarijanke (usp. Iv 4, 1-39) umorne od lutanja po raznim "zdencima", tako On svoju vodu nudi i djeci našega doba. Budući da ni Samarijanka nikada ne bi pila iz Isusova vrela da On prvi nije njoj prišao, tako i spomenuti Dokument završava pastoralnim smjernicama, upućenim kršćanima, od kojih se posljednja smjernica oslanja na sugestivnu ilustraciju jednog eksponenta New agea koji je tradicionalne religije usporedio s "katedralama", a New age sa "svjetskim sajmom": "Ova slika kršćanima lansira pozitivan izazov jer je uvijek trenutak za nošenje poruke katedrale ljudima na sajmu. Kršćani nemaju potrebu, štoviše, ni ne smiju čekati, poziv da poruku Radosne vijesti Isusa Krista nose svima koji traže odgovore na svoja pitanja, hranu koja bi ih zadovoljila, vodu živu. Prema spomenutoj slici, kršćani moraju izaći iz katedrale, nahranjeni riječju i sakramentima, i nositi Evanđelje u sva područja života kroz sve dane" (usp. br. 6. 2). Dakle, Dokument je upućen svim vjernicima, s pozivom da se na svjetskom sajmu religioznih ponuda čar kršćanstva uprisutni prije svega u svjedočanskom životu samih članova Crkve po primjeru Isusa Krista koji nije bio kancelarijski čovjek, niti čovjek birokracije. Doista će biti šteta ako ovaj Dokument ne bude masovno distribuiran u svim hrvatskim strukturama, napose u javnim medijima, ali prije svega u župnim zajednicama zatim u prosvjeti i, osobito, među mladima.

Pretpostavljajući da će naš čitatelj i sam posegnuti za ovim Dokumentom, nećemo se dublje upuštati u njegov opći prikaz, koji su već ponudili drugi mediji brži od nas, nego ćemo radije istaknuti tek neke njegove aspekte i popratiti ih našim komentarom.

Pojam Dokument pokazuje izrazitu senzibilnost u određivanju "definicije" New agea. Svjestan njegove kompleksnosti ne kvalificira ga kao novi religiozni pokret, niti kao sektu ili kult, a još manje kao religiju, budući da sami njegovi eksponenti zagovaraju duhovnost lišenu svake religijske ograde. Stoga je New age ilustriran s mnoštvom različitih pojmova proizašlih iz pera njegovih eksponenata, poput "alternativne duhovnosti", "duhovnog miljea", "kulta slušatelja" ("audience cult"), "mreže" ("network") ili "lanca" različitih struja, praksi, ponašanja…, vrlo širokog raspona pod geslom "Misli globalno, djeluj lokalno". Kada Dokument na jednom mjestu rabi izraz "duhovni narcizam ili pseudomisticizam" bilo bi krivo zaključiti da on tendenciozno pojednostavljuje složenost fenomena New agea, ili ga nastoji diskreditirati, nego kao kuriozitet navodi da je ovaj prigovor došao od D. Spanglera, jednog od glavnih eksponenata New agea koji je New age razdijelio na filozofiju (spekulativni aspekt New agea) i na pokret (njegov vašarski ili komercijalni aspekt) te je njegov nastup razdijelio na: kronološki (korespondira s ulaskom u treći milenij) i stvarni (kad čovječanstvo doista postigne traženu "duhovnu zrelost").

Sam pojam New age već se oko 1900. godine susreće u Americi u nazivu masonskog magazina "The New Age Magazine" Staroga Škotskog Prihvaćenog Masonskog Obreda. Današnju interpretaciju duguje nekim astrološkim kalkulacijama o prelasku iz zodijačkog znaka Ribe (simbola kršćanstva) u znak Vodenjaka, koji se poklapa s prelaskom u novi milenij, zatim teozofiji, spiritizmu, antropozofiji i drugim okultno-ezoterijskim korijenima (egipatskim okultnim praksama, kršćanskom gnosticizmu, kabali, wicca-kultu vještica, sufizmu, druidskoj mudrosti, alkemiji, yogi, zen budizmu…), dakle i elementima preuzetim iz orijentalnih religija u kombinaciji s modernim znanostima: "moderno buđenje poganskih religija pomiješano s utjecajem istočnjačkih religija, moderne psihologije, znanosti i kontrakulture razvijene pedesetih i šezdesetih godina" (2. 1).

Adresat Dokument je, kao "pastoralni odgovor" (2) upućen svim vjernicima ali napose pastoralnim djelatnicima kao "vodič u propovijedanju Evanđelja i u poučavanju vjere, na svim razinama, u krilu Crkve". Predstavlja poziv vjernicima da New age "uzmu ozbiljno" i da s njime uspostave "autentičan" ali "kritički" dijalog, pri čemu Dokument naglašava nužnost poznavanja i shvaćanja New agea kao "kulturnog tijeka", ali i neophodnost poznavanja autentičnog sadržaja katoličkog učenja i duhovnosti kako bi vjernici mogli na prikladan način procijeniti njegove glavne tokove.

Odgovornost Crkve za nastanak New agea Dokument poziva Pastire crkve da se i sami ispitaju jesu li žeđi ljudskog srca za "vodom živom", koju može pružiti jedino Isus Krist naš Otkupitelj, iskazali primjerenu pažnju. "Ako Crkva ne želi biti optužena zbog gluhoće na želje osoba, njezini članovi moraju učiniti dvije stvari: još se čvršće ukorijeniti u temelje vlastite vjere i slušati krik, često tih, što se uzdiže iz srca osoba i koji, ako nije slušan od Crkve, njih odnosi drugamo. Vjernici moraju biti potaknuti tješnje se sjediniti s Isusom Kristom kako bi ga bili spremni slijediti, jer je On istinski put prema sreći, istina o Bogu i punina života za sve muškarce i sve žene, koji su u stanju odgovoriti na Njegovu ljubav" (1. 5).

Pan-en-teizam Ovim pojmom Dokument valorizira New ageovo poimanje Boga kao "neosobne energije" imanentne ovome svijetu s kojim čini "kozmičko jedinstvo": "Sve je jedno". Bog je "princip života", "duh ili duša svijeta", najviša postojeća sveukupna svijest, "božanska kozmička energija", često pobrkana i s Duhom Svetim, u teozofiji poznata kao "Akashe kronika", nalik nekom "kozmičkom mozgu". Stoga, proporcionalno njemu, New age je, jednim svojim dijelom, usmjeren iščekivanju jednog svjetskog vladara i jedinstvene svjetske religije.

Spiritualizacija medicine Terapije New agea predstavljaju privilegirano sredstvo prodora New agea u domenu medicine. Nerijetko, spomenute terapije predstavljaju pravi sustav vjerovanja, a za neke je nužna upravo i inicijacija. Svoje zagovornike nalaze i među ponekim liječnicima, što predstavlja dodatnu zbrku. Često se predstavlja holističkom i "duhovnom", ili "energetskom" medicinom, a obično se zasniva na "energetskim virovima", tzv. "čakrama", na terminu koji se po prvi puta susreće u jednom crkvenom dokumentu koji donosi dragocjenu procjenu: "Od trenutka kada dobro zdravlje uključuje produžetak života, New age nudi istočnjačku formulu u zapadnim terminima". Tako, na primjer, u taoizmu se fizičkom zdravlju pridaje golemo značenje jer je ono preduvjet samospasenja putem alkemijskog procesa. Dakle, u pozadini New age terapija maskirani su religiozni pojmovi koji predstavljaju i tehnike samospasenja. U Hrvatskoj se iste, poput reikija i Prijateljskog kruga Brune Gröninga, sustavno pokušavaju progurati čak i u javno zdravstvo, napose organiziranjem godišnjih Hrvatskih kongresa o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva. "Bum" holističke medicine može biti poticaj davanju većeg prostora terapijskim aspektima vjere jer, u konačnici, Isus Krist je bio i ostaje jedini "holistički" iscjelitelj.

Sakralizacija psihologije W. James, koji je religiju definirao kao "religiozni osjećaj", odnosno "religiozno iskustvo", nasuprot dogmi, a C. G. Jung koji je psihologiju "mitizirao", pobrkao ju s duhovnošću, a Boga reducirao na "vitalnu energiju" (libido) unutar samog čovjeka ili njegovog "unutarnjeg boga", najviše su doprinijeli "sakralizaciji psihologije" (2. 3. 2.) koja će se razviti u različite literarne bestsellere ("Moć pozitivnog mišljenja", "Snaga podsvijesti"…), a svoj će najkarakterističniji izričaj dobiti u "Pokretima za razvoj ljudskih potencijala" koji su se rasprostranili pod mnoštvom najraznolikijih imena i udruga. Zajednički moto tih pokreta je razvoj zapretenih ljudskih potencijala nadvladavanjem vlastitog ega i vlastitim pobožanstvenjenjem posredstvom otkrivanja "boga unutar sebe samoga". "Od Junga pa na ovamo mnoge su osobe ispovjedile svoju vjeru u 'unutarnjeg boga'". Najilustrativnije tehnike za razvoj ljudskih potencijala predstavljaju yoga, Transpersonalna psihologija, Transcendentalna meditacija…

New age i gnoza Iako Dokument ne poistovjećuje New age s gnozom, ipak u njemu raspoznaje mnoge gnostičke struje te prenosi raniju izjavu pape Ivana Pavla II. iz njegova glasovitog djela Prijeći prag nade u kojemu ističe "ponovno rađanje antiknih gnostičkih ideja u obliku tzv. New agea. Ne možemo se zavaravati da New age vodi preporodu religije. On je samo novi oblik prakticiranja gnoze, tj. onog duhovnog stava koji, u ime dubokog poznavanja Boga, završava u izokretanju Njegove Riječi u prilog riječima koje su samo ljudske. Gnoza se nikada nije povukla iz kršćanstva, nego je uvijek živjela s njime, katkada pod maskom filozofske struje, ali češće u religioznom ili parareligioznom obliku, u odlučnoj iako ne i obznanjenoj suprotnosti s onim što je vlastito kršćanstvu."

Moderni sotonizam Dokument jasno ističe razliku između ezoterizma, koji predstavlja potragu za spoznajom, i magije, odnosno okultizma, u čijem središtu je volja za moću koja se temelji na čovjekovom snu o vlastitom pobožanstvenjenju. Tehnike za proširenje svijesti idu za tim da čovjeku otkriju njegovu božansku moć. Ovo veličanje čovještva izopačuje pravi odnos između Stvoritelja i stvorenja, a jedan od njegovih ekstremnih izričaja predstavlja i sotonizam često interpretiran na simboličan način kao metafora pobune protiv društvenih konvencija i pravila. Ako ima ikakvog smisla novi govor o Bogu nakon Auschwitza i Dachaua, kakav zagovaraju neki autori, mišljenja smo da je ništa manje razloga da se preispita i klasično poimanje sotonizma kao i govora o sotoni ali u svjetlu A. Crowleya ("oca modernog sotonizma") i A. S. LaVeya (osnivača "Sotonine Crkve"), od kojih je prvi i sam bio zaokupljen "razvojem ljudskih potencijala" u svrhu objašnjenja (i postizanja!) "fenomena Genija" na temeljima "tajnih izvora energije", a drugi "nesputanošću ljudskih nagona". Svakako, moderni sotonizam sve više privlači intelektualnu elitu pa se među njegovim promotorima može naletjeti i na imena pokojeg liječnika ili psihijatra.

Ovdje se, nadasve, traži velika razboritost kako se ne bi ekstremne pojave stavile u središte te izraz New agea zloupotrijebio za demoniziranje osoba i praksi (usp. 6. 2).

Kristologija New agea Povijesna Isusova osoba u New ageu izjednačena je s "prosvijetljenim" i "razvijenim" ljudima i osnivačima drugih religija. Njegova božanska osoba identificirana je s bezosobnom "krističkom sviješću". Pojedinci koji se svjesno uzdižu u više razine svijesti mogu doseći spomenutu "krističku svijest" jer je New age uvjeren da je Isus iz Nazareta postao Bog kad je dosegao "krističku razinu svijesti" te je zato i obećao da će njegovi učenici činiti čudesa jednaka njegovima, pa i veća. Iako New age govori o Isusu Kristu, njegov Krist nema puno dodirnih točaka s povijesnim Isusom iz Nazareta, niti s Kristom propovijedanim u Crkvi. Odgovor Crkve na ovakvu devijantnu interpretaciju Isusa Krista može biti i izraženije propovijedanje Isusa Krista Pantokratora - Svevladara - jedinoga Gospodara Svemira.

Akademska formacija Ovaj Dokument svakako bi mogao biti poticaj i Katoličkim učilištima, bar onima koja to još nisu učinila, da u svoje programe uvrste proučavanje New agea i Novih religioznih pokreta kao kulturnog fenomena i pastoralnog izazova. Jedan takav kolegij možda bi najlakše svoje mjesto našao u okviru katedre za fundamentalnu teologiju, a na osnovi priziva samog Dokumenta na 1 Pr 3, 15: "budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama" (usp. br. 1).

Pastoralni i studijski centri Očekivati je, nadalje, da će ovaj Dokument biti potpora i brojnim pastoralnim i studijskim centrima koji su se specijalizirali za proučavanje fenomena New agea i Novih religioznih pokreta kao i za pružanje stručne pastoralne skrbi osobama koje im se za nju obraćaju nakon napuštanja nekih okultnih praksa. Uslijed nedostatka ove materije na nekim fakultetima, svećenici se, nerijetko, u pastoralu osjećaju za ovakav posao slabo pripremljeni, a uslijed pomanjkanja specijaliziranih ustanova povratnici iz raznih kultova prečesto se osjećaju pastoralno nezbrinuti. Od "iznimne je važnosti" stoji u Dokumentu, "provjeravati ovjerovljenost osoba, grupa i institucija deklariranih meritornima u istraživanju i davanju smjernica i obavijesti o New ageu. U nekim slučajevima ono što započne kao nepristrano istraživanje, završi kao aktivno promicanje 'alternativnih religija' ili kao njihova obrana". Štoviše, čak su i neke međunarodne institucije aktivne u kampanjama promicanja poštivanja "religiozne različitosti" te zahtijevaju status religije za neke diskutabilne organizacije (6. 2). Izrijekom je upućen poziv na oprez i s obzirom na neke "lokalne molitvene grupe" koje organiziraju pojedine grupe New agea (a ima ih puno i u Hrvatskoj) te su vjernici pozvani da prethodno provjere "znakove autentične kršćanske duhovnosti" i da budno paze ne vršili se kakav obred inicijacije jer one zlorabe slabu teološku ili duhovnu formaciju osoba kako bi ih postupno uvukle u ono što bi se moglo nazvati oblikom lažnog bogoštovlja.

Blago iz kršćanskih riznica U dijalogu s New ageom i kao odgovor na njega predlaže Dokument da se iz kršćanskih riznica rasipno posluži bogata baština različitih oblika meditacija i duhovnosti stoljećima njegovanih u velikim crkvenim Redovima. Nadalje, budući su osjećaji legitimni izričaj duhovnog odnosa čovjeka s Bogom, dijalog između kršćana i pripadnika New agea bit će plodonosniji ako se bude vodilo više računa o simboličnom govoru i privlačnosti onoga što zahvaća osjećaje (usp. 6.2). Postaje sve razvidnije da tim naravnim čovjekovim potrebama pastoral Crkve još nije odgovorio na zadovoljavajući način.

Krist i/li Vodenjak New age nije kompatibilan s kršćanstvom. On se na vjerskom području nameće kao alternativa kršćanstvu. "Tko se pita bi li bilo moguće vjerovati u Krista ali i u Vodenjaka neka zna da je ovo situacija u kojoj se nalazi ili na jednoj ili na drugoj strani" (6. 1). "Ni jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati" (Lk 16, 13). Nikada se ne smije zaboraviti da su mnogi pokreti, koji su hranili New age, izričito protukršćanski. Njihovo držanje u odnosu prema kršćanstvu nije neutralno, stoji u Dokumentu, nego - neutralizirajuće. Bez obzira kako često New age izražavao svoju otvorenost prema svim religioznim poimanjima, tradicionalno kršćanstvo za njega ostaje neprihvatljiva alternativa. Štoviše, katkada i otvoreno govori da "nema prostora u kojemu bi se moglo tolerirati pravo kršćanstvo" te opravdava antikršćansko držanje (usp. 6. 1).

Neophodno razlikovanje "S kršćanskog gledišta nije moguće izdvojiti tek neke religiozne elemente New agea kao kršćaninu prihvatljive, dok druge odbacujemo" (4) izjavljuje Dokument budući da pokret New agea cijelom svojom paradigmom negira objavljene sadržaje kršćanske vjere, te se kao takav ne može prosuđivati kao pozitivan ili bezazlen. U kulturnom kontekstu, obilježenom vjerskim relativizmom, ovo je nužno iznijeti na vidjelo nasuprot pokušajima izjednačavanja New agea s kršćanskom vjerom. Pri tome, nastavlja Dokument, treba imati na umu kako nije New age sve ono na što je prišivena njegova etiketa. Mnogim fenomenima, praksama i proizvodima dodana je etiketa New agea iz čisto komercijalnih razloga, premda oni tamo ne spadaju. Stoga je potrebno pažljivo identificirati elemente koji pripadaju New ageu, a koji ne mogu biti prihvaćeni od onih koji su vjerni Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Samo primjena izraza New age ima slabo značenje pa je potrebno "utvrditi koje pojave makar i neodređeno vezane uz taj pokret odražavaju, a koje se protive kršćanskom viđenju Boga, čovjeka i svijeta" (6. 2).

Old age. New age. Next age Prošlo je već preko trideset godina od rađanja New agea. Generacije koje su se njime zanosile već su i ostarjele te su nadošle nove, a da se naviještano Zlatno doba još nije pojavilo na zemlji, što je devedesetih godina prouzrokovalo i "krizu" New agea. Preuzevši mišljenje nekih New age eksponenata našlo se i stručnjaka koji su počeli govoriti o "Next ageu" kao slijedećem dobu koje je bilo interpretirano čak i kao govor o "kraju" New agea. Prema procjeni Dokumenta, New age je, bar u ovom trenutku, "vrlo živ te čini integralni dio aktualnog kulturnog scenarija" (1. 5) stoga, neka nam ne bude zamjerena sljedeća digresija: zar je trebalo na jedan ovakav Dokument čekati punih trideset godina? Nije li on mogao ugledati svjetlo dana bar desetak godina ranije? Konstataciju da se njegovo objavljivanje poklapa s početkom trećeg tisućljeća (1. 1) ne smatramo odgovorom na naše pitanje.

Harry Potter Među brojnim pitanjima koja je pokrenulo objelodanjivanje ovog Dokumenta, možda je, bar u medijima, najdalekosežniji eho prouzročio odgovor o Harry Potteru don Petera Fleetwooda, člana Papinskog vijeća za kulturu i tajništva vijeća Europskih biskupskih konferencija koji je i sam aktivno sudjelovao u izradi dokumenta. "Mislim da nitko od nas u ovoj prostoriji - izjavio je don Peter Fleetwood - nije odrastao bez vila, čarobnjaka i vještica", a s obzirom na djela J. K Rowlingove koja je "po uvjerenju kršćanka, iako ne i praktikantica u tradicionalnom smislu" dodao je don Peter da njena djela "nisu loša. Ona ne služe kao ideološki stjegovi protiv kršćanstva. Ako sam ja dobro razumio namjeru autorice Harry Pottera, oni (romani) predstavljaju pomoć djeci da uvide razliku između dobra i zla. I ona je u tome vrlo jasna".

Budući da smo na stranicama ovog lista, a još opširnije u knjizi Proroci novoga doba, sadržaj romana o Harry Potteru kritički analizirali u kontekstu sve veće popularizacije vještičarstva u našoj sredini, a kako je to bilo već prije pune dvije godine, smatrali smo uputnim opetovati naš raniji stav o spomenutom predmetu.

"Ipak, čini mi se da bi bilo nepravedno u odnosu na samu spisateljicu, a još više u odnosu na ljubitelje avantura malog čarobnjakova šegrta, ako ne bih podcrtao da postoji bitna razlika između J. K. Rowlingove i svih drugih pisaca koje obrađujem u ovoj knjizi. Ako bi se Rowlingovoj i moglo prigovoriti na odabiru teme– vještice; na pridobivanju naklonosti najmlađih čitatelja - za bijelu magiju; i zbog nerazlikovanja između vještičarstva i kršćanstva - vještice koje slave kršćanske blagdane (i to na nekršćanski način), ipak, za razliku od svih drugih pisaca koje analiziram u ovoj knjizi, jedino kod nje nema eksplicitno izraženog prezira naspram kršćanstva; nema napadanja vjere i morala; prizori u romanima nisu vjerodostojna interpretacija stvarnih magijskih iskustava s nekim dubljim, skrivenim značenjem i, do trenutka zaključenja ove knjige, nisam pronašao nikakav podatak koji bi ukazivao da je i sama Rowlingova upletena u svijet magije. Navedene razlike nipošto nisu beznačajne, iz čega proizlazi i različit moralni sud njezina opusa" (J. Blažević, Proroci novoga doba, Teovizija, Zagreb, 2001., str. 189-190).