|
VATIKANSKA PRISJEĆANJA (9)
Čišćenje sjećanja
Predkorizmeni dani najavljuju sve brojnije
sudjelovanje hodočasnika, uz neke popratne događaje koji nemaju nikakve veze s
Velikim jubilejem, kao što je isticanje transparenata na Kupoli sv. Petra.
Vrhunac korizmenog slavlja dogodio se jedne nedjelje, kad je Papa javno priznao
brojne propuste i sablazni od prošlosti do danas i zamolio oprost zbog svega
toga.
LJUDEVIT MARAČIĆ
10. veljače 2000.
Uvečer u Svetom Jeronimu kardinal Sodano
predvodio je svetu misu u povodu spomendana bl. Alojzija Stepinca. Podsjetio je
na svoju nazočnost u Mariji Bistrici, gdje je Papa proglasio blaženim pokojnoga
Kardinala. Sudjelovao je lijepi broj svećenika, redovnica i laika koji tvore
tzv. Rimsku koloniju od više stotina hrvatskih vjernika.
11. veljače
Gospa Lurdska, jubilej bolesnika i
bolničkog osoblja. Jako puno sudionika. Na Trgu je Papa predvodio euharistijsko
slavlje kojemu je prisustvovalo oko 40.000 bolesnika i pratitelja. Popodne je
Bazilika bila načičkana bolničarima i bolesnicima u kolicima. Navečer pak noćna
procesija pred Bazilikom, sa završnom molitvom na ulazu. Potresan prizor.
14. veljače
Dopodne tri puna sata ispovijedanja, ali
je bilo puno posla pa je sve brzo prošlo. Imao sam i zgodnu scenu pred
ispovjedaonicom. Skupina gluhonijemih vjernika, njih petoro, koji su se
ispovijedali na svoj način, s puno mimike i pokreta, nije krilo iskrenu želju da
se kaju i dobiju odrješenje. Radosno su me dočekali na izlazu i pozdravili.
Takvih je kraljevstvo nebesko.
17. veljače
Ovdje ima puno pomoćnih ispovjednika, pa
je tako na naš poziv iz Splita došao fra Filip, gvardijan samostana sv. Frane na
Obali. Ostaje mjesec dana da s nama podijeli tegobe i radosti Svete godine.
Rekli su mi da je danas hrvatskoj ispovjedaonici, gdje se nalazio on da me
zamijeni, pristupila međugorska vidjelica Marija Pavlović, sada udata u Milanu,
i da se nakon toga napričala s fra Filipom, oko sat vremena. Pomalo sam
ljubomoran što nije na mene "nabasala".
23. veljače
Skoro cijeli dan na Kupoli sv. Petra
događale su se neobične stvari. Tri su se čovjeka, naime, uspjela spustiti nešto
niže od samoga vrha i razviti veliki transparent u prilog baskijskoj borbi za
samostalnost. A da stvar ne bi imala samo politički naboj, dodali su i neke
parole u prilog ekologiji. Vatikanski i talijanski vatrogasci imali su pune ruke
posla punih pet sati.
28. veljače
Bilo je vrlo naporno, nedjelja u Svetoj
godini. U pet sati ispovijedanja imao sam puno ispovijedi. Uglavnom su to
hodočasnici iz talijanskih biskupija. Kada sam izlazio nakon jutarnjeg turnusa,
jedva sam se probio kroz stisnuto mnoštvo, a zanimalo me kako to izgleda na
Trgu. Bilo je vrlo živahno i zanimljivo, ugođaj koji znaju stvoriti samo
Talijani.
4. ožujka
Sveti Kazimir. Nacionalno hodočašće iz
Litve dalo je pečat ovom danu. Bilo ih je preko 2.000, što je jako puno ako se
uzme u obzir i udaljenost. O podne je bila svečana jubilejska misa Vitezova sv.
Groba. Njih je pak bilo oko 2.500. U bijelim plaštevima s crvenim križem
(muškarci) i u crnim pelerinama (žene) doimaju se dosta živopisno, s mnogo
folklornih primjesa. Misa je bila koncertna, a dirigirao je glasoviti Riccardo
Muti, uz sudjelovanje Bečke filharmonije.
11. ožujka
Čudna subota. Do podne se na Trgu okupilo
oko 13.000 rotarijevaca (!) na misu i susret s Papom. Za njih su mi govorili još
u Zagrebu da su prethodnica masonerije, ali mi se čini da neke pojmove valja
korigirati, ili bar dopuniti. Popodne je bila velika stiska i pravi krkljanac u
Bazilici. Najprije se izredalo nekoliko hodočasničkih misa, od kojih je ona iz
biskupije Pistoia privukla bar 6.000 vjernika. A Bazilika je već bila
pripremljena za sutrašnji veliki događaj, Papinu misu korizmene nedjelje, na
kojoj će vrh Katoličke Crkve javno zatražiti oproštenje za promašaje i pogreške
crkvenih ljudi u prošlosti.
12. ožujka
Nedjelja oprosta. Osjećam se ponosno i
sretno nakon onoga što se danas dogodilo u Bazilici, makar znam da ima i onih
koji to drugačije doživljavaju. Papa je učinio doista herojski čin, javno
priznavši grijehe i sablazni svih kršćana u povijesti i danas. Bilo je pokušaja
da ga razuvjere, kako bi odustao od te geste, ali Papa je uporan i mnogi su zato
jako sretni. To samo učvršćuje vjeru i potvrđuje istinu o stijeni na kojoj Crkva
počiva. Posebno mi je drago što Papa ne traži nikakvu recipročnost, a hoće li i
kako će drugi reagirati, to više nije naš problem. Crkva je očistila memoriju,
kako voli Papa isticati, i sada se može slobodnije okrenuti nova stranica u nadi
da se mnoge stvari neće više ponavljati.
(Nastavlja
se.)
|