VERITAS - br. 10/2003.

>[SADRŽAJ]<

USPOMENE

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (9)

Čišćenje sjećanja

Predkorizmeni dani najavljuju sve brojnije sudjelovanje hodočasnika, uz neke popratne događaje koji nemaju nikakve veze s Velikim jubilejem, kao što je isticanje transparenata na Kupoli sv. Petra. Vrhunac korizmenog slavlja dogodio se jedne nedjelje, kad je Papa javno priznao brojne propuste i sablazni od prošlosti do danas i zamolio oprost zbog svega toga.


LJUDEVIT MARAČIĆ

10. veljače 2000.
Uvečer u Svetom Jeronimu kardinal Sodano predvodio je svetu misu u povodu spomendana bl. Alojzija Stepinca. Podsjetio je na svoju nazočnost u Mariji Bistrici, gdje je Papa proglasio blaženim pokojnoga Kardinala. Sudjelovao je lijepi broj svećenika, redovnica i laika koji tvore tzv. Rimsku koloniju od više stotina hrvatskih vjernika.

11. veljače
Gospa Lurdska, jubilej bolesnika i bolničkog osoblja. Jako puno sudionika. Na Trgu je Papa predvodio euharistijsko slavlje kojemu je prisustvovalo oko 40.000 bolesnika i pratitelja. Popodne je Bazilika bila načičkana bolničarima i bolesnicima u kolicima. Navečer pak noćna procesija pred Bazilikom, sa završnom molitvom na ulazu. Potresan prizor.

14. veljače
Dopodne tri puna sata ispovijedanja, ali je bilo puno posla pa je sve brzo prošlo. Imao sam i zgodnu scenu pred ispovjedaonicom. Skupina gluhonijemih vjernika, njih petoro, koji su se ispovijedali na svoj način, s puno mimike i pokreta, nije krilo iskrenu želju da se kaju i dobiju odrješenje. Radosno su me dočekali na izlazu i pozdravili. Takvih je kraljevstvo nebesko.

17. veljače
Ovdje ima puno pomoćnih ispovjednika, pa je tako na naš poziv iz Splita došao fra Filip, gvardijan samostana sv. Frane na Obali. Ostaje mjesec dana da s nama podijeli tegobe i radosti Svete godine. Rekli su mi da je danas hrvatskoj ispovjedaonici, gdje se nalazio on da me zamijeni, pristupila međugorska vidjelica Marija Pavlović, sada udata u Milanu, i da se nakon toga napričala s fra Filipom, oko sat vremena. Pomalo sam ljubomoran što nije na mene "nabasala".

23. veljače
Skoro cijeli dan na Kupoli sv. Petra događale su se neobične stvari. Tri su se čovjeka, naime, uspjela spustiti nešto niže od samoga vrha i razviti veliki transparent u prilog baskijskoj borbi za samostalnost. A da stvar ne bi imala samo politički naboj, dodali su i neke parole u prilog ekologiji. Vatikanski i talijanski vatrogasci imali su pune ruke posla punih pet sati.

28. veljače
Bilo je vrlo naporno, nedjelja u Svetoj godini. U pet sati ispovijedanja imao sam puno ispovijedi. Uglavnom su to hodočasnici iz talijanskih biskupija. Kada sam izlazio nakon jutarnjeg turnusa, jedva sam se probio kroz stisnuto mnoštvo, a zanimalo me kako to izgleda na Trgu. Bilo je vrlo živahno i zanimljivo, ugođaj koji znaju stvoriti samo Talijani.

4. ožujka
Sveti Kazimir. Nacionalno hodočašće iz Litve dalo je pečat ovom danu. Bilo ih je preko 2.000, što je jako puno ako se uzme u obzir i udaljenost. O podne je bila svečana jubilejska misa Vitezova sv. Groba. Njih je pak bilo oko 2.500. U bijelim plaštevima s crvenim križem (muškarci) i u crnim pelerinama (žene) doimaju se dosta živopisno, s mnogo folklornih primjesa. Misa je bila koncertna, a dirigirao je glasoviti Riccardo Muti, uz sudjelovanje Bečke filharmonije.

11. ožujka
Čudna subota. Do podne se na Trgu okupilo oko 13.000 rotarijevaca (!) na misu i susret s Papom. Za njih su mi govorili još u Zagrebu da su prethodnica masonerije, ali mi se čini da neke pojmove valja korigirati, ili bar dopuniti. Popodne je bila velika stiska i pravi krkljanac u Bazilici. Najprije se izredalo nekoliko hodočasničkih misa, od kojih je ona iz biskupije Pistoia privukla bar 6.000 vjernika. A Bazilika je već bila pripremljena za sutrašnji veliki događaj, Papinu misu korizmene nedjelje, na kojoj će vrh Katoličke Crkve javno zatražiti oproštenje za promašaje i pogreške crkvenih ljudi u prošlosti.

12. ožujka
Nedjelja oprosta. Osjećam se ponosno i sretno nakon onoga što se danas dogodilo u Bazilici, makar znam da ima i onih koji to drugačije doživljavaju. Papa je učinio doista herojski čin, javno priznavši grijehe i sablazni svih kršćana u povijesti i danas. Bilo je pokušaja da ga razuvjere, kako bi odustao od te geste, ali Papa je uporan i mnogi su zato jako sretni. To samo učvršćuje vjeru i potvrđuje istinu o stijeni na kojoj Crkva počiva. Posebno mi je drago što Papa ne traži nikakvu recipročnost, a hoće li i kako će drugi reagirati, to više nije naš problem. Crkva je očistila memoriju, kako voli Papa isticati, i sada se može slobodnije okrenuti nova stranica u nadi da se mnoge stvari neće više ponavljati.

(Nastavlja se.)

>[SADRŽAJ]<