Zahvaljujem na Vašim lijepim željama i g. Vedranu Koruniću na poklonjenom Zborniku 4. hrvatskog kongresa, ali mi dopustite i nekoliko osvrta na Vaš "demanti". Više puta se na našim stranicama našao prigovor Crkvi zbog "inkvizicije i križarskih ratova", uglavnom kao najjači argument ili, možda, uslijed nedostatka argumenata! No, prijeđimo na srž!

Svaku svoju tvrdnju u pet ranijih priloga nastojao sam potkrijepiti navodom iz Vaša tri Zbornika pa se sada pitam, izuzev Vašeg traženja za pojašnjenjem termina "spiritualizacija medicine", koju od iznesenih tvrdnji pokušavate demantirati? Čitajući Vaš "demanti" nisam stekao dojam da je i jedna od mojih postavki dovedena u sumnju. Izuzev općih etiketa, prigovora ili sudova o svećenstvu, inkviziciji i križarskim ratovima, ne nalazim potkrijepljenih prigovora na izloženi prikaz New age medicine. Sigurno, puno je zanimljivih tema na koje u Vašem dopisu ukazujete i o kojima bismo, nekom prigodom, možda i mogli razgovarati, ali "demanti" kojeg upućujete ostaje prilično apstraktan. Ipak, pokušat ću se na njega osvrnuti u sljedeće tri točke, svjestan mogućeg skretanja u polemiku koja već izlazi izvan okvira naše teme.

1. Pojam spiritualizacija medicine pojasnio sam u "Veritasu" br. 3/2003. pa neka bude dovoljno ponoviti kako pod njim podrazumijevam one iscjeliteljske tehnike koje uvažavaju duhovnu dimenziju čovjeka, dakle, koje se zasnivaju na religioznom pojmovlju i tehnikama samospasenja, neovisno o prisutnosti zazivanja duhova, energija, ili drugih entiteta. Pojam, po sebi, držim neutralnim, samo je važno da on uključuje i "duhovnu dimenziju" u procesu čovjekova iscjeljenja pa ma kako ona bila interpretirana. Već i samo na temelju rezultata Svjetske zdravstvene organizacije iz 1998. godine očito je da duhovni život u znatnoj mjeri utječe na ljudsko zdravlje pa je i svrha objavljenih priloga u "Veritasu" bila dati potporu istraživanju duhovnih doprinosa u holističkom iscjeljenju, ali s katoličkog gledišta. Dakle, prilozi su objavljeni u katoličkim novinama, kao katoličko promišljanje, i kao orijentir katolicima. Međutim, s obzirom na pokazani HUPED-ov strah pred kritikom i drugačijim gledištem, čudno je da HUPED nama prigovara zbog inkvizicije i "spaljivanja svih sumnjivih" sve dok je sam orijentiran jednostrano. Nije li pomalo prijetvorna i HUPED-ova tvrdnja da zazivanje duhova ili drugih entiteta "ne spada u domenu HUPED-ovog rada, a niti bi medicina na to pristala" kad na str. 106. HUPED-ovog Zbornika radova 1. kongresa (a, između ostalog, zbog sličnih elemenata smo se i oglasili na stranicama našeg lista!) dr. Vlado Poznovija, pod naslovom "Djelovanje nekih tehnika energetske medicine", piše da "su uključeni susreti s bićima iz drugih vremena i prostora" (nisu li to neki duhovi?!), nadalje, bioenergetičar Giovanni Garbin vrši "egzorcizme" (dakle, istjeruje "duhove"), ili reiki majstori kontaktiraju s "duhovima vodičima", drugi pak s "inteligentnim energijama", a i dopis dr. Šimetina, kojeg ćemo analizirati u sljedećem prilogu, odnosi se na "tehnike provođenja Duha Svetoga kroz tijelo", ili, "pozitivnih energija"… itd.? Dok HUPED Katoličkoj Crkvi prigovara zbog srednjovjekovnoga primitivizma, istovremeno u njegovom se krilu pokušava upravo legalizirati pravo natražnjaštvo i praznovjerje, iako danas živimo u trećem tisućljeću! Nadalje, slijedi tvrdnja da HUPED pokreće iskorake u Europu, uz konstataciju: "U Zborniku radova s 3. kongresa je ukratko opisano kako je u svakoj državi EU to zakonski regulirano". Nakon što smo elaborirali i taj 3. Zbornik nismo stekli dojam da je u zemljama napredne EU prihvaćeno išta više od akupunkture, kiropraktike, osteopatije i manipulacije te homeopatije, dok u Hrvatskoj vlada pravi vašar na tome području, a HUPED ga pokušava još i institucionalizirati. Ako su dobronamjerna i nepristrana HUPED-ova nastojanja "ustanoviti standarde u obavljanju nekonvencionalne medicinske prakse kroz zakonsku regulativu", onda smo se ipak nadali da bi i naša kritika bila dobrodošla, budući da smo i mi za istu stvar, te smo baš zato i ukazali na one elemente koji kršćanima nisu prihvatljivi. Štoviše, najavljeno otvaranje jednoga Centra za duhovnu medicinu pri Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, kojeg su pokrenuli stručnjaci Kliničkog bolničkog centra Zagreb i predstavnici Zagrebačke nadbiskupije, Kristoterapija, hagioterapija, kao i razni srodni znanstveni simpoziji, svjedoče da i Katolička Crkva ne živi izvan vremena, nego da se brine za čovjekovo "holističko" zdravlje. Željeli bismo potaknuti i HUPED da razmisli o ozbiljnoj selekciji velikog dijela iscjeliteljskih tehnika, dakle onih koje su bez znanstvene osnove, osim ako se HUPED ne želi izolirati podupiranjem infantilne antropologije i kozmologije baštinjene iz drevnih primitivnih kultura, gnosticizma, alkemije… i tako se isključiti iz ozbiljne znanstvene suradnje.

2. Slijedeći prigovor sadržan je u HUPED-ovom pitanju: "otkud Vam pravo da bacate kamenje na ostale vjeroispovijesti..."? Odgovaram protupitanjem: gdje i na koje vjeroispovijesti smo bacali kamenje? Nadalje, koju vjeroispovijest zastupa HUPED, i koliko je legitimnih predstavnika te vjeroispovijesti prisutno u HUPED-u? Nemamo mogućnosti upuštati se u temu međureligijskog dijaloga o kojoj, s katoličkog stajališta, postoji stvarno obilna literatura, nego ćemo se ograničiti na Vaš prigovor. Yoga koju HUPED promiče nije čisto hinduistička, kao što ni Reiki i Bruno Gröning nisu protestantski, pravoslavni, niti katolički! A ipak je sve religiozno obojeno - ali sinkretistički! Pitajmo se, nadalje, što HUPED nudi izvorno židovskoga, islamskoga ili budističkoga? Prema tome, ono što smo mi kritizirali bilo je promicanje ezoterijsko-magijskih elemenata, napose gnostičkih i newageovskih… kao i njihovo miješane s elementima preuzetim iz velikih svjetskih religija, kojima je pridodano novo značenje, različito od onoga koje su imali u religijama iz kojih su preuzeti. Većina HUPED-ovih terapija teško je prihvatljiva i jednoj institucionalnoj religiji pa je HUPED-ovo promicanje neke nadreligiozne duhovnosti, koja relativizira i krivo interpretira institucionalne religije kršćanstvu, neprihvatljivo.

3. Sljedeća HUPED-ova konstatacija niti ima biblijsko, niti kršćansko uporište: "s obzirom da je Isus otkupio naše grijehe na križu, ne znači li to da svi oni koji ga prihvate više ne moraju patiti i biti bolesni, odnosno snositi posljedice svojih grijeha? Pa upravo je to i smisao Isusova otkupljenja i raspeća". Da, to je eshatološki smisao Isusovog otkupljenja koji još čeka na svoje ispunjenje. O kršćanskom značenju patnje već smo pisali u prijašnjim prilozima pa se ne želimo više osvrtati unatrag, nego radije donosimo tek neke od Isusovih rečenica koje potiču na dragovoljno prihvaćanje patnje koja ne isključuje ni bolest: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti" (Lk 9, 23-24); "Uzmite jaram moj na sebe" (Mt 11, 29), ili sv. Petra: "Ljubljeni, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja" (1 Pt 4, 13). Vaša tvrdnja da "danas ne bi bilo potrebe niti za klasičnom medicinom, a niti za bilo čime drugim..." bit će u potpunosti točna tek kad nastanu "novo nebo i nova zemlja", jer će tek tada Bog "otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu" (Otk 21, 4). Do tada će, ipak, i svecima trebati liječnici! Nadalje, kada bi Vaša tvrdnja o besmislu osobnih patnji, onih koji su prihvatili Kristovo otkupljenje, i stajala onda bi dopis dr. Šimetina koji zagovara "suotkupiteljski" smisao patnje Brune Gröninga bio također besmislen. Budući da smo iz iste središnjice, dakle HUPED-a, zaprimili dva dopisa oprečnih gledišta, koja se međusobno isključuju, pozivamo Vas da, ubuduće, međusobno uskladite mišljenja kako bismo mogli plodonosno raspravljati.