Iza nas su velike promjene na političkoj sceni. Nedavno održani parlamentarni izbori donijeli su ono što je većina birača očito željela. Ali želje birača ne zaustavljaju se samo na pobjedi i na slavlju, nego na ostvarenju obećanja. Jesu li u Sabor doista izabrani oni koji "promiču pravdu za sve, napose za najugroženije", kako su vjernike s pravom glasa pozivali na izbore naši biskupi, bit će uskoro očito. Hoće li i ovi izbori proći u stilu "obećanje ludom radovanje" vidjet će se također uskoro. Jedno je sigurno, a to je da toliko željenog boljitka neće biti bez istinskog angažmana svakoga građanina na svom radnom mjestu i u svojoj struci. Sjediti prekriženih ruku i čekati da nam bolje danas i sutra padne s neba, svakako nikada nije bilo u duhu evanđelja i u skladu s onim na što nas Isus Krist i Crkva pozivaju. Istinski vjernik svoju vjeru može, treba i mora očitovati i istinskim zauzimanjem za društvo u kojemu živi, a ne samo kritiziranjem svih negativnosti, kojima je možda i sam dao svoj aktivni ili pasivni doprinos.

Vrijeme došašća i božićno vrijeme dani su vjere, radosti i nade. To prije svega vrijedi za one subjekte i objekte nade koji naš pogled uzdižu prema vječnim vrijednostima, ali ni ovozemaljska nadanja ne moraju nužno biti jalova i prazna. Kršćanin tu svoju nadu usmjerava i na ono što ga trenutno muči ili zabrinjava, a htio bi to što prije popraviti. I sam Isus, uz to što naviješta radosnu vijest o čovjekovoj blaženoj vječnosti, i te kako se brine da ljudi, zbog kojih je došao na ovaj svijet, imaju i ono što im je potrebno ovdje, prije nego odu u Kraljevstvo koje im je došao objaviti. Oko njega su najčešće oni koji očekuju od njega ne samo dobru riječ, nego i konkretan znak Božje ljubavi i smilovanja. A Isus upravo kroz svoja znamenja i čudesa pokazuje svima da Bog ljubi upravo konkretnoga čovjeka, sa svim njegovim, pa i onim najobičnijim, potrebama, ali i bijedama. Čovjeka koji je gladan i žedan kruha, ali i pravde i dobrote, čovjeka koji je slijep, ali i koji ne vidi dalje od ove zemlje ili koji se bori s besmislom svog trpljenja.

Krist dolazi da bi iscijelio srca slomljena, da bi obrisao suze, da bi utješio i razveselio sve koji se nadaju ne samo boljem danas i sutra, nego i onom vječnom i neprolaznom dobru. Njegov dolazak ulijeva nadu svima koji ga traže iskrena srca, koji nisu zatvoreni u sebe, koji nisu zatrovani sebičnošću i mržnjom. I njih Krist želi preobraziti i učiniti ih ljudima dobre volje, ali on ne čini nasilje nad ljudskom slobodom, nego svojim Duhom potiče, opominje, poziva i usmjerava, a na svakom je čovjeku da na ta Božja nastojanja odgovori svojim pristankom: Neka mi bude kako ti želiš.

Vrijeme došašća i ozračje Božića dani su u kojima smo napose jako i intenzivno pozvani rasti u poniznoj poslušnosti, poput Majke Božje i sv. Josipa, ili poput sv. Ivana Krstitelja. Potiču nas i da se ugledamo u prostodušnost, u dobrotu i ljubav pastira, ali i u ustrajnost u traženju Gospodina, kakvu susrećemo kod triju kraljeva.