Nema sveca koji nije bio ponizan pred Bogom, i nema sveca koji nije radio ono što je Božja volja, iz ljubavi prema Bogu. A upravo to znači ljubiti: odlučiti se raditi ono što je Božja volja, naravno, iz ljubavi prema Stvoritelju, ne zbog straha od Boga kao da bi Bog bio okrutni sudac. Vrijedi i obrnuto: odlučiti se za ono što je Božja volja, znači ljubiti. Sam Gospodin kaže: "Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi" (Iv 14, 21). Sveti su ljudi svesrdno činili Božju volju i slaveći nebeskog Oca svojom poslušnošću i poniznošću, dali su zapravo sebi toliku slavu.

Ovdje ću spomenuti samo neke od svetaca čiji se spomendan slavi u sedmom i osmom mjesecu, a činili su velika djela iz ljubavi prema Bogu. Sveti Benedikt, čiji je spomendan 11. srpnja, iz ljubavi prema Bogu povukao se u samoću, u špilju. Tamo je boravio tri godine. Božja je volja bila za njega da u tišini sazrijeva. Nakon nekoliko godina organizirao je veliku zajednicu redovnika, nad kojom je upravljao i bio joj duhovni vođa. Ta je zajednica željela živjeti onako kako su živjeli prvi Kristovi svjedoci - apostoli. Osim benediktinskog ideala "moli i radi" ("ora et labora") sveti je Benedikt ukazivao na važnost poslušnosti i poniznosti. Ono najbitnije da bi se činila Božja volja za svetog Benedikta je - poniznost. U proslovu slavnog Benediktovog pravila zapisano je da onaj tko želi posjedovati istinski i vječni život, mora suspregnuti svoj jezik oda zla i svoja usta od prijevarnih riječi. Neka čini dobro, a kloni se zla, neka traži mir i ide za njim. Sam Bog kazuje da tko tako čini, prije nego li Ga zazove, odgovoriti će mu: "Evo me".

Kao što je bila Božja volja da po Benediktu nastane red koji se nazvao benediktinci, tako je i Božja volja da po Ignaciju iz Loyole, čiji je spomendan 31. srpnja, nastane red koji se naziva Družba Isusova. Nakon što je u ratu, boreći se na strani Karla V. u Španjolskoj bio teško ranjen, Ignacije Loyolski doživljava postupno obraćenje i odlučuje svoj život posvetiti Kristu i Crkvi. Već na završetku studija teologije Ignacije okuplja drugove, i nakon nekoliko godina oni počinju služiti Kristu kao Družba Isusova.

Htjela bih još reći koju riječ o svetom Augustinu, čiji je spomendan 28. kolovoza, a koji je nakon svog obraćenja postao sveti redovnik, kasnije biskup, proglašen naučiteljem Crkve. Sveti je Augustin napisao po Božjoj volji mnoštvo djela i zacijelo će se mnoga od njih čitati dok god bude svijeta. Od niza zanimljivih događaja, ovdje ću navesti samo jedan. Augustin kaže kako ga je jednom prilikom toliko mučila zubobolja da od boli više nije mogao ni govoriti. Tada je na pločicu napisao neka svi prisutni mole za njega. Oni su prignuli koljena da bi se pobožno pomolili i čim su započeli molitvu - bol je odmah nestala.

Zanimljiva je Augustinova misao o tome kako ljudi shvaćaju istinu, i kako istina može rađati mržnjom. Ljudi žele, kaže Augustin, da je istina ono što oni ljube, i ne žele biti prevareni, ne žele da im se dokaže da su na krivom putu. "Stoga mrze istinu zbog one stvari koju ljube kao istinu. Ljube istinu kad im svijetli, a mrze je kad ih osuđuje. Ljube je kad sebe otkriva, a mrze je kad njih otkriva."

Svetom je proglašena i Augustinova majka Monika, kojoj je spomendan prije Augustinovog, 27. kolovoza. Ona je godinama molila za Augustinovo obraćenje. Sam biskup Ambrozije utješio ju je riječima: "Sin tolikih suza ne može propasti." Augustin svoju majku u jednoj knjizi ovako opisuje: "… po odjeći žena, po vjeri muškarac, po sigurnosti starica, po ljubavi majka, po pobožnosti kršćanka."

Ovi sveci svijetle stoljećima. S bezbrojnim drugim svetim ljudima. Zajedničko im je ponizno služenje iz ljubavi prema Ljubavi.