Svanulo je predivno sunčano jutro. Sunce je usmjerilo svoje blistave zrake da bi ugrijalo hladnu i još uvijek ukočenu zemlju, da bi u njoj i u ljudima probudilo život i radost.

Korizma je! Ja sam tog jutra krenula na zagrebački Ksaver, onamo gdje se nalazi križni put Bogočovjeka Isusa Krista.

Stigla sam sva uznemirena i ušla u aleju mira i tišine, u zelenilo probuđene prirode, gdje su postaje križnog puta i stazice koje vode do raspeća i do Isusova groba.

Tiho, još tiše, otvorila sam molitvenik i predala svoje misli Bogu koji je hodio ovim teškim putem do svoga zemaljskog počivališta. Izgovarajući riječi molitve čula sam i cvrkut ptičica koje su odasvud svojim pjevanjem pratile moje molitve.

Hodajući polako od postaje do postaje Isusove muke, pred oči mi je dolazio i moj životni put, kao moj put križa, križa kojeg nosim cijeloga života.

Razmišljajući i izgovarajući riječi pjesme Presvetoj Majci odjednom sam osjetila veliku sličnost između njezine boli i boli koju i ja osjećam. I ja sam osjetila bol gubitka sina jedinca. I ja sam osjetila strahotu časa kad je njegovo mrtvo tijelo bilo na mojim drhtavim rukama.

I tada sam odjednom shvatila da je sve to bila Božja milost. Trebala sam je osjećati uvijek oko sebe, a nisam, zatvorena u svoju bol zbog gubitka dragoga djeteta. Bog mi je sada dopustio da osjetim djelić patnje Kristova križnog puta i da u njemu nađem utjehu.

Duboko potresena nad istinom vjere, stajala sam pod križem, osjećajući snagu i veličinu Božje milosti. Suze su mi samo klizile niz lice, dok sam otvorene duše i srca zahvaljivala Bogu za cijeli svoj život i za svu dobrotu kojom me obasipa.

Pred Božjim grobom upalila sam svijeću i Gospodina zamolila za pokoj duše svoga voljenog sina. Svijeća je tiho treptala, ptice su pjevale, a vjetrić je nježno ljuljao lišće na granama i zelenu travu, donoseći mi opet izgubljenu radost i nadu.

S velikom utjehom u duši tiho sam se okrenula i još tiše napustila to sveto mjesto. Na povratku, iako mi je pomalo smetala buka grada i užurbani život svuda oko mene, smirene duše i prepuna srca krenula sam prema Miroševcu, da bih i ondje upalila svijeću i položila cvijeće na grob svoga sina.

A sutra, na Uskrs, pjevat ću Kristu i čvrsto vjerovati da je i moje dijete našlo dom kod tebe, Uskrsli Kriste, kod tebe Bože koji si pobijedio smrt, tugu i bol sviju nas.