Petoro ljudi sjedi oko logorske vatre i kuje planove o tome tko je od njih "najopasniji", s kime se treba udružiti i skovati urotu, a koga se treba što prije riješiti… kako se domoći nešto hrane - jestivih bobica i biljaka, kukaca… bilo čega - da nadopune uvijek isti jelovnik od kojeg im je već muka - kukuruznu kašicu. I tako se to otegne otprilike sat vremena - i postane jedan od najgledanijih programa svjetskih TV kuća. Svjetskih, jer kod nas još uvijek, ma koliko se neki trudili da nas posuvremene, preživljavanje ili "Opstanak" - kako se dotični reality show zove, nije toliko zanimljivo.

"Opstanak" se snima u afričkoj divljini i, naravno, nema veze s rastezanjem kućnog proračuna. Namjera je američke TV postaje CBS News, koja je vlasnik showa, okupiti skupinu ljudi - po mogućnosti pretežno zgodnih i mladih (oni koji to nisu, moraju biti čudni ili smiješni, u svakom slučaju zabavni za pogledati) - i "pustiti ih" u divljinu bez igdje ičega, a onda s kamerama čekati da i sami "podivljaju" i međusobno se "izglođu". Cilj im je iz showa eliminirati jednu po jednu osobu - dok ne ostane jedan jedini - pobjednik. Koji onda osvaja poveću količinu novaca. Ali da bi do toga došao mora biti ponajprije lukav i podao, "pravi igrač", a tek onda i spretan i snalažljiv u raznim aktivnostima koje ih čekaju.

Odgledala sam jednu od epizoda - i dugo mi nije bilo jasno "u čemu je kvaka". Najtužnije je bilo gledati kako se, vjerojatno poprilično izgladnjela grupica ljudi, danima na kukuruznoj kašici, nadmeće u licitaciji koju im je kao nagradu organizirao voditelj showa - za sendvič, tanjur juhe, sladoled ili pivo. I u tome ljudi stvarno uživaju?! Ne mislim na natjecatelje, koji bar imaju neki cilj, osvojiti nagradu (ako ih to opravdava u svemu što čine i u srozavanju svoga ljudskog dostojanstva), nego na one koji sjede pred TV ekranima i, poput mene, izgube sat vremena gledajući… što?

Industrija zabave ono je u što se, po uzoru na moćnu svjetsku mašineriju, samo uz skromnije mogućnosti, pomalo pretvara i domaći TV program. Popularna reality televizija samo je jedan dio te industrije. Zabava, uz što manje poticajnog, edukativnog, kulturnog sadržaja ono je što se danas nudi i traži. Kod nas su vrlo omiljen oblik gubljenja vremena poznate "sapunice" koje njihovi fanovi neumorno prate i svaki dan iščekuju novi nastavak - a sve ih je više - i ne stiže se više sve pratiti, pa oni koji si to mogu priuštiti, u izmjenjivanju raznih serija mogu provesti bez prekida cijelo popodne ili večer. Stvarni svijet mnogim TV-ovisnicima (riječ je o već ozbiljnijem obliku ovisnosti) tako postaje dosadan i žive samo onaj obvezni dio koji moraju odraditi dok čekaju omiljenu zabavu - život iz mašte.

Zajedno s rastom popularnosti modernoga "obiteljskog ognjišta" - TV-prijamnika, pojavili su se tako u stručnoj literaturi i neki novi izrazi poput: TV-ovisnosti, TV-manijaka, TV-opsjednutosti i sl. Oni opisuju neka od obilježja ovisnika koji konzumiraju gotovo sve u TV-ponudi, ne znajući često ni što su sve odgledali. Neki od njih, tvrde stručnjaci i psiholozi, znaju reći kako se osjećaju kao hipnotizirani, pa se takav hipnotički učinak televizije uspoređuje čak s učinkom alkohola ili droga, kao sredstvom potiskivanja stvarnosti i bijegom u sanjarenje i bezbrižnost.

O utjecaju televizije na odgoj djece i mladih provedena su brojna istraživanja. Tako saznajemo da samo u tijeku jednog sata televizijskog programa za djecu i mladež možete izbrojiti do 25 scena nasilja. Do završetka osnovne škole svako dijete na ekranu vidi između 8 i 12 tisuća ubojstava i više od 100 tisuća scena nasilja - svake vrste, a do 18. godine prosječno će dijete provesti veći dio svog života gledajući televiziju, nego u bilo kojoj drugoj pojedinoj aktivnosti, izuzev spavanja. U područjima gradskog središta, jedna od tri obitelji koristi televiziju kao neprestanu pozadinu većine drugih aktivnosti… Djeca koju "odgaja" televizija imaju poteškoća u komunikaciji s drugom djecom, malo čitaju i slabiji su učenici, a emocionalne poteškoće ne pokušavaju razriješiti u obitelji nego u virtualnoj stvarnosti televizije ili videoigara.

Suvremeni audio-vizualni mediji pridonijeli su, naravno, i brojnim pozitivnim dostignućima današnjeg svijeta, i uvelike sudjelovali u njegovu napretku i oblikovanju. Osim što su poboljšali informiranost i educiranost, društvu i pojedincu nude još mnogo neiskorištenih pozitivnih mogućnosti i usmjerenja - ali uz ispravnu i umjerenu uporabu. Kao u svemu i ovdje je potrebno naći pravu mjeru. I u odabiru programa, i u količini vremena provedenog pred TV-om.

Televizija je u današnje doba postala središte svakoga doma, središte "obiteljskog života". Tako, čak i kad je sadržaj TV programa pozitivan i edukativan - provođenje većine slobodnog vremena pred ekranom još uvijek ostaje štetno i otuđujuće, osiromašuje osjećaj zajedništva obitelji. Kad komunikacija među članovima obitelji ne valja, uz stalno uključen TV još uvijek imate s kime komunicirati (jednosmjerno), a da ne morate ulagati nimalo truda i ljubavi u zajedništvo i toplinu ljudskih odnosa. TV će nadomjestiti razgovor, igru, učenje.

Taj odnos i utjecaj suvremenih medija na obitelj najbolje opisuje papa Ivan Pavao II. u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan medija (slavi se 23. svibnja 2004.), objavljenoj krajem siječnja, uz blagdan sv. Franje Saleškoga - zaštitnika novinara. Mediji su za obitelj i rizik i bogatstvo, kaže Papa. Naime, obitelji danas "uživaju u gotovo neograničenim mogućnostima u pitanju informiranja, obrazovanja, kulturnog razvoja, pa i duhovnog rasta... S druge strane, istim je tim medijima moguće i teško raniti obitelji, predstavljajući neprikladan ili čak izobličen pogled na život, na obitelj, na religiju i na moral. Ta moć da se ojačaju ili da se izbrišu tradicionalne vrijednosti, poput religije, kulture i obitelji, jasno je uočena na Drugome vatikanskom saboru, gdje je rečeno: 'Da bi se ti instrumenti ispravno upotrijebili neizbježno je potrebno da svi oni koji se njima služe poznaju norme moralnoga reda i da ih na tom području vjerno provode u djelo (Inter mirifica, 4). Komuniciranje u bilo kojem obliku mora uvijek biti nadahnuto etičkim kriterijem poštivanja istine i dostojanstva ljudskoga života.'"

Zato Papa prije svega ističe ulogu roditelja, koji trebaju urediti uporabu medija u kući, dati dobar primjer djeci vlastitim promišljenim i selektivnim korištenjem medija. Obitelji se, kaže Papa, ne smiju ustručavati kazati izdavačima, oglašivačima i državnim vlastima što je ono što žele i što je ono što ne žele. A to je posebno važno naglasiti. Jer, na taj način, vlastitom potražnjom, sami ćemo pridonijeti i drukčijoj, kvalitetnijoj, ponudi. Ne treba zaboraviti, da u mijenjanju stvari, uvijek trebamo krenuti od samih sebe. Jer mediji nisu uvijek samo manipulatori, "zavodnici" i pokretači trendova, nego i ogledalo našeg društva. I onoga što se u tome društvu cijeni i vrednuje.