|
VATIKANSKA PRISJEĆANJA (13)
Svećenici na Jubileju
Dane nakon svetogodišnjeg Uskrsa obilježila
je pojačana nazočnost svećenika cijelog svijeta, koji su došli u Vječni Grad
obaviti jubilejsku pobožnost nad grobovima apostolskih prvaka. Zapažen je i veći
broj hrvatskih dušobrižnika…
LJUDEVIT MARAČIĆ
30. travnja 2000.
Bijela nedjelja. Na Trgu sv. Petra
kanonizacija sv. Faustine Kowalske. Velika fešta za Poljake, koji su se okupili
u impozantnom broju, makar se najavljuje još veći broj Papinih zemljaka u
srpnju, na nacionalnom hodočašću Poljaka za Veliki jubilej. Inače, ova poljska
svetica i u Rimu privlači sve veći broj štovatelja. Tako u obližnjoj crkvi
Svetog Trojstva, s druge strane Generalne kurije Družbe Isusove, svakog dana
uvečer okupljaju se vjernici koji posebno podržavaju pobožnost Božanskom
milosrđu, za čije širenje nova svetica ima nedvojbene zasluge. Pogotovo sada
kada u Rimu ima sve više poljskih svećenika, redovnika i redovnica, koji daju
novi pečat i unose posebnu dinamiku u Vječni Grad. I kod nas u penitencijariji
Poljaci su najbrojniji, što me nimalo ne zabrinjava. Ima ih osam, što redovitih
što pomoćnih ispovjednika, a tu su i dva brata pomoćnika i četiri poljske
redovnice. Neki prema Poljacima u Rimu osjećaju određenu distancu (govore o "polonizaciji
Crkve"), ali osobno nemam nikakva razloga za dijeljenje takva mišljenja, dapače,
čini mi se da su mi nekako bliski.
1. svibnja
Početak najljepšeg mjeseca u godini. No,
ovdje se to sve slabije osjeća. U Bazilici sv. Petra nema nekih posebnih pučkih
marijanskih pobožnosti, a tek je na kraju svibnja predviđena marijanska
procesija u vatikanskim vrtovima, uz molitvu krunice i pjevanje marijanskih
napjeva. Danas sam s vikarom našega Kolegija, Poljakom o. Lucijanom, zastupao
"naše boje" na proslavi blagdana sv. Pija V., kada dominikanski ispovjednici pri
Svetoj Mariji Velikoj slave svoj dan. Tako se svake godine izmjenjuju
ispovjednici velikih papinskih bazilika u Rimu, zajednički slaveći god.
Dominikanci imaju svoj kolegij penitencijara (manje brojan od nas u Vatikanu), a
nalazi se s druge strane trga pred spomenutom bazilikom. Vrlo su blizu crkvi i
"radnom mjestu", ali im je boravište vrlo stisnuto, bez vrta i terasa. Pomalo
nam zavide na vatikanskim vrtovima i na prostoru kao i na blagodatima koje
donose ovakve prednosti, ali su i svjesni da imamo dvostruko više posla, bar za
vrijeme Velikog jubileja. Bilo je lijepo i ugodno provesti dva sata s braćom
dominikancima i s ostalim ispovjednicima koji su im se pridružili.
2. svibnja
Redovito stanje, dosta ispovijedanja, ali
i prilično kvalitetnih susreta. Zanimljivo je uočiti za Svete godine, kada nisu
predviđene masovnije skupine, tada su redovito obitelji koje dolaze na
ispovijed, i ti su sakramentalni susreti kudikamo sadržajniji i kvalitetniji od
masovnijih "upada", kada često nahrupe hodočasnici bez dovoljno pripreme, više
formalnosti radi. Popodne sam imao i manju skupinu naših Valpovčana, pa sam po
njima poslao pozdrave suradnici "Veritasa", Anici Penić, koju dobro poznaju
vjernici u Valpovu.
5. svibnja
Slobodno popodne iskoristio sam za posjet
braći franjevcima trećorecima u Generalnoj kuriji pri bazilici sv. Kuzme i
Damjana. Nisam znao da žive doslovno u pravom arheološkom okruženju. Sa svakog
prozora vidiš neku rimsku uspomenu. Ovdje trenutno borave i žive tri hrvatska
fratra, a fra Zvonimir Brusač vrši i službu generalnog definitora svoga Reda.
Inače, hrvatski redovnici se sada baš ne mogu hvaliti jakom zastupljenošću u
središnjim upravama svojih ustanova. Ugodno sam se osjećao među subraćom koju
poznajem i pozvao ih da mi uzvrate posjet u Vatikanu. Obećali su to učiniti
početkom lipnja, kada iz Zagreba dolazi njihov provincijal, moj poznanik i
donedavni kolega u službi.
7. svibnja
Nakon nekoliko "izvanrednih" nedjelja,
danas dopodne imali smo uobičajeni raspored službe u Bazilici. U 9 sati bilo je
jako živopisno i bučno: oko tri tisuće članova sedamdesetak glazbenih sastava
(ovdje ih nazivaju bande musicali) okupilo se na misi pri grobu sv. Petra, a
potom su izišli na Trg gdje su puna dva sata izvodili razne skladbe. Lijepo za
uho i ugodno za oko. Dakako, prilično živopisno s mnogo temperamenta, kako i
dolikuje južnjačkome mentalitetu.
9. svibnja
Utorak, dopodne jubilejska proslava
rumunjskih katolika. Preko 2.500 vjernika oko Pape, slavilo se na istočnom
obredu, kojemu pripada većina rumunjskih katolika. Kao i svaka istočnjačka
liturgija, prilično se oduljila, ali nisam zamijetio da se ljudi dosađuju.
Dakako, u to vrijeme bio je otežan pristup našim ispovjedaonicama, pa i nismo
imali posla. Na ručku je kod nas bio biskup Anton Bogetić, koji se sada nalazi
na Tajvanu, gdje se stavio na raspolaganju misijskom sjemeništu "Redemptoris
Mater". Kada god prolazi kroz Rim, rado navrati ovamo. Povezani smo ne samo
istim mjestom rođenja, nego i duhovnim srodstvom, jer je biskupu moja mama kuma.
14. svibnja
Nedjelja Dobrog pastira, dan duhovnih
zvanja. Papa je na Trgu sv. Petra zaredio nove svećenike za Rimsku biskupiju.
Bilo ih je tridesetak, od toga točno polovica dolazi iz neokatekumenskog
sjemeništa u Rimu. Kao i prošle godine. Tako se Rim još više internacionalizira,
jer većina ovih kandidata dolazi iz drugih zemalja, čak i s drugih kontinenata.
Oni pomalo upotpunjavaju rimske praznine koje su nastale pomanjkanjem zvanja. Od
tridesetak novih svećenika čini mi se, ako sam dobro zapamtio, svega trećina ih
je iz područja Rimske biskupije.
17. svibnja
Jubilej svećenika ispunio je Baziliku
cijelo dopodne. Dežurao sam nekoliko sati. Bilo je i svećenika, ali ne previše,
jer su oni već ranije imali zasebno pokorničko slavlje. Sada u Bazilici većina
njih želi obaviti individualnu pobožnost, pa se doista mogu vidjeti svećenici
kako pobožno obilaze i mole u najvećoj crkvi na svijetu. Čuo sam da je i
stotinjak hrvatskih svećenika došlo u Rim, iz raznih naših biskupija. Nisam
uspio zapaziti nijednoga, premda mislim da poznam dosta svećenika, posebno one
iz Zagrebačke nadbiskupije i iz rodne mi Istre.
(Nastavlja
se.)
|