VERITAS - br. 3/2004

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR

SVAKOGA DANA UČINITI NEŠTO IZ LJUBAVI PREMA BOGU

Primjeri potiču!

Od utjelovljenja Sina Božjega pa do njegova uskrsnuća, dapače do silaska Duha Svetoga, svaki Isusov čin na zemlji bio je čin ljubavi. Čin Božje savršene ljubavi. I može li uopće postojati Isusovo djelo koje nije iz ljubavi?


HENRIETA ZAJEC

Evanđelja su puna svjedočanstva o Isusovim djelima ljubavi. Ali ona su, naravno, samo jedan dio od svih Isusovih djela ljubavi koja je učinio na zemlji. Zato je na završetku svog Evanđelja sv. Ivan napisao kako je Isus učinio pred svojim učenicima i mnoga djela koja nisu zapisana u njegovoj knjizi, a ova su zapisana da oni koji čitaju vjeruju da je Isus-Krist, Sin Božji i da vjerujući imaju život u imenu njegovu. (usp. Iv 20, 30-31)

   

Isus je propovijedao iz ljubavi. Iz ljubavi je ozdravljao i činio čudesna djela koja nikada prije, a ni poslije njega nitko nije činio. Zatim, ozdravljao je one koji bijahu opsjednuti od Zloga. Isusovi učenici, vjernici također, u ime Isusovo ozdravljaju opsjednute od Zloga, jer im je Isus dao tu vlast. Ali u nekršćanskim religijama nema takvih ozdravljenja, niti postoji Onaj u čije ime bi se mogla događati takva ozdravljenja. Ali ono što spada u Isusova najveća djela ljubavi jest opraštanje grijeha. Ni Buda, ni Muhamed, ni bilo koji drugi "osnivač" bilo koje religije nije opraštao grijehe, a nije ni uzeo na sebe sve ljudske slabosti i grijehe, pa ih ponio na križ da bi ih tamo uništio. Nitko, osim Isusa, to nije ni mogao učiniti. A Isus opraštanjem grijeha objavljuje svoju božansku narav. Kad su uzetog, koji je ležao na nosiljci, donijeli pred Isusa, on, vidjevši njihovu vjeru, reče: "Hrabro sinko, otpuštaju ti se grijesi!"(Mt 9, 2) Neki od pismoznanaca su tada mislili da huli, jer su znali da grijehe može opraštati samo Bog. A u Isusu nisu prepoznali Boga. Međutim, Isus kroz evanđelja pokazuje kako bolest može biti i posljedica grijeha. Naravno da to ne znači da je svaki bolesnik ujedno i veliki grešnik. Netko i bolešću proslavlja Boga, a nekome je bolest "sredstvo" kojim se čisti od grijeha.

Božja se moć najviše očituje u opraštanju grijeha. Time što nam Bog oprašta grijehe objavljuje nam svoju narav i svemoć. U sedmom poglavlju Lukina Evanđelja Isus kaže grešnici: "Oprošteni su ti grijesi." (Lk 7, 48) Jer ta je žena, dok je Isus bio u posjeti kod jednog farizeja, saznavši da je On ondje, došla do Isusa, cjelivala mu noge i mazala ih pomašću. To je bio čin ljubavi prema Isusu kojim je ona dokazala da je već povjerovala da Isus može opraštati grijehe. On je zato i rekao da su joj oprošteni grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. A kome se malo oprašta taj malo ljubi. (Lk 7, 47) I otpustio ju je riječima: "Tvoja te vjera spasila." (Lk 7, 50)

Isusova opraštanja grijeha najavljivala su najveća moguća djela ljubavi koja se mogu uopće ostvariti. A to su ustanovljenje Euharistije i smrt na križu za grijehe čovječanstva. Zacijelo je Kristovo Tijelo pod prilikama kruha i vina u početku bilo apostolima neshvatljiva tajna, baš kao i nama danas. Ali Isus je obećao da će ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta. I njegova prisutnost u Euharistiji je čudo vječne Ljubavi koje se događa i može se događati jedino u kršćanskoj religiji. A ne bi se moglo događati da se nije dogodila Kristova žrtva na križu. Svakoga dana trebam si posvješćivati da je Bog moj Spasitelj koji je iz ljubavi umro za mene na križu. I onda se pitam što ja mogu učiniti iz ljubavi prema Bogu? Naravno, na svako djelo ljubavi koje činim potaknuta sam od Boga kao i svi drugi, jer bez Boga ne možemo učiniti ništa.

   

Majka Terezija je između ostalih djela ljubavi preporučila i ovo: "Provedite svaki dan jedan sat pred svetohraništem, pred živim Kristom i osluškujte što On govori vama, jer to je važno. I nikada nemojte raditi ono što znate da nije pravo. I imat ćete život!" Jedna osoba mi je rekla kako je ona prošle godine u korizmi provodila svaki dan pola sata, do sat vremena, pred svetohraništem. Ondje je molila pred pravim Bogom da On uveća njenu ljubav prema Njemu. Molila je za svoje potreba i za sve one koje voli, ali i za one koje ne voli tako jako. I kad je prošla korizma, ona je nastavila dolaziti pred svetohranište svakog dana, pa makar i vrlo kratko, da se pokloni Bogu i da sve preda u "Njegove ruke". I to je jedan čin iz ljubavi prema Bogu.

Tako je ona ostvarila smisao koji ima korizma. Činiti nešto iz ljubavi prema Bogu - svakoga dana.

>[SADRŽAJ]<