Nakon što je pregaženo još jedno ljeto, svijet se vraća svojoj kolotečini. Komično-žalosna realnost i netolerantnost novog Zakona o sigurnosti u prometu, rast cijena goriva i slično, gotovo da su jedine novosti i sveprisutne teme naših razgovora. Klasične analize odmora i ljetovanja već su svima pomalo i dosadile, tako da je od onih svijetlih tema ostala samo olimpijada i uspjesi naših športaša.

Gledajući olimpijadu ugodno sam se iznenadio sloganom ovogodišnjih igara: "Welcome home". Naime, olimpijada se ove godine održala u Grčkoj, u Ateni, gdje su i njeni korijeni. Grci su u olimpijadu odlično ukomponirali drevne motive - poljsko cvijeće i lovorov vijenac, tako da se kod svake dodjele medalja osjećao duh stare Grčke i starih natjecanja naših predaka. Igre su se vratile doma, što je posebno naglašeno na ceremoniji otvaranja, a tako su se i "osjećale", ako zanemarimo onih par (ne)sportskih skandala.

Nakon ljetnih odmora i mi smo se vratili svojim domovima. Unatoč suncu, moru i drugim ljepotama koje odmor pruža, vjerujem da nema čovjeka koji prilikom prelaska svoga kućnog praga nije pomislio nešto kao: "Svugdje je lijepo, al' doma je najljepše." Tu je moj krevetić, moja sobica, moje ovo, moje ono i - na kraju krajeva - moj televizor.

Televizori danas više nisu svjetsko čudo, ali su još uvijek najjači medij. Unatoč sve većoj popularizaciji Interneta, velika većina ljudi će radije pogledati Dnevnik ili vijesti, nego prosurfati nekim informativnim portalom, dok radio mnogi slušaju uglavnom samo u autu. Televizija je danas dostupna svima. Program je šarolik, za svakoga ponešto, i unatoč tome što ga konstantno kritiziramo, često provodimo sate i sate buljeći u te male (neki i u velike) kutijice, uživajući u omiljenoj seriji (čitaj: sapunici), emisiji, filmu...

Život bez televizora danas je gotovo nezamisliv, iako ta naprava sama po sebi ne proizvodi ništa čime bismo život učinili lakšim ili boljim. Unatoč tom apsurdu televizor je postao uobičajeni dio inventara, ne samo u našim domovima, već i u kafićima, čekaonicama, hotelskim sobama, trgovinama, apartmanima, autobusima, vlakovima... Stoga ovaj grafit: "Dom je tamo gdje je televizor", nije baš tako sveobuhvatan, no ipak ukazuje na jednu bitnu stvarnost, a to je visok utjecaj televizora i sličnih tričarija na ljudsku svakodnevnicu.

Premda već postoje pravi televiziomani - ljudi koji zaista pretjeruju u gledanju televizije, ta aktivnost za mnoge još uvijek ne predstavlja ovisnost. Gledamo je jer svi to rade i jer nas to veseli. Međutim, toplina doma danas je uvelike narušena nekim suvremenim detaljima, među koje spada i televizor. Današnja dnevna soba u svojoj sredini više nema stol oko kojega bi se obitelj okupila, nego televizor ili kućno kino oko kojega se najčešće svi posvađaju jer se ne mogu dogovoriti koji će se program gledati. Stoga nisu rijetki slučajevi da u jednoj kući imamo po dva, tri ili više televizora, koji u potpunosti razjedine obitelj i svakog pojedinca strpaju u njegov kut, gdje ga očekuje svijet kakav si sam u stvarnosti ne može stvoriti. Svatko od nas ima svojevrstan "televizor" u svom domu. To je taj "lajt" motiv na koji prvo pomislimo kad izbivamo iz kuće. To je ono zbog čega se osjećamo kao doma. To je ona najvažnija stvar zbog koje volimo biti doma i zbog koje se s radošću vraćamo doma.

A smije li razlog naše ljubavi i čežnje biti hrpa tranzistora i otpornika, nešto materijalno, ili ljubav traži nešto više, nešto duhovne prirode? Dom bi trebao biti mjesto radosti, mjesto zajedništva, posebne intime, mjesto uspomena, mjesto koje ima svoj posebni miris, posebni intenzitet svjetla... mjesto koje jednostavno nema drugog naziva nego - dom.

Stoga razmislite! Ako ste se vratili s godišnjeg odmora i uvidjeli da Vam tamo ništa osim televizora, ili nečeg njemu sličnog, nije nedostajalo, s Vama ili s Vašim životom nešto ne štima. Pokušajte se prisjetiti kad ste se posljednji put osjećali kao doma i što Vam je za to bilo potrebno. Možete li to vratiti i koliko je taj osjećaj daleko? Na svijetu postoje mnoga mjesta koja nam je Bog podario i na kojima nam može biti lijepo, ali samo jedno mjesto na svijetu se zove dom... i to s razlogom!