| VERITAS - br. 12/2004 |
>[SADRŽAJ]< |
|
VLČ. IVAN MILOVČIĆ, RAVNATELJ HRVATSKOG CARITASA Treća dimenzija darivanja I ove će godine došašće biti popraćeno velikom humanitarnom akcijom Hrvatskog Caritasa "Za 1000 radosti". Bit će to i prvi veliki angažman vlč. Ivana Milovčića koji je na dužnost ravnatelja Hrvatskog Caritasa stupio tek prije tri mjeseca. Ova nova dužnost, međutim, nije ga omela da ostane i dalje predavač liturgike na Teologiji u Rijeci. Za razgovor smo ga uspjeli zamoliti odmah nakon konferencije za novinare kojom je najavljena ovogodišnja akcija. Razgovarao: IVAN PENAVA
- Nama je, u principu, želja pomoći onima koji su potrebni materijalne pomoći. Ova želja je nešto što se u nama rađa ne samo na temelju humanosti i ljudskog osjećaja, nego i na temelju našeg kršćanskog poziva. Pomoći drugome osjećamo kao svoj zadatak i poziv, svoju kršćansku misiju, jer kršćanin po sebi mora biti osjetljiv za bližnjega. A ono po čemu je ova akcija specifična jest najprije vrijeme u kojem se događa i blagdan na koji je fokusirana, a to je božićno vrijeme, vrijeme darivanja. Mi u ovoj božićnoj akciji uz to što želimo pomoći drugima, onima najpotrebnijima, želimo i senzibilizirati ljude koji su u ovo vrijeme previše oraspoloženi za darivanja. Ta darivanja mogu postati besmislena, jer ako se nekome pokloni dar koji on neće znati cijeniti, ili mu nije potreban, onda je to doista darivanje koje je uzaludno i bez svrhe. Mi želimo da darivanje bude pravo i istinsko. Mislim da je božićno vrijeme pogodno za to, pogotovo zato što, s jedne strane, postoji opasnost od komercijalizacije Božića, a s druge strane postoji evanđeoski zahtjev da budemo osjetljivi za ljude koji su stvarno u potrebi i u neimaštini, te jedva spajaju kraj s krajem, ili jedva preživljavaju.
- U vrijeme prošlogodišnje akcije nisam bio u ovoj službi, ali hvala Bogu imam podataka i o toj akciji. S obzirom da je prošlogodišnja akcija bila test-akcija, jer je bila prva i zato se teško mogao predvidjeti odziv na nju, rekao bih da je po svojim rezultatima bila iznad očekivanja. Teško je bilo pretpostaviti da će se 61 tvrtka, organizacija i institucija dobrotvornim prilozima ili sponzorstvom uključiti u našu akciju. Teško je bilo predvidjeti da su tolike tvrtke, institucije i ljudi u njima osjetljivi za socijalnu situaciju ovoga našeg vremena. Evo, ako treba govoriti i u brojkama, mogu reći da je prikupljeno 2.600.000 kn. Time je pomognuto gotovo 1.200 obitelji. Međutim, ta pomoć nije dijeljena samo pojedinim obiteljima, već se upotrijebila i za obnavljanje jednog apartmana u bolnici "Rebro", za roditelje koji svoju djecu dopraćuju na liječenje. Upravo ovih dana će biti i blagoslov tih prostorija. Imali smo i donatore koji se nisu novčano priključivali, nego na druge načine: u naravi, u hrani i odjeći ili svojim uslugama, tako da je ova akcija šira od onoga što se može izraziti svotom novca koju smo prikupili.
- Ja bih ovdje razlikovao dvije komponente ove akcije. Jedna komponenta je, teritorijalno gledano, područje s kojeg skupljamo donacije, a druga komponenta je područje na koje distribuiramo to što smo skupili. U ovom distribucijskoj komponenti pokrivamo cijeli teren Hrvatske biskupske konferencije, kroz mrežu biskupijskih i župnih Caritasa. Međutim, u ovoj komponenti prikupljanja za sada još nismo uspjeli proširiti akciju na cijeli teritorij naše Domovine. Prikupljanje se za sada nekako ograničava na teren grada Zagreba i šire okolice. U tom segmentu želim da se proširimo na sakupljanje i izvan Zagreba, praktički na teren cijele Domovine.
- Dva su popratna događaja naše akcije već dogovorena. Prvi događaj koji planiramo održat će se 9. prosinca u 19:30 u Dramskom kazalištu "Gavela". Bit će to dobrotvorni koncert glazbene skupine "Apostoli mira", u organizaciji Sakralne galerije "Laudato" i Nacionalnog centra udruge "Vojska Bezgrešne", u povodu 150. obljetnice proglašenja dogme o bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije te će prihod od prodaje ulaznica biti darovan Hrvatskom Caritasu. Drugi događaj, koji već možemo najaviti, održat će se 11. prosinca od 10 do 13 na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. U suradnji s Hrvatskim šumama održat će se prigodna prodaja božićnih drvaca (s busenom). Prihod je također namijenjen Hrvatskom Caritasu.
- Za ovu smo akciju u Hrvatskom Caritasu oformili tim koji vodi sve što je vezano uz kaciju. Voditelj tog tima je gosp. Boris Peterlin koji je inače voditelj specijalnih projekata u Hrvatskom Caritasu. Uz njega postoje i drugi članovi tima koji svojom stručnošću i znanjem osmišljavaju i ostvaruju akciju. Ovaj tim u pojedinim je segmentima angažirao i stručne službe: dizajnerske, marketinške i druge. Slogan akcije, kao i sami materijali, dinamika, vizuali... nastajali su kristalizacijom u interaktivnoj komunikaciji unutar tima, suradnika i djelatnika Hrvatskog Caritasa.
- Mislim da je u ovom božićnom vremenu važno prepoznati tu treću dimenziju u odnosu "ti i ja". Naime, Bog daruje svoga Sina radi ljudi i radi našeg spasenja. Kad mi darivamo, pitanje je koliko time stvarno želimo jedni druge obradovati i pomoći. Možda je naš dar izraz podilaženja, ili bahatosti, ili oholosti, možda darovi i nisu potrebni onome kome ih darujemo, možda primatelj ne zna cijeniti dar, a možda postoje objektivni razlozi zašto taj dar nije pogođen. Kada u odnosu "ja i ti", kao darovatelj i primatelj otkrivamo treću dimenziju, to znači onu osobu koja je doista potrebna, onda je to produbljenje našeg odnosa. To je ta dubina, ili ta treća dimenzija darivanja. Dakle, kad ja tebi poklanjam dar, koji ima šansu ili rizik da bude i ne prihvaćen, ali ako kod toga dara ti ili ja, kao darivatelji ili primatelji zajedno darujemo trećoj osobi kojoj je doista potrebno, onda je to treća dimenzija i onda se time zatvara krug i zapravo se ulazi u dubinu darivanja. Radovanje je ono bitno prisutno u darivanju i ako je ono probuđeno kod osobe kojoj je to zaista potrebno, onda je krug radosnih osoba proširen.
- Tko će tu otkriti stvarni navještaj samog Isusa Krista, doista ovisi o svakoj pojedinoj osobi. Mislim da jednu navjestiteljsku ulogu vršimo time što pokušavamo ljude učiniti osjetljivijima za druge. Mi ovdje, zapravo, ljudima koji su povjerovali Isusu Kristu, omogućavamo da ostvaruju svoju potrebu i želju, konačno i Isusovu zapovijed ljubavi prema drugome. Kada je čovjek prepušten sam sebi da bira onoga kome će pomoći, onda vrlo često u izboru može i pogriješiti. Kad to ide kroz jedan institucionalizirani način pomaganja ta se opasnost smanjuje. Dakle, kršćanin kad ne bi imao organizacije poput Caritasa, koja se brine za otkrivanje potrebnih morao bi sam tražiti kome će pomagati. Caritas zapravo kršćaninu nudi mogućnost da se sam ne mora naprezati oko toga kome će pomoći, jer već prema evidencijama biskupijskih i župskih Caritasa imamo uvid u situaciju onih kojima treba pomoći. Mislim da je Caritas tu više zbog onih koji daruju, nego li zbog onih koji primaju dar. Oni koji daruju u kontekstu Caritasa motivirani su evanđeljem. I to je dio funkcioniranja ili ostvarivanja njihovog kršćanstva. Evo mislim da bi se ovdje negdje trebao dogoditi pomak u percepciji Caritasa u našoj kršćanskoj svijesti. Caritas postoji radi mene koji mogu i trebam drugome pomagati. Tu je da mi pomogne da to jednostavno i ostvarim.
- Zadnja služba koju sam vršio u Riječkoj biskupiji bila je služba rektora i ekonoma sjemeništa te predavača liturgike na teologiji u Rijeci. Prije toga sam imao pastoralne službe u Krčkoj biskupiji. Službe u sjemeništu i teologiji nisu izravno povezane s djelovanjem Caritasa, osim onog elementa u kojem se bogoslovi trebaju odgajati za karitativnu osjetljivost. I o tome sam kao rektor vodio računa. To ne znači da je tu bilo izravnog kontakta s Hrvatskim Caritasom, no u istoj zgradi u kojoj su sjemenište i Teologija u Rijeci, djeluje i riječki Caritas. U tom smo smislu imali vrlo bliske susrete, jer smo bili pod istim krovom. U prijašnjoj službi, kao župnik, bio sam povezan s Caritasom, jer je bilo vrijeme rata, a u župi smo imali i izbjeglice koje je trebalo pomagati. Tada je Caritas djelovao punom parom, pogotovo u distribuciji hrane, odjeći i druge pomoći.
- Nisam očekivao takvu službu u Crkvi, iako stojim na raspolaganju biskupu za sve potrebe koje Crkva ima u svojim službama, jer on je taj koji o tome odlučuje i određuje. Bio sam iznenađen ovom odlukom jer nisam mislio da ću dobiti neko zaduženje na nacionalnoj razini. Ova služba izlazi iz okvira biskupijske pa i međubiskupijske razine. To, istinu govoreći, nisam očekivao. Ali kada mi je to bilo ponuđeno i kada mi je otvorena ta mogućnost, onda sam je i prihvatio, vjerujući da će me i u ovoj službi Bog voditi i nadahnjivati, a da će me dobri ljudi i suradnici pratiti svojom podrškom i pomoću. Pa mogu reći da su se u ova nepuna tri mjeseca, koliko sam ovdje, ta moja očekivanja i ispunila. |
||
>[SADRŽAJ]<