"Katolički tjednik" je izlazio između dva svjetska rata, od 1922. do 1945. godine - kada je zabranjen. Ondašnji nadbiskup Šarić, imao je u vidu sugestije Svete Stolice da se kroz katolički tiska odgovori na pogubni utjecaj liberalnog, protuvjerskog i vjerski indiferentnog tiska koji se brzo širio i među vjernicima. S druge strane Šarić će napisati svećenicima: "Dušobrižnik koji ne shvaća značenje i zadatak dobre štampe, pa makar on bio najrevniji na oltaru, na propovjedaonici i u ispovjedaonici, nije pastir, što ga iziskuje sveta Crkva u današnjem vremenu. Dobra štampa je u današnjem vremenu druga propovjedaonica. Ona vrši zadaću pučkih misionara". Stoga je Šarić, potaknut primjerima tjednika iz nekih europskih zemalja, pokrenuo tjednik koji se najprije zvao "Nedjelja", a započeo je izlaziti na samom početku 1922. Vlast će "Nedjelju", zbog njezina odlučnog pisanja, više puta plijeniti, a krajem svibnja 1925., u godini 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva - i zabraniti. Razlog zabrane nalazio se u dugoj polemici ovog tjednika s tadašnjim ministrom vjera dr. Vojislavom Janjićem, inače pravoslavnim svećenikom. Koristeći rupe u zakonu tadašnji urednik zabranjene "Nedjelje", Karlo Cankar (inače brat slovenskog književnika Ivana Cankara), tiska tjednik s novim imenom - "Križ". No, pojavio se samo jedan broj Križa, jer ga je vlast odmah zabranila. Nakon nekoliko mjeseci po izglasavanju novog zakona o tisku, 6. rujna 1925., pojavljuju se tjedne novine - ovaj puta pod nazivom "Katolički tjednik", koji će izlaziti sve do 1945. godine, kada ga ondašnja komunistička vlast, kao i mnoge druge ustanove i tisak, zabranjuje. Nakon Domovinskog rata kard. Puljić je odlučio obnoviti "Katolički tjednik" kao jedno od sredstava duhovne obnove i međusobnog povezivanja Hrvata i katolika u BiH i izvan nje.

- Kao i svaki drugi početak i ovaj je bio težak. Žurba da se "Katolički tjednik" pokrene nije nam dala prostor da ispitamo tržište i vidimo s kojom tiražom krenuti i kakav će biti profil lista. Imali smo dvije ideje vodilje koje je već zacrtao sada pokojni nadbiskup Šarić, a to su: duhovna obnova hrvatskog i katoličkog puka u BiH i povezivanje onih koji su ostali u BiH s onima koji su iz raznih razloga morali i dobrovoljno otišli sa svojih ognjišta. I druga ideja je obrana hrvatskih nacionalnih interesa u BiH - hrvatstvo i katoličanstvo. Teško je u ovako kratkom vremenu reći koliko su se do sada ostvarila ta naša očekivanja, ali reakcije koje dolaze od ljudi koji čitaju Tjednik hrabre nas da nastavimo započetim putem. Naravno Tjednik je i ljudsko djelo pa kao i svako ljudsko djelo nije i ne može biti savršeno. Stoga kritike pa i neslaganja s usmjerenjem Tjednika, koje dolaze od pojedinaca, dobro su došle da se propitujemo o kvaliteti i značenju Tjednika za ovo vrijeme.

- Učiteljstvo Crkve još prije Drugoga vatikanskog sabora, počevši od Pija XI. i osobito Pija XII., zauzelo je pozitivan pristup medijima. Tako je Pijo XII. napisao tekstova o tadašnjim medijima što i ne treba čuditi, jer je otac Pija XII. bio novinar. Tako ovaj Papa u svojoj enciklici Miranda prorsus (o filmu, radiju i televiziji) medije naziva čudesnim izumima tehnike koji su ujedno i divni Božji darovi. Tom mišlju započet će i dekret o sredstvima društvenog priopćivanja Inter mirifica Drugoga vatikanskog sabora. Od sabora pa do danas Crkva, predvođena svojim vrhovnim pastirima - papama i svojim dokumentima o medijima, naglašavat će važnost medija u njezinom poslanju naviještanja Radosne vijesti i "nove evangelizacije" u današnjem vremenu. I, kako kaže papa Pavao VI., Crkva bi se trebala osjećati grešnicom pred svojim Gospodinom, ako te divne Božje darove ne upotrebljava i u naviještanju Evanđelja. Ide se, dakle, dotle da se to treba smatrati grijehom propusta. Nadalje, papa Ivan Pavao II. kaže da je to novi forum u današnjem svijetu gdje se izmjenjuju ideje i misli te gdje dolazi do jednog bogatstva, jer mediji ne utječu samo na kulturu, već i na samu psihologiju čovjeka i na njegov odgoj, na usvajanje određenih vrednota. Stoga Crkva traži od svojih članova da uspostave dijalog s današnjim medijima koji nisu u njezinu vlasništvu, da katolici kao takvi djeluju "iznutra" u tim medijima - ne stideći se iznositi kao novinari i drugi medijski djelatnici svoja kršćanska uvjerenja. Također Crkva drži da ima pravo tražiti od javnih medija da pisanje o njoj i o vjeri treba biti korektno. Stoga se potiču osobito vjerski poglavari da uspostave ispravan i trajan dijalog s današnjim medijima. Mislim da jednim sustavnim i dobro pripremljenim planom za medije u našoj Crkvi možemo ući i u današnje civilne medije. Nažalost bojim se da je tu Crkva u Hrvata u sadašnjem trenutku zakazala.

- Na ovo pitanje djelomično sam odgovorio. Mislim da tu ne bi trebalo biti nekih veći "ograda" i da se u današnjem vremenu o svemu može i treba razgovarati, ali na temelju činjenica, poštujući novinarski kodeks i ispravno shvaćajući narav i poslanje Crkve. Ako Crkva sama ne progovori o nekim svojim unutar crkvenim problemima onda se otvara prostor za manipulaciju onih koji Crkvi ne žele dobro. Zato je jako bitna pravovremena i istinita informacija. Sadašnji Papa je u tome pokazao jedan zavidan primjer i to svi priznaju. On zna komunicirati sa i preko medija, tj. zna upotrijebiti medije u svom pastoralnom djelovanju. Uzmimo samo papina putovanja i praćenja od medija. Osim toga u samoj Crkvi trebalo bi se puno više pozornosti posvetiti odgoju za medije, bilo pastoralnih djelatnika koji bi trebali znati koristiti medije u svom djelovanju, bilo samih vjernika kao korisnika medija, da znaju ispravno i kritički primati poruke koje se odašilju a da ne budu samo pasivni konzumenti.

- Teško je ocijeniti koliki je utjecaj Katoličkog tjednika u jednoj sredini kao što je BiH gdje smo mi Hrvati katolici u manjini i gdje međunarodna zajednica ima jaku promidžbu i na svoj način i prema svojim interesima pokušava kreirati javno mnijenje. Ono što mislim da je Tjednik uspio jest animiranje pojedinaca i samih župnih zajednica, naravno gdje se Tjednik prima u većem broju, za određene probleme ali i pastoralne inicijative, kao npr. Godina Euharistije, ili prošle godine Srednjoeuropski katolički dan. Ljudi su se počeli više zanimati za problematiku Crkve u BiH, te za problematiku u društvu o čemu mi pokušavamo pisati kroz vijesti iz društvenog života. Pratili smo djelatnosti katoličkih škola u BiH i držim da smo tu dali jedan pozitivan doprinos. Aktivno smo se uključili u rasprave o pitanju ravnopravnosti hrvatskog jezika u BiH na svim razinama. Mislim da smo i pod tim vidom stručnim analizama dali materijala i onim koji odlučuju, bilo hrvatskim političarima bilo stručnjacima za školstvo, da sagledaju problematiku koju je Katolički tjednik nudio. Također smatram da smo dali važan doprinos upravo odnosu Crkve i medija kroz mnogobrojne i raznovrsne priloge. Na široj razini smo uključivanjem medijskih djelatnika iz Hrvatske i iz drugih dijelova svijeta gdje žive Hrvati, bilo sa radija i televizije, bilo iz civilnih novina kojima smo otvorili prostor da mogu kao katolici preko Katoličkog tjednika iznijeti svoja viđenja sredine u kojoj žive. Time smo dali jedan zamah ovoj problematici oko medija i angažmana laika stručnjaka medijskih djelatnika.

- Progoni i stradanja Hrvata i katolika a osobito u nedavnoj srpskoj agresiji na BiH učinili su to da je velika većina Hrvata katolika iz BiH našla svoje novo prebivalište u Hrvatskoj. Želimo da ne zaborave ni oni ni njihova djeca gdje su im korijeni. Pod tim vidom želimo jasno reći i Hrvatskoj državi i hrvatskoj Crkvi: ne zaboravite nas, ne ostavite nas, vaša pomoć nam je dragocjena. Mi smo vam dali s naše strane što smo mogli, a to su žive osobe, članove Crkve, duhovna zvanja koja su porijeklom iz BiH. Očekujemo pomoć ne samo iz kršćanske ljubavi i zbog toga što smo članovi jedne Crkve, nego još više jer smo članovi jednog naroda, jedne uže zajednice koja se zove Crkva u Hrvata. Sigurno da i kroz teme koje tretiramo pod tim želimo utjecati i na ozračje bilo u Crkvi bilo u Hrvatskome društvu. Jasna stvar da za to treba još vremena, angažmana i promidžbe. Uz to držim da treba više pozornosti posvetiti kvalitetnim novinarima, vjernicima laicima koji mogu u možda i bolje nego svećenici djelovati u kršćanskom duhu kroz medije.

- Jedna od ideja koje već od početka njegujemo i koju ćemo, nadam se, nastaviti i dalje, jest suradnja s Hrvatskim katoličkim radiom. Svakog tjedna predstavimo Tjednik na valovima ovog radija, a objavimo i pojedine njihove komentare. Uz to imali smo rubriku u Tjedniku "Gost urednik" gdje je više glavnih urednika medija iz Hrvatske predstavilo svoja glasila. U skoroj budućnosti planiramo s HKR-om "uspostaviti radio most između Sarajeva i Zagreb" tj. pripremati zajedničku emisijom koju bi uređivali mi iz Katoličkog tjednika i Hrvatski katolički radio na određenu aktualnu temu važnu za naše ljude koji žive u Hrvatskoj i BiH, ali i šire u svijetu. Smatram da bi se stalna i kvalitetna suradnja trebala radi zajedničkog dobra uspostaviti među svim medijima u Crkvi u Hrvata.

- Nažalost slabo. Čini mi se da nedostaje poticaja, zanimanja za nas s ovu stranu "granice na Savi". Mi u Tjedniku nismo osjetili da se vodstvo Društva baš previše zanima kako djelujemo i s kakvim se problemima susrećemo i što nam mogu pomoći - bilo savjetom, bilo na neki drugi način. Ipak, usuđujem se reći da mi djelujemo u vrlo teškim okolnostima u BiH.

- Mislim da bi suradnja morala i mogla biti bolja. Bilo je nekoliko inicijativa. Npr. glavni urednik Svjetla i ja kao glavni urednik Tjednika susreli smo se sa svećenicima dvaju dekanata i govoriti o važnosti medija pa dosljedno tome i naša dva lista. Bio je to po meni veliki korak, ali nažalost na tome je stalo. Od drugih pisanih katolički listova, s Našim ognjištima i Crkvom na kamenu, imamo korektnu, ali ipak nedovoljnu suradnju. Naprotiv, dobru suradnju imamo s Radio Mirom iz Međugorja. Od početka ponovnog izlaženja Tjednika oni su nam otvorili prostor da se možemo predstaviti svakoga tjedna kao i preko HKR-a, a više puta ostvarili smo i druge vidove suradnje kao što su npr. gostovanje u programu Radio Mira ili prenošenja nekih vijesti na stranicama našeg lista koje su nam poslali kolege s tog Radija. Tu su i nagrade u vidu pretplate na Tjednik koje dodjeljuje spomenuti radio svojim slušateljima.

Iz vaše perspektive recite je li Hrvatskoj potreban jedan jaki mjesečnik nasuprot mnogobrojnim mjesečnicima razasutim po redovničkim zajednicama?

- Tu inicijativu trebali biste pokrenuti vi, medijski djelatnici, odnosno Crkva u Republici Hrvatskoj tako da se međusobno nađete i porazgovarate. Potrebno je izvršiti analizu tržišta, analiza dosadašnjih mjesečnika. Tada bi se vidjelo koji bi bio profil tog jednog jakog mjesečnika ili dva, tri - nije važno. Samo da se uvidi što je potrebno. Jer, kažem, bojim se da bez suradnje, bez razgovora, bez prave analize mogu neke stvari propasti, iako imaju dobru ideju, jer nisu sve komponente uklopljene i nije jednostavno razgovaralo i napravilo pravi plan. Ali, u načelu gledajući današnje društvene medije u Hrvatskoj, njihov profil i njihov utjecaj, te u čijem su oni vlasništvu - to treba biti ozbiljan izazov za Crkvu. Jednostavno se postavlja pitanje gdje smo mi? Čitajući današnje medije u Hrvatskoj, slušajući ih i gledajući, daleko su od onoga što pripada jednom katoličkom narodu. Premalo je katoličkih, ali i onih pravih istinskih vrednota. Puno je žutila, puno je skandala, seksa, pa i nekakvih izmišljenih ili stvarnih afera. Premalo je pozitivnoga u današnjim medijima. Stoga bi odgovorni u Crkvi trebali ozbiljno prići tom problemu i pokušati naći odgovarajuće rješenje.