I opet blagdani! Božić kao da je bio jučer. Ne morate imati puno godina da biste se zapitali kamo to vrijeme prolazi. Kao da živimo od blagdana do blagdana i kao da je taj period od godinu dana sve kraći i kraći. Blagdani se više čak ni ne nižu, već kao da se ponavljaju jedni te isti po potpuno ustaljenom protokolu. Sva ta monotonija života, koja se očituje čak i kroz blagdane, čini nas često vrlo nesretnima. Svaki blagdan očekujemo s velikom čežnjom, makar da se odmorimo, opustimo, da malo pobjegnemo od obaveza i briga i da nekoliko dana provedemo u miru i ozračju obiteljske sreće. Međutim, od toga najčešće dobijemo samo šačicu trenutaka, koji prije prođu nego uopće dođu! Kad slušamo blagdanska čitanja, psalme, evanđelja, propovijedi - kao da tražimo neki savjet, neku poruku koja će uzdrmati naše duhovno biće i probuditi u nama osjećaj sreće koja naprosto mora biti sastavni dio blagdanskog ozračja, ali nije! I sve pripreme, i korizma, i pokora, i odricanje od ovoga ili onoga, kao da više ne pale. Jednostavno, nikako ne uspijevaju preobući i pročistiti naše duhovno odijelo.

Jednom kad sam s prijateljem vodio neki čemerni razgovor o studentskom životu, on me iznenada, čak i mimo konteksta, upitao: "Jesi li ti sretan!?" U prvi mah mi se pitanje činilo banalno, smiješno, međutim, kad sam vidio njegov ozbiljan izraz lica, malo sam se zbunio i nisam mu mogao baš odmah ponuditi odgovor. Naime, prva (logična) stvar koja mi je pala na pamet bila je da mu kažem: "Pa normalno da nisam sretan! Tko je danas još sretan?" Međutim, pretpostavio sam da će uslijediti neko potpitanje, pa sam ipak odlučio malo razmisliti i staviti vlastitu sreću na vagu.

Mislima su mi lutali svi bitni ljudi koje poznajem i koji zapravo čine moj život. Tražio sam najveći užasa i najgoru stvar koja mi je zagorčila život, međutim glavom mi je neprestance prolazilo mnoštvo prvenstveno dragih slika i uspomena koje su bile sve - samo ne argumenti koje sam ja tražio. Pogled unatrag govorio mi je da nikad zapravo nisam bio ni gladan ni žedan. Imam sve što mi u životu treba pa i više od toga. Zar me Bog uistinu tako voli!?

Bez obzira na moju tako kritičku narav, jednostavno se nisam mogao sjetiti niti jednog valjanog razloga, kojim bi onako, jednoobrazno, argumentirao svoju tvrdnju da smo, i zašto smo, svi mi zapravo nesretni. Vozili smo se autom, osjećao sam vjetar u leđa, kotači kao da su bili odvojeni od tla. Vani je sijalo sunce, a mogao bih se okladiti da je i na radiju svirala neka dobra stvar. Moje tijelo, možda zbog navike, jednostavno nije moglo izreći tu banalnu rečenicu, ali ona je ipak izletjela iz duše, s mnoštvom pozitivnih argumenata - "Da, sretan sam!"

Možda je cijeli događaj bio samo stvar trenutka, međutim, činjenica je da u vrevi života i problema mi zapravo automatski, bez razmišljanja, kritiziramo stvari koje nisu ni upola tako crne kako se u prvi mah čine. Pitanje mog prijatelja bilo mi je toliko specifično i iznenađujuće da sam mu morao posvetiti pažnju. No, ne mogu naći prave riječi kojima bih to isto pitanje postavio nekome drugom, a da one imaju isti učinak. Naprosto ih je potrebno čuti i nakon toga postati sretan.

Ljudi kažu da je za sreću potrebno malo! Mi smo često uistinu nezahvalni i prema Bogu i prema ljudima. Bog, koji brine za ptice nebeske, još više brine za onoga kojeg je stvorio sebi slična. Sreća je nešto nebesko, što nam On daje u izobilju. Sreću ne možemo mjeriti mjerilima ovog svijeta, niti je opisati riječima. Svijet je suviše materijalistički da bi je spoznao. Sreća dolazi iz ljubavi, iz pozitivnoga gledanja, iz praštanja, darivanja... Sve su to kreposti kojima nas u prvom pogledu najviše impresionira Bog sam.

Želim Ti stoga dragi čitatelju puno sreće u životu. Da bi bio sretan, sve što trebaš jest osjetiti Božju ljubav - da te tvoj Bog neizmjerno voli i želi da budeš sretan. Njegova ljubav zapečaćena je krvlju čiji su tragovi ostali na sablasnom drvu križa. Neka te taj prizor ne plaši, nego neka ti ulije nadu da Bog ne preže niti pred krvlju da bi ti omogućio da budeš sretan. U krilu Uskrsloga traži sigurnost i svaki novi dan dočekuj s osmjehom na licu. Osmijeh neka bude vidljiv znak da si osjetio tu Božju ljubav i možeš ga razvući već sada!