Mi kršćani čvrsto vjerujemo i nadamo se da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi vječno, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom. Vjerujemo da će Isus, one koje naziva blagoslovljenima, uskrisiti u posljednji dan. Kao što je Kristovo uskrsnuće bilo djelo Presvetog Trojstva, tako će biti i naše uskrsnuće. Sv. Pavao nam jasno govori o tome: "Ako Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama" (Rim 8, 11).

Tijelo (doslovno meso), o kojemu se govori u kontekstu uskrsnuća, označava čovjeka u stanju slabosti, ranjivost i smrtnosti. Uskrsnuće tijela znači da poslije smrti neće živjeti samo naša duša, nego da će oživjeti i naša "smrtna tijela". Katekizam Katoličke Crkve poučava da je vjerovanje u uskrsnuće mrtvih bilo bitna sastojnica kršćanske vjere od samog početka. Uskrsnuće je toliko bitno da sv. Pavao nastupa oštro i radikalno protiv onih koji sumnjaju, pa i protiv sumljičavaca današnjih dana: "Kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo! Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. (...) Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih (1 Kor 15, 12-20).

Bog je uskrsnuće mrtvih postupno objavljivao svome narodu, a nada da će mrtvi uskrsnuti nametnula se kao posljedica vjere u Boga - stvoritelja čitavog čovjeka, s dušom i tijelom. Stvoritelj neba i zemlje ujedno je vjeran svom savezu s Abrahamom i s njegovim potomstvom. Pod tim dvostrukim vidom ubrzo će se među Izraelcima počet izražavati i vjera u uskrsnuće.

Farizeji i mnogi Isusovi suvremenici nadali su se uskrsnuću. Isus ga čvrsto i jasno naučava. Saducejima, koji niječu mogućnost uskrsnuća, odgovara: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?" Vjera u uskrsnuće je vjera u Boga koji nije "Bog mrtvih, nego živih" (Mk 12, 24-27).

Isus, kao pravi Bog, vjeru u uskrsnuće potom povezuje i sa svojom osobom. Govori: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11, 25). Obećava da će u posljednji dan uskrisiti one koji budu u njega vjerovali, koji budu blagovali njegovo tijelo i pili njegovu krv. U više navrata tome u prilog čini znamenja i čudesa, vraćajući u život neke mrtve, najavljujući time vlastito uskrsnuće, ali koje će ipak biti posve drugačije. O tom jedinstvenom događaju on govori kao o znaku proroka Jone i o znaku Hrama - naviješta svoje uskrsnuće treći dan nakon smrti.

Biti Kristov učenik i danas znači biti svjedok njegova uskrsnuća, biti jedan od onih koji su "s njime, pošto uskrsnu od mrtvih, zajedno jeli i pili " (Dj 10, 41). Kršćanska nada u uskrsnuće posve je određena susretima s uskrsnulim Kristom. Uskrsnut ćemo kao i on, s njime i po njemu. Eto, to je naša vjera i nije naodmet češće se prisjećati i uskrsnuća.