Sasvim je normalno da djeca uče od svojih roditelja. Od oca i majke ili od onih koji ih, iz bilo kojih razloga, zamjenjuju. Ne samo da je to normalno, već i neophodno i najplodonosnije učenje, odnosno odgajanje. Bez obzira koliko nam je godina, Mariju promatramo kao svoju majku. Promatramo što čini, što govori, kako se ponaša u raznim životnim situacijama.

Svima nam je bar u glavnim crtama poznat Marijin život. Bio je to - s jedne strane skrovit, jednostavan i sasvim običan život, kakav su živjeli mnogi njeni suvremenici. S druge strane bio je to silno bogat, plodonosan, bremenit i dramatičan život koji je najuže bio povezan sa životnim putom njezina i Božjega Sina, Isusa Krista. Bez obzira koliko i kako smo do sada razmišljali o njezinom života, on uvijek iznova izaziva u nama svetu znatiželju. Htjeli bismo je vidjeti kako je izgledala, kako je molila, kako se smijala, kako je i o čemu razgovarala, kako je pjevala, kako je pomagala bližnjima… I mnogo toga bismo htjeli znati. No to nigdje nije zapisano, bar ne u kanonskim spisima. Nemamo klasičnog životopisa koji bi nam bar donekle otkrio tu tajnu. Da postoji bila bi to zasigurno najčitanija knjiga poslije Biblije. Ali i ono što imamo zapisano u evanđeljima daje nam dovoljno podataka da zaključimo kako se radi o velikom životu male i ponizne službenice Božje - kako se ona sama prozvala.

Među mnogim svetim vrlinama posebnu pažnju privlači njezina neobična šutnja. Redovito se misli da za velika djela treba i puno novca, velika galama, promidžba, javni nastupi, publika i sve što uz to ide. Marija nam pokazuje sasvim drugi put kojim se dolazi do velikih djela i do prave popularnosti. Ona je taj put i opjevala u svom poznatom himnu "Veliča", koji je ujedno najveći Marijin zapisani govor. Bez obzira je li Ona prilagodila pjesmu koja se već upotrebljavala u liturgiji njezina vremena, ta pjesma je odraz njezine duše i stanja u kojemu se tada nalazila. U toj pjesmi Marija nam je opisala svoju šutnju. Kroz nju nam je rekla što joj se dogodilo u vremenu šutnje.

Kad netko šuti i kad o njemu drugi ništa ne govore mislimo da je takva osoba u potpunoj pasivnosti, da nema što reći i da ne čini ništa što bi zavrijedilo pozornost drugih. Vjerojatno je i Marija doživljavala sličnu sudbinu. Ničim izvanjskim nije privlačila pažnju drugih, koji obično zapažaju samo senzacije, isticanja, nametanja, takmičenja...

Marija je radila onako kako je Isus poslije propovijedao i sam radio. Možemo s pravom zaključiti da je Marija izvrsno odgojila svoje dijete Isusa. Odgoj i primjer majke Isus nikad nije zaboravio. Zašto? Zato što je to bio odgoj Duha Svetoga. Zato što je ona bila milosti puna. Što nam to govori? Ako je Otac nebeski imao povjerenja u nju i dodijelio joj da bude majka i odgojiteljica njegova božanskog Sina, onda ju je i nama dao za primjer, uzor, kao majku i odgajateljicu. Ako i danas postavljamo sebi i drugima pitanje: što nam je činiti? Onda nam se s pravom predlaže da gledamo i nasljedujemo Mariju. Netko će se možda upitati kako je moguće u naše vrijeme slijediti njezin primjer? Kako je moguće živjeti kao što se živjelo prije dvije tisuće godina? Kako je moguće živjeti kao ona koja je milosti puna?

Za razliku od onih koji tvrde da je Mariju nemoguće nasljedovati, želim ustvrditi da ju je zapravo lako nasljedovati, jer Marija je, kao i mi, samo ljudsko biće. Rođena i živjela u jednostavnim i prirodnim okolnostima kao i većina od nas. U svom životu je doživjela i radosnih i žalosnih trenutaka - baš kao što i mi svi doživljavamo. Zašto onda neki misle i tvrde da je ona nedostupna i nedostižna za nas "smrtnike"? Oni tako misle, ne zato što je ona zaista takva, već zato što ne žele nasljedovati njezin primjer. Ne pokušavaju je slijediti, ne zato što je ona činila nedostižna djela u svom životu, već zato što je činila mala djela, ali s velikom poniznošću i ljubavlju.

Iz svega što znamo o Mariji uočava se njena temeljna usmjerenost na Boga i na njegovu volju. Tu odliku možemo nazvati prvim darom Duha Svetoga - mudrošću. Kad Mariju promatramo kroz ovaj dar, onda tek možemo ispravno shvatiti njezinu šutnju, njezine riječi i djela.