Kada me suputnici upitaju da objasnim što je zapravo bit vjeronauka, obično odgovaram da je školski vjeronauk - VIP avantura. Znam da je takav odgovor za većinu neočekivan pa obično pridodam i objašnjenje.

U engleskom je jeziku troslov VIP (ili V. I. P.) kratica riječî very impotrant person, što u prijevodu znači: veoma važna osoba. Vjeronauk nam ponajprije želi posvijestiti tu činjenicu. Svatko od nas je veoma važna osoba. Svatko od nas je jedinstveno i neponovljivo Božje stvorenje. Svatko od nas je željeno i potrebno biće. Najveća tragedija suvremenoga društva je depersonaliziranje čovjeka i njegovo pretvaranje u broj, u bezprigovornog sljedbenika i nestršeću kopiju. Uz gromoglasno deklariranje fraza o slobodi, suvremeni mentalitet klišeizira čovjeka trendovima i reklamiranim obrascima ponašanja. Nasuprot tome stojimo mi kršćani, koji slavimo Stvoritelja, koristeći razum i slobodu koje nam je darovao. Nasuprot zadanim šablonama stoji kršćanstvo koje oslobađa čovjeka, neumorno se zauzimajući za njegovo dostojanstvo i dobrobit.

Sve i da nas laž besmisla zahvati pa pomislimo kako smo suvišni i nevažni, ostaje nam čvrsta vjera da smo Bogu važni. Da nas je stvorio. Da nas je otkupio. I da nas drži i vodi.

Osim toga, kratica VIP može imati još jedno značenje. Može značiti - vjeronauk izborni predmet. Time si posvješćujemo drugu veliku istinu koju nam vjeronauk svojim sudjelovanjem u odgoju i obrazovanju svakoga pojedinog čovjeka svjedoči. Mi ljudi možemo birati. Možemo birati između dobra i zla, između Puta i stranputica, između Istine i laži, između Života i smrti. Ne ovisimo o hirovima prirode niti o predodređenoj energiji neosobnih sila, nego smo u mogućnosti slobodno birati - prihvaćajući posljedice izbora.

Nakon što nam postane jasno koliko smo doista vrijedni i da smo u mogućnosti opredijeliti se kako ćemo proživjeti darovano nam vrijeme nepoznatoga roka trajanja, preostaje nam napraviti i treći korak. Preostaje nam krenuti u avanturu življenja kršćanstva. Sudjelovati kao sustvoritelji u izgradnji novog neba i nove zemlje.

Dok nas instant zvijezde i šarmeri bez pokrića uvjeravaju kako smo mali čovjek i da živimo nevažni život, ukoliko nismo pod svjetlima reflektora, na naslovnim stranicama i u špicama, pa nam je najbolje pobjeći u svijet hedonizma, trošeći novac koji nemamo, na ono što će nam oni reći da je neophodno, mi kršćani shvaćamo da je moguće promijeniti svijet, ako mijenjanje započnemo od sebe i od svoje ljestvice prioriteta.

Kršćanstvo je avantura stvaranja boljega i pravednijega svijeta. Valja nam iskoračiti iz svojih umišljenih sigurnosti i krenuti u uprisutnjenje Kraljevstva nebeskoga. Pozvani smo proći zemljom čineći dobro. Kršćanstvo nije samodostatna samospasenjska tlapnja, nego mukotrpan opredijeljeni posao koji biva učinkovit - ukoliko ga živimo po Kristu, s Kristom i u Kristu.

U ovo vrijeme crkvene godine lako je govoriti o tome kako je veliko i lijepo biti čovjek, jer Božić jasno pokazuje koliko je Bogu stalo do čovjeka. Koliko smo za njega doista veoma važne osobe. Božić nam svjedoči o uzvišenosti čovjekova dostojanstva, koje se temelji na stvaranju na Božju sliku, na Kristovom utjelovljenju i na činjenici da je naše tijelo hram Duha Svetoga.

Božić nam istodobno razbija sve stereotipe i svjedoči kako je življenje jedinstvena avantura. Posebna u svakom čovjeku. Potrebno je zato izaći iz svojih ljuštura i uzdići se iznad učmalosti.

A ja sam Bogu zahvalan što sa svojim gimnazijalcima mogu sudjelovati u tom vrijednom i plodonosnom procesu prepoznavanja vlastite vrijednosti, slobode i poslanja. Stoga, kada me suputnici upitaju da objasnim što je zapravo bit vjeronauka, obično odgovaram da je školski vjeronauk - VIP avantura.