Prikazan u veljači 2006., na festivalu dokumentarnog filma "ZagrebDox", film Briana Flemminga, bombastično reklamiran kao tobože strašno provokativan "svakako je svojom pojavom uzburkao tihe vode katoličke(?) Amerike". Zašto baš "katoličke" Amerike, što je s ostalom kršćanskom Amerikom? Premda film napada uglavnom stavove američkih fundamentalista, i ne vidi druge kršćane osim fundamentalista. Gdje su tu katolici?

Film je reklamiran i na Internetu tvrdnjom: ono što je "Kuglajući za Columbine" učinio za kulturu oružja, a "Super Size Me" za fast food, to je "Bog kojega nije bilo" učinio za religiju, odnosno, iznio "moderno (sic!) kršćanstvo" na jasno i podrugljivo svjetlo i usudio se "postaviti pitanja koja se samo nekolicina usudi pitati" (?!). Film tvrdi da "rani utemeljitelji kršćanstva izgledaju posve nesvjesni ideje čovjeka Isusa", da "Isus Evanđelja nosi upadljivu sličnost s drugim antičkim junacima i figurama poganskih kultova spasitelja", i da je fundamentalizam danas jači nego ikada.

Ovaj propagandni i borbeno ateistički dokumentarac, koristi mnoga stilska sredstva, raznoliku arhivsku građu, blještavu pokretnu grafiku, bogatstvo zvukova i glazbe. Na primjer, kada ilustrira Kristov život hotimično poseže za najkičastijim filmovima, čak i onima nijemim, da bi prizori bili što groteskniji i smješniji. Na podcjenjujući i vrijeđajući način "dokazuje" da Isus nikada nije ni postojao.

Osnovu filma, ipak, čine intervjui poznatih suvremenih ateista, većinom pisaca, koji su mahom, ako izuzmemo povjesničara Richarda Carriera, a možda i Roberta M. Pricea, nestručnjaci i diletanti za povijesno i religiološko područje o kojem je riječ. Ako Richard Dawkins, popularan znanstveni pisac, s pravom kritizira negatore činjenice evolucije, kakve veze ima pobijanje negiranja evolucije s pobijanjem kršćanstva? Ako su neki "kršćani" neobrazovani, glupi ili, recimo, fašisti, je li to opovrglo Kristov put?

Osnovni problem filma je što je njegov vatreni autor, bivši kršćanski fundamentalist Brian Flemming, zadržao svoje fundamentalističke poglede na kršćanstvo. Pa je i njegov nadograđeni ateizam ispao isti takav. Brian i danas dijeli kršćane na fundamentaliste i na umjerene, a umjereni nisu pravi kršćani, već čine nekakvo lažno, mlako i kompromisno light kršćanstvo, onih koji su otpali jer ne vjeruju u doslovnost Pisma, u stvaranje svijeta u šest dana i u tome slično. Autentično, obrazovano i kritičko kršćanstvo za Briana ne postoji. Svi smo mi lažni kršćani, ne želimo sebi priznati da smo ateisti!, svi, osim fundamentalista. Brian se okomljuje na fundamentaliste, misleći da je time pobio Krista i kršćanstvo. Malo sutra!

Osnovno polazište filma jest Isus-mit, koncepcija koja tvrdi da Isus nije postojao kao povijesni lik, već je ponavljanje arhetipa mitskog spasitelja, poput prethodnika kao što su Oziris, Dionis i Mitra. Teorija je stara najmanje dva stoljeća, još od Voltairea, Engelsa, Kautskog i Couchouda, a Brian je filmski prikazuje na simplificiran i diletantski način, kao kakvo novo šokantno otkriće. Znanstvenici su, neizbježno, film podvrgli kritici zbog plitkih shvaćanja, nekritičnosti i zloporaba, pa se Brian morao braniti da vrijednost filma nije u točnosti tvrdnji, već u provociranju problema.

Brian još uvijek gleda na Krista očima kršćanskog fundamentalista, što znači apstraktno ekskluzivistički, svaki inkluzivizam njemu je potpuno stran i nekršćanski, pa glavni dokaz protiv postojanja Isusa nalazi u sličnosti njegove osobe i života s arhetipovima antičkih mitova. No, kako bi Logos, po kome je sve stvoreno, i sve je njegova slika, sve prirodno, ljudsko i kulturno, taj Arhetip svih arhetipa, mogao uopće biti bitno različit od religioznih arhetipa? Tu je sumnjiva razlika, a ne sličnost. Dapače, Krist kao Arhetip mora obuhvaćati ne samo antičke arhetipe, već i svu religioznost, i onu najdrevniju paleolitsku. S druge strane, izmisliti Krista, ne u apstraktnom arhetipu, već u njegovoj individualnosti, njegov duh, život i nedogledno bogatstvo njegova učenja, što sve čini integralnu cjelinu, izgleda daleko više nevjerojatno od pretpostavke o postojanju učitelja i začetnika.

Na kraju, Brian je razočarao i naše domaće ateiste. Ivan Skorin u svom članku na filmski.net-u, pod naslovom "Nepostojeći Bog ispraznio kino dvoranu", kritizira ne samo slaba objašnjenja dana u filmu, već i zadnju scenu filma, u kojoj redatelj ponosno izjavljuje "Odričem se Duha Svetog!". Skorin mu odgovara: "Ma mislim, pih!, odričemo se mi tebe, buraz. Odi svoje dječačke frustracije razrješavaj kod psihijatra, a ne u kameru. Prvi i nadajmo se zadnji film na ZagrebDoxu koji je umjesto pljeska na kraju doživio izlaske ljudi iz kina u pola projekcije."

Ipak se, bar u jednom, slažem s Brianom: američki kršćani, oni koje je prikazao u filmu, zbilja su opasni, zaglupljeni, agresivni i militantni. Dobro je da takvima više ne pripada, premda, možda ipak, na paradoksalan način i pripada?